INTERVJU: Santana Picco naša je kolumnistica iz Berlina

Upoznajte našu kolumnisticu Santanu Picco koja je uplovila u berlinski kreativni svijet. Otvorila se oko svojih uspona i padova i priznala da je o povratku u Hrvatsku razmišljala puno puta u teškim trenucima. Međutim, ostala je jaka. Sada ima svoj mali kolektiv zvan OKO KONZEPT, gdje se bavi fotografijom – digitalnom i analognom, organizira radionice i radi na raznim umjetničkim projektima. Kaže kako je prije selidbe u Berlin mislila da su motivi kojima se bavi tabu jer je voljela fotografirati ono što se ne vidi svaki dan. Što je sve njezin fotoaparat zabilježio, pročitajte u intervjuu.

Santana, možete li nam reći o svom putovanju prema Berlinu? Kako ste donijeli odluku o preseljenju i što vas je privuklo u ovaj grad?

Moje preseljenje se dogodilo stupnjevito i ta se ideja razvila još tijekom mog studiranja. Stalno sam od ljudi oko sebe slušala o tom gradu i napokon sam ga odlučila turistički otići razgledati i udahnuti. Prvi put kad sam stala na berlinsko tlo, osjetila sam jaku povezanost s ovim gradom i nevjerojatnu slobodu, što me dovelo do toga da se svakih par mjeseci vraćam. Berlin je grad kojima više od 500 manjih galerija i više od 170 muzeja i jedno je od najvažnijih kulturnih središta u Europi tu sam imala priliku vidjeti autore i djela koje sam do tada mogla vidjeti samo u knjigama.

Dok sam živjela u Zagrebu imala sam auto, koji sam odlučila prodati kako bih imala nešto novca za prvih par mjeseci dok se ne snađem i stanem na noge. Zamolila sam oca da me odveze, strpali smo sve osnovne i one manje osnovne stvari, poput hrpe biljaka koje sam imala i krenuli na put do mog meni najdražeg grada. Bila sam našla nekakav stan preko društvenih mreža u istočnom dijelu Berlina koji su mi ilegalno iznajmili i tako je ukratko doslovno krenula moja berlinska avantura.  

Kako ste se nosili s izazovima preseljenja u inozemstvo? Imate li savjete za one koji razmišljaju o sličnom koraku? Je li to za žene ipak malo teže?

Naravno, u Berlin sam stigla s takvom lakoćom, puna nadanja i planova, no onda me realnost sustigla. Što dalje? Što sad? Gdje živjeti? Gdje raditi? Iako je Berlin jako internacionalan grad, njemački jezik je potreban za sve birokracije kako bi se život posložio. U međuvremenu, radila sam svakakve poslove kako bih preživjela, imala svoje uspone i padove, razmišljala sam o povratku u Hrvatsku puno puta u teškim trenucima. Međutim, ostala sam jaka i izdržala sve. Nakon nekoliko mjeseci počela sam učiti njemački jezik i polako se počela snalaziti i komunicirati s ljudima na jeziku koji mi je nekad i dan danas težak.

U Berlinu ste uspješno uspostavili svoj studio za fotografiju. Možete li podijeliti svoje iskustvo o pokretanju vlastitog poslovanja u stranoj zemlji? Koje su bile najveće prepreke i kako ste ih prevladali? Je li berlinsko tržište pogodnije kad pričamo o ženskom poduzetništvu?

Imati svoj studio bio je moj san još prije nego sam počela studirati, no u Berlinu su me dočekale prepreke koje sam trebala prijeći kako bih uopće mogla početi tražiti studio koji će se uklopiti u moj budžet s obzirom na to da su stanovi također skupi. Nakon tri i pol godine boravka ovdje, krenula sam u potragu i moram priznati da sam našla studio jako brzo, u jednom bivšem DDR kompleksu koji je pretvoren u kompleks ateljea za umjetnike. Tamo sam osnovala svoj mali kolektiv zvan OKO KONZEPT, gdje se bavim fotografijom, digitalnom i analognom, organiziram radionice i radim na raznim umjetničkim projektima.

