Nasilje među vršnjacima – problemi i posljedice

Globalni statistički podaci pokazuju da jedno od troje djece za života doživi neki oblik međuvršnjačkog nasilja. Što ako primijetite da se isto događa i vašem djetetu?

Povratak u školske klupe nekoj je djeci noćna mora. I to ne radi zadaća i učenja, već radi maltretiranja i bullyinga od strane razrednih kolega.

Opasne posljedice nasilja među vršnjacima

O najnovijem slučaju nasilja među vršnjacima, nedavno smo mogli čitati i u našim medijima.

Postavlja se pitanje, kako prepoznati nasilje, kako na njega reagirati, kako pomoći djetetu koje je žrtva međuvršnjačkog nasilja? Prečesto se dogodi da se nasilje među vršnjacima ne shvati dovoljno ozbiljno. Stav da su to “dječja posla” jedan je od najopasnijih pristupa koje institucije, nastavnici ili roditelji mogu zauzeti i zato je bitno znati kako reagirati u situaciji kada sumnjate na vršnjačko nasilje.

Iako će vam ranije spomenuti primjer nasilja među vršnjacima koji se dogodio u Zagrebu pokazati da institucije često zakažu i problem ne riješe adekvatno, bitno je da vi kao roditelj možete nasilje prepoznati i na vrijeme izbaviti svoje dijete iz takve situacije, jer djeca koja su žrtve međuvršnjačkog nasilja itekako tu traumu mogu nositi i dalje kroz život.

Stručnjaci upozoravaju kako”postoji značajna evidencija da zlostavljanje tijekom djetinjstva ili adolescencije ima uzročnu vezu s razvojem mentalnih zdravstvenih problema kasnije u životu, uključujući depresiju, anksioznost i suicidalnost”.

Tko je najčešća meta nasilja?

Kao što smo već spominjale u prijašnjem članku, žene i djevojčice su većinske žrtve rodno uvjetovanog nasilja, a u slučaju međuvršnjačkog nasilja podaci opet pokazuju da su djevojčice u većem broju žrtve i ovog nasilja, iako ono pogađa oba spola. Djevojčice su češće žrtve kada se radi o virtualnom ili cyber nasilju.

Također, žrtva nasilja bit će većinom ono dijete koje je po nečemu  “drugačije”. Podaci pokazuju da je izgled jedna od glavnih karakteristika na temelju koje dijete bude maltretirano od strane vršnjaka. Nažalost, gotovo svaka karakteristika koju dijete ima ili nema, nasilniku može biti povod za maltretiranje.  

Kako primijetiti da postoji problem?

Često se dogodi da, kako odrastaju, djeca sve manje pričaju s roditeljima, društvo postaje bitnije od onoga što kažu mama i tata, tinejdžerske godine dovedu do toga da se djeca ponekad povuku u sebe jer ih “nitko ne razumije”. I sve su to neke normalne faze kroz koje dijete, ali i roditelji prolaze. Ipak, potrebno je biti dovoljno prisutan roditelj i primijetiti razliku između promjena vezanih za odrastanje i onih opasnijih, vezanih za moguće nasilje ili maltretiranje koje dijete proživljava od strane vršnjaka, u školi ili općenito u društvu.

Međuvršnjačko nasilje često se događa u školi, ali u novije vrijeme, ono se širi i na virtualni svijet, što je za žrtvu još gore jer se više ni kod kuće ne može osjećati zaštićeno od maltretiranja.

Ovo su neki od znakova koji bi mogli upućivati na to da je dijete žrtva nasilja od strane vršnjaka:

• Loše spava
• Neredovito jede
• Pokazuje anksioznost i strah od odlaska u školu
• Smišljanje izlika kako ne bi morali otići u školu
• Povučenost, šutljivost
• Uništene knjige, pribor ili odjeća
• Ima neobjašnjene masnice po tijelu

Kako reagirati?

