Iskreno iskustvo majke s dvoje djece na skijanju: “Možda kad bi bio kakav Tinder za roditelje?”
Znam što ćete reći. Sama si kriva. Apsolutno jesam. Ali da priču započnemo na pristojan i adekvatan način – da vam kažem što se to dogodilo da sam sama sebi stavila nogu u usta. Točnije koljeno, ali tko broji?
Prije točno dvije godine pisala sam o tome kako je skijanje idiotski skup sport i napravila vodič za siromašne ako vam se ipak ide skijati. Ovaj put pisati ću vam kako sam napokon izračunala život da odem na sedmodnevno skijanje s djecom, akumulirala svu opremu, uštedila kasicu prasicu i samo tri tjedna prije uništila kolateralni medijalni ligament koljena. Na skijanju. Da dobro se pročitali – na skijanju. Pas mater. Izgleda da me godina proizvodnje debelo stiže, jer se moje koščice sve teže snalaze na snježnim padinama i uvijek moram imati nekog profesionalca ispred sebe ako se neću izvrnuti trinaest puta. Najčešće je slučaj da para za profesionalca nemam, tako da se ipak izvrnem.
ADVERTISEMENT
Najguplja ili najbolja odluka? Još uvijek nisam sigurna
U naletu potpunog ludila prošle zime odlučila sam kako ću iduće godine sto posto, bez obzira na to ako nitko neće sa mnom, odvesti klince u Bosnu na skijanje (jer moj džep jedino to može izdržati). Srećom sam po prirodi i očito profesiji, izvrstan utjecajnik i u stanju nagovoriti ljude na svašta pa su tako naši susjedi također odlučili svoje zimske praznike provesti u istom olimpijskom selu na planini koja se zove Bjelašnica. To bi bilo u Sarajevu. Prvo da vam kažem kako smo mi to prošle godine izveli. Majstorski!
Izvor: Unsplash
Obiteljski izleti u kombinacijama s drugim ljudima koji imaju djecu slične ili iste dobi zapravo je super stvar. Klinci se imaju s kime zabavljati, odrasli imaju druge odrasle za odrasle teme. Superiška, zar ne? Jedini problem je u tome što je moj bazen takvih primjeraka vrlo malen. Izuzetno malen. Nisam sigurna kako se sklapaju takva prijateljstva u ovoj poodmakloj dobi, možda kad bi bio kakav Tinder za roditelje s djecom. Svajpaš po broju djece i dobi, hobijima i interesima. Odlična ideja, zapisat ću si to.
ADVERTISEMENT
Uglavnom, dogovor prošlogodišnjeg izleta dogodio se nakon možebitne čaše Aperola previše, pozivom upućenog zajedničkoj prijateljici za koju znam da godinama skija u Bosni. Ona će sigurno znati gdje i kako, imamo društvo, imamo djecu i odrasle, sve kvačice smo pokvačili. Uspijevamo kroz ušicu igle, zadnji tren petnaest do dvanaest rezervirati zadnji apartman u hotelu na Bjelašnici. I dalje ne znam gdje je to, ali nema veze imamo društvo, ima snijega, nije skupo. Dobro je sve.
Gdje je Bjelašnica?
Vozimo prema Sarajevu, ja i dalje nemam pojma gdje je točno ta Bjelašnica. Nema veze, navigacija zna. Stižemo na planinu u punoj ratnoj spremi, obučeni kao polarni medvjedi jer, Bože moj, idemo na skijanje, kad tamo proljetno siječanjsko sunce koje tuče po čelenki jače od napalma. Klasik. Bjelašnica je, kad već spominjemo, lijepa ali divlja planina s nevelikom kilometražom skijaških staza, ali savršeno jednostavna i praktična kad su djeca u pitanju. Za razliku od obližnje Jahorine, za koju sam sigurna da svi znate, puno je povoljnija u smještaju i skijaškim kartama. Ono što nedostaje je još hotelskog smještaja primjerenog obiteljskom turizmu, jer trenutno ima nekoliko hotela, ali brzinom kojom se tamo gradi mislim da će i to nadoć.
Uglavnom, mi smo odsjeli u postarom, ali urednom hotelu Bjelašnica, drugi red od mora. Djeca su pomahnitalo gospodarila hotelom u šlapama, a mi smo uspijevali ugurati jednu kavu uz rotirajuće roditeljsko dežurstvo. Moram ovdje ubaciti napomenu da su Bosanci izuzetno strpljivi ljudi. Da je to negdje drugdje bilo, sigurna sam da bi nas ljubazno zamolili da napustimo objekt.
