Zašto djeca grizu? „Bili su šokirani, izbjegavali su nas“

Mnogi roditelji djece koja grizu se upravo zbog takvog ponašanja osjećaju krivima ili zabrinutima da s njihovim djetetom nešto nije uredu. Brinu se i kako će reagirati okolina, a posebno roditelji djeteta koje je ugriženo. Najčešće se radi o djeci između jedne i tri godine kada dijete zna razviti upravo takvo ponašanje.

Kod većine roditelja se javlja ljutnja i neugodan osjećaj prema djetetu, jer ne pronalazi jasan razlog za takvo ponašanje. Nerijetko se događa da roditelji planu i na odgojitelja u vrtiću jer se dijete doma vratilo s ugrizom. U jasličkim skupinama to zaista nije rijetkost, jer djeca brzo jedni od drugih imitacijom usvajaju oblike ponašanja, te kada jedan započne, često zna dogoditi da se ovakvo ponašanje lančanom reakcijom širi. 

Naravno da ovakvo ponašanje u najkraćem roku treba spriječiti jer ostavlja snažan osjećaj boli i „satić“ ožiljak u obliku ugriza. 

Nikada neću zaboraviti malenoga Bornu kojega je moj sin ugrizao za obraz. Nikada mi neće biti niti u potpunosti jasno zašto je moje dijete tada tako postupilo. Borna je ušao na igralište, krenuo prema toboganu, a moje dijete mu je s drugog kraja parkića prišlo i priuštilo veliki crveni dinosaurski poljubac na obrazu.

Izvor: Pexels

Roditelji tog djeteta su bili šokirani, izbjegavali su nas. Nikada im se nismo prestali ispričavati i Borni također. Jest da se tada radilo o jednogodišnjacima, vrlo je teško bilo objasniti situaciju jednom ili drugom dok su još u neverbalnoj fazi.

Djeca jasličke dobi često još uvijek ne govore razgovijetno i nalaze se u tzv. oralnoj fazi razvoja u kojoj se većina osjetilne ugode smješta u područje usta. Zbog toga se i eksperimentiranje, kao jedan od glavnih razvojnih zadataka te dobi, često pojavljuje baš u području usta. Djeca će sve staviti u usta kako bi istražila predmete i osobe u blizini, a ponekad će to eksperimentiranje završiti i ugrizom.

Tako malene djevojčice i dječaci nemaju razvijenu svijest o uzročno-posljedičnim odnosima, niti o boli i ozljeđivanju. Osjećaju bol, ali još ne razumiju da određeni postupci ili pojave mogu uzrokovati bol drugima. Zadatak svih nas odraslih u njihovoj okolini u tom trenutku je da ih naučimo da griženje boli.

Kada dijete nekoga ugrize, bio to roditelj ili vršnjak, najčešće je takvo ponašanje povezano s nečime što dijete u tome trenutku muči. Dijete je možda gladno, ljuto, umorno, razdražljivo, jako uzbuđeno ili kombinacija svega navedenoga. Definitivno se na ovaj način izražava neverbalno i često se takvo ponašanje događa samo kod kuće ili samo u vrtiću. Najbitnije što mi trebamo učiniti je kada maleni „dinosaurić“ krene u napad zubićima, da ga u tome preduhitrimo.

Super stvar i zaključak za kraj – ova faza kao i svaka druga jednom prestane.

Ne postoji čarobna formula kako da dijete preko noći prestane gristi, ali je bitno da se ne osjećamo loše ako se ugriz u ovoj fazi djetetova razvoja dogodi. Pokušajmo ga preduhitriti!