Nevidljive prepreke s kojima se bore mlade žene i zbog čega sam jedva čekala ostarjeti

Kad si mlad i nešto radiš, stariji te gledaju s nepovjerenjem. Ponekad jer imaju iskustva, ponekad upravo jer ga nemaju. Puno toga što mladost radi starost ne razumije. No nerijetko nam i stariji daju priliku, pruže šansu, otvore neka vrata. Pa kad kao mlad čovjek uspiješ, prvo što se šuška oko tebe jest “čiji si”. Jer nečiji garant jesi. 

Ali kad si mlada, i uz to si žena, stvari postanu kompliciranije.

Kod onih najnižih pozicija na kojima radiš nitko ti neće ništa reći, ali ako se kroz par godina uzdigneš, sigurno je netko prokomentirao tebi iza leđa kako si nečija. Nečija kćer ako si grda. Ako nisi baš grda k’o zvonar crkve Notre Dame, nečija si priležnica. Nema šanse da nisi ničija, a žensko si od 26 godina i na voditeljskoj si poziciji. 

Kao ja s 26 godina.

Ako si mlada i uspješna, glasine su neizbježne

Godinama su me pratile glasine kako sam ljubavnica ovog i onog direktora, a jednom i kako sam vanbračna kćerka vlasnika. Redovito su do mene dolazili tračevi koje bi mi prenosili mlađi muški kolege. I redovito bih se iznervirala, a zatim to isplakala doma. Jer nisam bila ničija. I nisam htjela da misle kako sam nečija. Nisam htjela da misle da sam nesposobna i priležnica jer to itekako može utjecati na karijeru.

Roditelji su mi odavno već bili pod zemljom, a dečko s kojim sam tada hodala živio je kod mene. Ne da me nitko nije financirao, već sam ja bila glavni provider u kućanstvu koja je već s 26 imala 7 godina iskustva u novorastućoj digitalnoj industriji. I onda mi iza leđa govore kako sam uspjela jer sam nečija. Nisam znala kako se nositi s tim, baš me je pogađalo to.

Nisu samo moji kolege bili takvi. Sjećam se da sam u policijskoj postaji u Heinzelovoj stajala u redu za papire za auto koji sam tek kupila. Bila je gužva pa se ljudi prirodno okreću oko sebe, promatraju tko je sve tu. Ispred mene su bili dva muškarca, pretpostavljam otac i sin koji je mogao biti negdje mojih godina. U polusmješku mi se okrenuo i pitao “A što si ti dobila?“

Ne može si žena sama priuštiti skupi auto

Shvatila sam da misli na auto jer je pogledao prema papiru. 

“Dobila sam bolju plaću” – odgovorila sam. 

Njih dvojica onako šeretski su se nasmijala i rekli onako kao simpatično “Kaj, neki Fiat ili Corsu si uzela?”

“Uzela sam Seat Leon, ali sportski” – odgovorila sam dok je na brzaka u glavi računao koliko je to para i odlučila bocnuti te dodala “A  ti? Što ti je tata dao? Nije tu valjda bezveze s tobom.”

Kako sam ga ubola. Zapeklo je koliko sam dobro ubola. Stari se nasmijao i rekao “Dobio je moj stari auto, kad bi ovaj ikad sam zaradio.”

Dečko se malo uznemirio pa je rekao “Ma joj stari kaj ti je, dao je stari i njoj auto. Samo bolji.”

“Moj stari je mrtav već 11 godina, mama malo manje. Ajd o’ladi malo, može?” – odgovorila sam hladno, ali ipak progutavši knedlu. Tad su već i okolne glave počele prisluškivati odgovor. Stari mu je nešto promrmljao i scena je završila.

Četrdesete donose mir

Ali točno sam znala što će o mladoj curi u novom sportskom autu misliti svi koji ne poznaju mene i ono što se događalo godinama prije. I trebalo me je biti briga! Znam da jest. Ali nije.  Strašno me je nerviralo što su me gledali kroz prizmu godina i spola. Stalno sam se imala potrebu dokazivati i opravdavati, znam, glupo je. Ali kad radiš od 18. godine i prvih nekoliko godina čak radiš i dvije smjene, a sve to uz studiranje, onda ti malo ide na živce kad drugi misle da si samo raširila noge.

Kad sam se približila 40. godini, stvari su se nekako promijenile. Ulazak u te neke godine donijelo mi je određeni mir. 

Nisam bili ničija. Odjednom sam bila pametnija. Više su komentirali ono što pričam nego kako izgledam. Godine više nitko nije spominjao, barem ne u kontekstu “nečijosti”. Jer s 40 valjda možeš nešto sama stvoriti, a i nisi više materijal za biti direktorova priležnica. Sad sam “baba”, tako mi je rekla nekidan jedna cura na WhatsAppu. Baba mi je bolje od priležnica, definitivno!

Nisam znala što čekam u karijeri, ali izgleda da sam jedva čekala ostarjeti. Da se oslobodim te potrebe da se dokažem, primarno kao pametna osoba, a drugo kao ženska koja je postigla što je željela bez muške ruke. Sad mom suprugu znaju reći koju zvijer od žene ima, a meni je to pomalo drago. On je ponosan na mene. I velika mi je podrška u karijeri jer puno toga kao majka ne bih mogla napraviti da imam muža koji ne vjeruje u žensku sposobnost i ravnopravnost nas kao partnera. Možda bih i mogla, ali bi mi bilo neusporedivo teže.

Ne zagovaram svijet bez muškaraca, niti mislim da su svi isti. Gledanje na mlade žene kao sponzoruše ostaci su iz povijesti kad su žene ostajale doma, a muškarci donosili novac. Neki još žive u tom prahistorijskom dobu, ali stvari idu nabolje. Sve više žena radi i sve su uspješnije. Nismo još dosegnule muške plaće, ima tu još prostora za napredak. No čini mi se, kako kažem, da ide nabolje.

Barem se nadam da ide jer i sama imam kćer. Ne bih voljela da ona ima potrebu ikom se opravdavati ako postane mlada uspješna žena.

Izvor naslovne fotografije: Pexels