Fast forward jedna godina. Ja ništa pametnija
Ako ste mislili da je priprema za plažu pain in the as*, probaj ubaciti u kombinaciju skafander, čarape, štrample i majicu, podkapu, kacigu, gogle, rukavice, pancerice, štapove i skije. Pomnoži to puta dva i eto nervnog sloma u punom sjaju. Stvarno ne shvaćam otkud mi ta naivna, romantična ideja kako će spremanje za dan ski škole biti imalo drugačiji od prve crte obrane sedmne pješadijske brigade. Ponekad stvarno mislim da imam lobotomiziran mozak.
Još jedan slučaj mamećeg tupila
Nije u pitanju lobotomija, to se zove mameće tupilo, samouvereno objašnjavam prijateljici koja se usudila uputiti sa mnom i moje dvoje djece u apartman na toj istoj Bjelašnici (ne hotel s doručkom, bazenom i igraonicom – već apartman). Bar sam bila toliko pametna rezervirati apartman na vrijeme, otprilike sedam mjeseci ranije, kako bi imali dovoljno prostora i odvojenu sobu u koje možeš ići hiperventilirati u vrećicu. Točno dvjesto metara od staze kako ne bismo morali voziti auto, garaža da auto ne moram čistiti od snijega. Sve sam izračunala, ali džabe. Obuci se, operi zube, pojedi doručak, obuci se, ugasi televiziju, obuci se, gdje su štrample, gdje je skijaška majica, jesu li su rukavice suhe, gdje je kaciga, gdje ste stavili gogle, izgasi tu televiziju! Znam što sad mislite.
To se spremi dan ranije pa nemaš problema
Nisam nikada razumjela mame koje idu na planinu s obitelji i ne skijaju. Bila sam čvrstog stajališta da ako ja ne mogu skijati, nikud ne idem. Danas ipak moram reći da razumijem. Duga je to priča i potpuno nepovezana s ovom, ali moram reći da shvaćam i razumijem. Puno sam stvari naučila o sebi u posljednjih godinu dana, neke su mi se svidjele, neke nisu, a o nekima nemam pojma što da mislim. Naučila sam i da mogu spremiti stvari dan ranije i opet ne znati gdje sam ih rasporedila, odložila i stavila na sušenje. Mašala i to!
Ski concierge
Enivejs. Ove sam godine prvi puta bila u ulozi eSKaeMa. To je skraćenica za Ski Concierge Mama ili osoba koja nosi opremu, koordinira druženja, večere, ski školu, nosi vodu, rezervnu odjeću, maramice, cipele, ide u dućan, sprema doručak i ostale poslove po nalogu menadžmenta. Opseg posla od igle do lolomotive primjetiti ćemo, vrlo slično opisu pozicije Junior Marketing Managera kojeg ekipa na Linkedinu opravdano izruguje. Jedina je razlika što se njima nudi ugodno radno okruženje i stabilna primanja, dok ovdje imaš četiri sata posvemašnje dosade i guzicu utrnutu od sjedenja i čekanja.
Barem je lijepo vrijeme, mantram
Srčem trideset i osmu kavu iz papirnate čaše. Škiljim ispod sunčanih naočala kao perverznjak na nudističkoj plaži i odmjeravam svakog trećeg bradatog i zakamufliranog muškarca. Ništa se zapravo ne vidi od sve te opreme, bit će da su zato svi privlačni. Imam problem s muškarcima u uniformama, ali za razliku od većine žena, moj guilty pleasure nisu klasični sumljivci poput vatrogasaca, policajaca ili doktora, već oni u radnim uniformama. Tipa električari, serviseri, skiperi ili nemam pojma – vulkanizeri. Skijaška odijela dođu jako slično tome, moramo se složiti. Plus, talijanski karabinjeri su stvarno hot. Zabrazdila sam, znam, ali kad imaš previše slobodnog vremena onda počneš razmišljati o glupostima.
Bilateralni godišnji nešto kao odmor
Obiteljski odmor u kombinaciji s prijateljicom je stvarno odlična ideja. Nekoliko puta smo to isprobale i mogu vam reći da je još jedna žena najbolje moguće rješenje za višednevni odmor s djecom. Ja to zovem bilateralnom suradnjom. Ne moraš davati upute, ne trebaš napominjati, kava se skuha, smeće se iznese, djeca se zaigraju, doručak se napravi, a nisi ti sve napravila. Navečer lijepo gledate televiziju i drljate gluposti. Ma idealno. Tako je i moj prislini godišnji ispao sasvim solidno, zabavno i lagodno. Neću napisati odmor jer to nije odmor u pravom smislu riječi, ali smo se zaista jedna i druga opustile, nasmijale, prejele i zabavile. Mislim da idemo i iduće godine. Ideš s nama? Love, Margot.
Izvor naslovne fotografije: Pexels