Pokrenuti poslovanje u Berlinu nije toliko teško kada znaš gdje i kako se registrirati i na koji način legalno poslovati, što sam uz pomoć savjeta drugih ljudi i uspjela. Berlin je definitivno grad koji je pogodan za žene, ovdje nema ni traga patrijarhata i šovinizma (ako to usporedim s Hrvatskom) i ovo je grad koji je lišen bilo kakve spolne prednosti (ako je to dobar izraz). Postoji jako puno mjesta koja su isključivo za žene – gdje se možemo zajedno podupirati, pomagati si i izmjenjivati iskustva, do te mjere da muškarcima nije dozvoljen pristup tim grupama. U Berlinu je osmi mart neradni dan. Što se više ima tu za nadodati?

Vaša izložba crno-bijelih analognih fotografija privukla je pozornost publike. Kako ste došli na ideju za ovu izložbu i kako je vaša fotografska praksa evoluirala tijekom godina? Koliko je u vašem razvoju pomogla selidba u Berlin?

Moja izložba crno-bijelih analognih fotografija je zapravo moja prva i jedina samostalna izložba, koja zapravo i nije bila moja ideja, već kako sam prije nje prisustvovala u nekoliko grupnih izložbi, moj rad je primjetio Želimir Koščević, inače poznati hrvatski povjesničar umjetnosti i likovni kritičar, koji me direktno kontaktirao i uspjeli smo u kratkom roku sve zajedno organizirati.

Kako biste opisali svoj kreativni proces i inspiraciju iza svojih fotografija? Koje su teme i motive koje najviše istražujete u svom radu? Nalazite li inspiraciju u svakodnevnom životu u Berlinu?

Prije selidbe u Berlin, mislila sam da su motivi kojima se bavim tabu jer sam voljela fotografirati ono što se ne vidi svaki dan: gola tijela, vjerski motivi, mrtva priroda, drag queen-ovi, trans ljudi… Međutim, dolaskom ovdje moj rad prestaje biti tabu jer je ovo grad izražajne slobode. Moram priznati da sam se sad koncentrirala na ljude koji su mi zanimljivi i u konstantnoj sam potrazi za zanimljivim portretima – do čega je u ovom gradu lako doći jer ima bezbroj kultura i prekrasnih lica.

Biti fotografkinja u Berlinu ili u Hrvatskoj? Koja je razlika i kako berlinska poduzetnička scena podupire žene poduzetnice?

Zagreb i Berlin nažalost ne mogu usporediti, sve i da hoću. Biti fotografkinja u Berlinu je neopisivo. Ovdje sam imala priliku vidjeti Mapplethorpa, Newtona, Egglestona, Mary Allen Mark… Ukratko, grad Berlin se jako zalaže za kulturu i dovodi velika imena u grad kako bi svi imali priliku vidjeti ta majstorska djela uživo, što u Zagrebu nažalost nije slučaj, niti mi se čini da će ikad biti. Modeli se lako nalaze, ljudi se jako lako spajaju i surađuju, a i okolina samih ulica je toliko filmska i inspirativna da naprosto nemam boljih riječi za ovo iskustvo.

Za kraj, koje biste savjete ili inspirativne riječi dali mladim poduzetnicama, umjetnicama koje slijede svoje strasti i ambicije u kreativnim područjima kao što je fotografija? “Stay or go?”

Kako bih zaključila ovo svoje malo predstavljanje vlastite transformacije, htjela bih nešto poručiti svim ljudima koji razmišljaju o tome da odu iz Hrvatske a boje se. Slušajte svoje srce i idite gdje vas intuicija vodi – zna biti teško, zna biti bolno, ali ako imate svoj cilj i uporno idete prema njemu, nećete pogriješiti i uspjet ćete!

Izvor fotografija: Santana Picco