Jedna od najvažnijih stvari je osigurati da vam dijete vjeruje i da se može okrenuti i obratiti vama, neovisno od problema koji ga muči. Malo je vjerojatno da će vam priznati da ga netko maltretira ako ga to izravno pitate. Bolje je raspitati se o tome kako mu je u školi općenito, s kim se najviše voli družiti, ima li netko da mu ne odgovara u školi ili razredu, je li ikada upao u neki konflikt.

Ponekad ćete kroz ta neizravna pitanja doći do puno jasnijih odgovora od strane djeteta. Možete djetetu čak ukazati na neki slučaj međuvršnjačkog nasilja, pokazati suosjećanje prema djeci koja su žrtva tog slučaja, spomenuti kako je važno da se te stvari podijele s roditeljima i odraslima. Nekako pokazati djetetu da ste upućeni u tematiku, time ćete mu dati do znanja da ga razumijete  i ono će moći vidjeti kako reagirate na tu situaciju. Djeca ponekad ne priznaju roditeljima da su žrtve nasilja zbog srama ili straha, boje se da su oni krivi za to ili da ćete vi kao roditelj burno reagirati.

Ako sumnjate na nasilje, a dijete vam to ne želi priznati, obratite se školi i nastavnicima ili dječjem psihologu. Nemojte se sramiti tražiti pomoć od stručnjaka niti osjećati teret nepotrebne stigme koja i dalje postoji u društvu.

Ranije smo spomenuli kako se nasilje među vršnjacima sve više seli u virtualni svijet. Zato je bitno da budete upućeni i u to kakav sadržaj vaše dijete konzumira na internetu. Puno djece ima računala u vlastitoj sobi i roditelji nemaju pojma koliko ni koji sadržaj im djeca konzumiraju, što može biti veoma opasno.

Ne potičemo vas da budete control freak i visite djetetu za vratom dok je na internetu, ali vi kao roditelj morate imati uvid u to kakav sadržaj dijete konzumira te koje aplikacije koristi.

Naravno, tu je i škola koja bi trebala adekvatno reagirati, ali kao što smo već rekle, ponekad je rizično osloniti se na to da će institucije raditi svoj posao. Žalosno, ali istinito.

Ali zato ste tu vi kao roditelji, koji svojim aktivnostima i uključenošću u život vašeg djeteta možete napraviti razliku.

“Istraživanja pokazuju kako učinkoviti programi prevencije, kao i strategije, uključuju roditelje tako da je suradnja i/ili partnerstvo obitelji i škole neupitna ako se u školsko okruženje želi postaviti sveobuhvatna i učinkovita prevencija nasilja.”

Što ako vam dijete samo prizna da ima problema?

Ako vam se pak dijete samo požali da ima problema s nekim od vršnjaka, nemojte na nasilje reagirati nasiljem pa djetetu predložiti da “vrati istom mjerom”. Otvoreno pričajte, pokažite razumijevanje i pokušajte na neki način dokumentirati “dokaze” nasilja ako oni postoje kako bi ih, ako će biti potrebno, mogli pokazati u školi.

Potaknite svoje dijete na aktivnosti koje inače voli raditi ili koje su dobre za njegovo ili njezino samopouzdanje. Razgovarajte s djetetom o tome što bi ono željelo da bude vaš zajednički sljedeći korak, dajući mu do znanja koje su opcije u vašoj glavi i kako vi mislite da biste trebali pristupiti tom problema. Nemojte poduzimati ništa na svoju ruku, odnosno “iza leđa vašem djetetu”, jer ćete tako izgubiti njegovo povjerenje ili odmah napadati nastavnike ili roditelje djeteta za koje sumnjate da je nasilno prema vašem. Takva reakcija mogla bi biti kontraproduktivna.

Dajte vašem djetetu do znanja da nije ono krivo za to što se događa i da ćete zajedno riješiti taj problem. Nemojte mu ili joj sugerirati da samo ignorira to neželjeno ponašanje jer time možete stvoriti krivu sliku o nasilju u očima djeteta od malih nogu. Jer nasilje nikada nije nešto što moramo naučiti tolerirati.

Izvor naslovne fotografije: Pexels