Treba li se pričati o seksu unutar obitelji?

Seksualnost je već tradicionalno “zabranjena” tema – prati ju takav tabu da u većini interakcija u životu razgovor o njoj smatramo neprimjerenim. Međutim, stigmatiziranje koje prati ovaj tabu može donijeti neke negativnosti, a kada zaista imamo neku teškoću spolnog zdravlja i ne znamo kamo da odemo ni kako da to kažemo, jedini “saveznik” nam je – internet. 

Odrasli nisu jedini koji posežu sa “džepnim savjetnikom” kada imaju neku brigu u ovom području. Tako će postupiti i mlada osoba koja će, pogotovo u adolescenciji, imati izraženu znatiželju, brojna pitanja i česti doživljaj srama. Štoviše, interni podaci CheckPoint centra, savjetovališta i centra za testiranje u  Zagrebu koji vodi udruga HUHIV, pokazuju da je internet omiljena metoda informiranja za ove teme za sve. Tako govore čak i oni pojedinci koji internet smatraju vrlo nepouzdanim izvorom informiranja što se tiče točnosti. Kao da je ono po što zapravo idemo na internet, umjesto točne informacije, zapravo – podrška.

Strah od razgovora

Često nam nije sasvim jasno što volimo, što ne volimo, kako postaviti granicu, kako prepoznati je li neka osoba “prava za nas”. Od ranih nogu smo naučili da “to treba čuvati za sebe”, “da to rade ovakvi i onakvi ljudi”, uz brojne druge seksualne mitove koji perzistiraju usprkos svedostupnosti informacija. U okvirima vlastite seksualnosti nije teško osjećati se usamljeno, neshvaćeno, neprihvaćeno, a nekad i neravnopravno ako se njome nismo bavili.

Teškoće spolnog zdravlja i seksualnosti će, djelomično i zbog ovoga, biti popraćene velikim emocijama – velikim strahom, velikom ljutnjom, velikom tugom. Suočavanje s tim istim teškoćama će biti teže u usporedbi s brojnim drugim (zdravstvenim) teškoćama, što ponekad izgleda kao: sustavno zanemarivanje zdravstvenih pregleda, nedostatak znanja o načinima kako s partnerom razgovarati o izostanku seksualnog zadovoljstva, pretjerane brige oko spolnog zdravlja koje se izmjenjuju s fazama rizičnog ponašanja, kao i uopće strah od postavljanja pitanja.

Na odraslima je da zaista prihvate svoju seksualnost u obujmu s kojom je došla, a to je također jedan od razvojnih zadataka tijekom odgoja. Naime, roditelji će najčešće biti ti koji oblikuju stavove vezane za seksualnost i spolno zdravlje, iako često žele biti izuzeti iz tog dijela razvoja svoje djece. Naime, razgovor s djetetom o spolnosti mogu doživjeti kao nešto “pogrešno”, incestuozno, no, najčešće se radi o vlastitoj nemoći da se nose s tim razgovorom u vidu znanja i vlastite hrabrosti. Nije neobično da s time imamo teškoće ako smo i sami kroz odgoj dobivali poruku da je “seksualnost” zabranjena za razgovor. Zato ćemo dati nekoliko savjeta kako bolje razumjeti važnost tog razvoja, kao i kako ga što bolje provesti.

Kako i kada razgovarati s djecom o seksu

Za početak, roditelji nebi trebali čekati da im se dijete samo obrati. Informacije koje djeca dobivaju trebaju biti u skladu s njihovim uzrastom. Primjerice, počinjemo s time da ne koristimo nadimke za genitalna područja i ne pričamo odgojne mitove poput rode koja donosi djecu. Na taj način zadovoljavamo i razvojnu znatiželju koja se zasigurno javlja posredstvom “mistificiranja seksualnosti”. Kasnije, za vrijeme adolescencije, kreću teža i izazovnija pitanja i zasigurno teme s kojima je teže izaći na kraj. Preporuča se razgovor s istospolnim roditeljem i fokusiranje na metode kontracepcije, zaštite od spolno prenosivih infekcija, naglašavanje važnosti privatnosti i vlastite autonomije u odabirima za sebe. 

Važnost pristanka

Školski sustav djelomično daje informacije, no u današnjem obliku nikako dovoljno za razvoj temeljnih vještina odgovornog spolnog ponašanja. Adolescenti bi trebali znati da imaju roditelje, ali i stručnjake na raspolaganju, poput liječnika obiteljske medicine, školskog liječnika ili čak nastavnika. Jedna od najvažnijih spoznaja koju mlada osoba treba imati prije stupanja u spolni život jest – pristanak.

