Zašto djeca grizu? „Bili su šokirani, izbjegavali su nas“
Imate li vi doma jednoga malog T-Rexa koji svoje emocije iskazuje tek izraslim zubićima? Svaki roditelj djeteta koje grize i koji se suočio s ovom pojavom svjestan je kako ona nije niti malo ugodna, ostavlja ožiljke i snažnu trajnu bol. No, kako doskočiti i na vrijeme zaustaviti dijete koje voli gricnuti roditelja ili vršnjake?
Mnogi roditelji djece koja grizu se upravo zbog takvog ponašanja osjećaju krivima ili zabrinutima da s njihovim djetetom nešto nije uredu. Brinu se i kako će reagirati okolina, a posebno roditelji djeteta koje je ugriženo. Najčešće se radi o djeci između jedne i tri godine kada dijete zna razviti upravo takvo ponašanje.
Kod većine roditelja se javlja ljutnja i neugodan osjećaj prema djetetu, jer ne pronalazi jasan razlog za takvo ponašanje. Nerijetko se događa da roditelji planu i na odgojitelja u vrtiću jer se dijete doma vratilo s ugrizom. U jasličkim skupinama to zaista nije rijetkost, jer djeca brzo jedni od drugih imitacijom usvajaju oblike ponašanja, te kada jedan započne, često zna dogoditi da se ovakvo ponašanje lančanom reakcijom širi.
Naravno da ovakvo ponašanje u najkraćem roku treba spriječiti jer ostavlja snažan osjećaj boli i „satić“ ožiljak u obliku ugriza.
Nikada neću zaboraviti malenoga Bornu kojega je moj sin ugrizao za obraz. Nikada mi neće biti niti u potpunosti jasno zašto je moje dijete tada tako postupilo. Borna je ušao na igralište, krenuo prema toboganu, a moje dijete mu je s drugog kraja parkića prišlo i priuštilo veliki crveni dinosaurski poljubac na obrazu.
Izvor: Pexels
ADVERTISEMENT
Roditelji tog djeteta su bili šokirani, izbjegavali su nas. Nikada im se nismo prestali ispričavati i Borni također. Jest da se tada radilo o jednogodišnjacima, vrlo je teško bilo objasniti situaciju jednom ili drugom dok su još u neverbalnoj fazi.
Djeca jasličke dobi često još uvijek ne govore razgovijetno i nalaze se u tzv. oralnoj fazi razvoja u kojoj se većina osjetilne ugode smješta u područje usta. Zbog toga se i eksperimentiranje, kao jedan od glavnih razvojnih zadataka te dobi, često pojavljuje baš u području usta. Djeca će sve staviti u usta kako bi istražila predmete i osobe u blizini, a ponekad će to eksperimentiranje završiti i ugrizom.
Tako malene djevojčice i dječaci nemaju razvijenu svijest o uzročno-posljedičnim odnosima, niti o boli i ozljeđivanju. Osjećaju bol, ali još ne razumiju da određeni postupci ili pojave mogu uzrokovati bol drugima. Zadatak svih nas odraslih u njihovoj okolini u tom trenutku je da ih naučimo da griženje boli.
Izvor: Pexels
Kada dijete nekoga ugrize, bio to roditelj ili vršnjak, najčešće je takvo ponašanje povezano s nečime što dijete u tome trenutku muči. Dijete je možda gladno, ljuto, umorno, razdražljivo, jako uzbuđeno ili kombinacija svega navedenoga. Definitivno se na ovaj način izražava neverbalno i često se takvo ponašanje događa samo kod kuće ili samo u vrtiću. Najbitnije što mi trebamo učiniti je kada maleni „dinosaurić“ krene u napad zubićima, da ga u tome preduhitrimo.
Super stvar i zaključak za kraj – ova faza kao i svaka druga jednom prestane.
Ne postoji čarobna formula kako da dijete preko noći prestane gristi, ali je bitno da se ne osjećamo loše ako se ugriz u ovoj fazi djetetova razvoja dogodi. Pokušajmo ga preduhitriti!
ADVERTISEMENT
Sedam koraka u zaustavljanju griženja, udaranja i drugih fizičkih napada
Psihologinja Branka Starc navela je sedam koraka kako zaustaviti dijete koje grize ili udara.
Budite proaktivni: Učinkovitije je usmjeriti djetetovo ponašanje nego ga kažnjavati kad je loše već učinjeno
Budite prisutni: Ne dopustite mogućnost da dijete upadne u nevolju. Budite uz dijete i intervenirajte čim uočite da se nevolja približava.
Budite mirni: Ne vičite na dijete. Dijete će više naučiti o lošem ponašanju ako mu se obraćate čvrstim i neutralnim glasom.
Budite jasni: Odmaknite se od djeteta i recite mu kratko i jasno: „Ne grizi. Griženje boli.“; „Ne udaraj. To boli.“
Budite suosjećajni: Prvo se pobrinite za žrtvu, ali i pokažite razumijevanje i za dijete koje je ugrizlo.
Budite realni: Imajte povjerenja u prirodnu dobrotu vašeg djeteta i njegovu sposobnost da se pozitivno mijenja, ali znajte da poboljšanja dolaze polako.
Budite pohvalni: Pohvalite dijete kada se ponaša u skladu s pravilima. Naglasite zajedništvo i suradnju s drugim djetetom.
Izvor naslovnice: Pexels