Svatko treba znati (i uistinu vjerovati) da uvijek može reći “Ne” na pojedinu seksualnu aktivnost, da pristanak ovog trenutka ne znači trajni pristanak, da se smije predomisliti (ako je osoba prvo rekla “Da”, može reći “Ne”), da osoba može reći u svakom trenutku “Ne” neovisno o tome u kojoj su fazi seksualnog odnosa, da taj pristanak treba biti voljan, jasan i entuzijastičan (nikakve poluforme ili šutnja se ne tumače kao pristanak) jer razumije da neki ljudi mogu u akutnoj stresnoj reakciji biti u stanju smrzavanja (eng. freeze) i biti u nemogućnosti izreći “Ne”.

Incestuozni stil odgoja

Trebamo razlikovati ovakvu komunikaciju s incestuoznim stilom odgoja. U želji da pokažu koliko su “otvoreni”, ili su jednostavno na to navikli iz primarne obitelji, roditelji mogu doma hodati goli pred ukućanima, neprimjereno komentirati seksualne teme, imati seksualizirane šale i davati seksualizirane komplimente. Usprkos dobroj namjeri da djeca imaju zdravi odnos prema seksualnosti, egzibicionistička ponašanja kod kuće (nagost) mogu zbuniti djecu da razumiju granice vlastitoga i tuđeg tijela, i što znači očuvanje i poštovanje privatnosti tijela. Obiteljski sustav ima priliku poučiti dijete što je privatnost tako da i mi, odrasli, pokazujemo koja područja pokrivamo i da je (isključivo) naša odluka koga ćemo u kasnijoj dobi “pustiti u to područje privatnosti”.  Mladi će naučiti puno više po principu modeliranja (imitiranja ponašanja i obrazaca roditelja) nego što mislimo. 

Razumijevanje za nespremnost

Svatko treba razumijevanje za nespremnost ili “nespretnost” u ovom dijelu odgoja jer je ipak manje intuitivan. Spoznaje su nam relativno nove, a neki ljudi jednostavno imaju nerazrješena pitanja i dvojbe vezane za vlastito poimanje seksualnosti. Uključivanje drugog roditelja u planiranje pristupa može biti korisno, ali i razotkriti neke druge teškoće – problemi s komunikacijom o seksu s partnerom.

Iako je to tema za sebe, naša spremnost na razgovor s partnerom o ovim temama reflektira naša vjerovanja koja imamo o seksualnosti. Možda smatrate da bi takav razgovor narušio seksualno zadovoljstvo, no podaci pokazuju da to ne može biti dalje od istine. Istraživanja pokazuju da parovi koji o seksu međusobno razgovaraju su zadovoljniji seksom i partnerskim odnosom. Takav razgovor vam daje priliku da: poučite partnera o vlastitim preferencijama, postavite granicu za seksualna ponašanja koja vam ne donose zadovoljstvo i/ili vam stvaraju neugodu, razgovarate o vlastitim nesigurnostima, istražite nedoumice vezane za želje i potrebe partnera, generirate osjećaj samoefikasnosti i da možete reći “ne” kada god poželite bez straha od napuštanja, bijesa ili netrepeljivosti partnera, a posredna korist takvih razgovora je – prihvaćanje sebe kao seksualnog bića.

U današnje vrijeme neka djeca su znatno spremnija na taj razgovor nego roditelji. U strahu da ne reagiraju negativno i ne posrame svoje dijete, roditelji se upuštaju u razgovor i osjećaju se krivo što im je to tako teško. Naravno, i roditelji su ljudi i djeca to mogu razumijeti. Poslužite se iskrenošću – objasnite da vam je izazov voditi taj razgovor jer niste tako učeni, no da cijenite otvorenost svoga djeteta i što vas prepoznaje kao kontakt povjerenja. Ostavite otvorena vrata ako će ikada imati neke teškoće, a vi se slobodno obratite stručnjaku u želji da vam pomogne – savjetom ili podrškom.

Ako imate bilo kakve dvojbe, brige ili pitanja, slobodno se javite u savjetovalište udruge HUHIV koja se bavi temama spolnog zdravlja ([email protected]).

Izvor naslovne fotografije: Pexels