Mamager Internetmater iskreno: „Naučila sam da ne moram davati od sebe onaj dio koji me čini onim što jesam“
Margarita Tomić, poznata i kao Internetmater, nam je objasnila kako hendla niz svojih aktivnosti uz posao i majčinstvo. Dotakla se i razloga zašto je postala dio Mamager tima.
Kako je Margarita Tomić postala Internetmater, razumiju li njezina djeca posao influencera i što se sve stigne napraviti u samo 24 sata? Otvorila nam se o svom poslovnom putu i dala savjete svim uspješnim ženama i majkama. S Mamagericom Tomić je razgovarala Blanka Kovačec.
B: Završila si novinarstvo, ali početak karijere nije završio kako si ga započela. Kako je došlo do toga da se, nakon završenog novinarstva, nađeš prvo u ulozi influencerice aka Internetmater i kasnije u ulozi Sales Mamagera?
M: Uloga influencerice došla je spontano, na porodiljnom iz dosade. Trebalo mi je nešto čime ću zabaviti mozak, neki hobi koji ne zahtjeva previše mojeg vremena jer imam malu bebu, nešto kreativno.
S obzirom na to da moj sales driven mozak uvijek gleda kako svaku aktivnost kojom se bavim monetizirati jer vrijeme je novac, spontano sam krenula i u pitchanje svojih ideja i projekata. Jedna od prvih bila je serija videa za vježbanje, zatim su tu bile kolaboracije kojima sam isključivo hranila svoju znatiželju i na kraju ovo što vidite danas, storytelling raw života s dozom sarkazma i dalmatinskog humora. Čistim novinarstvom se nikada nisam bavila, negdje pred kraj fakulteta shvatila sam kako je sales oduvijek bila moja ljubav. Ipak dolazim iz poduzetničke obitelji tako da je uloga koju danas ispunjavam u sklopu mamager ekipe za mene sasvim prirodan tijek događaja.
Autorica: Ana Babić
B: Tvoje online nosi naziv #internetmater, što sugerira da želiš stvoriti prostor za autentične priče iz stvarnog života majki. Kako si došla na ideju za to ime i što te od starta motiviralo da dijeliš svoje iskustvo kao mama? Ima li neki teški flop koji bi htjela podijeliti u nastajanju Internetmater?
M: Ideju za ime je dala moja mama, sasvim slučajno. Sjedile smo za ručkom i dobacila mi je preko tanjura kako sam prava internet mater jer sve o majčinstvu učim s interneta. Moj online život krenuo je u periodu kada sam zaista bila prvenstveno mama pa je nekako bilo logično da dijelim crtice iz tog dijela mojeg života. Flop trenutaka zapravo nije bilo, više nekakvo sazrijevanje i učenje o sebi i digitalnom prostoru koji ispunjavam svojom prisutnošću pa metamorfoza iz oduševljene djevojčice u opreznu ženu.
B: Prateći tvoj sadržaj stvarno se čini da su Mamager i Internetmater super fit. Što misliš kako će se razvijati tvoj/naš internet svijet u budućnosti? Što još možemo očekivati od Margarite kad pričamo o njezinim poslovnim ulogama?
M: Ideja iza Mamager portala mi se svidjela na prvu. Od samih riječi i poruka koje stoje iza ideje, do žena koje čine uži tim. Jedan dio mene žudio je za mjestom koje će moći ispreplesti sve te uloge koje ja, a vjerujem i velik broj drugih žena, prolaze tijekom dana. Nisam samo mama, nisam samo ni poslovna žena, nisam samo influencerica – ja sam sve to. I obožavam taj dio sebe. Biti u mogućnosti postati dijelom ekipe koja stvara ovako nešto od samog starta predstavlja mi izazov, učim nešto potpuno novo i ulazim u novootkrivenu ulogu koja kombinira sve moje ljubavi – novinarstvo, marketing, sales i kreativno izražavanje.
Autor: Marijo Pavić
B: Uz dvoje djece, vlastitu tvrtku koja se bavi distribucijom gumenjaka, tvoju internet scenu kao influencerica, vlogerski život u podcastu #samobezpanike, ulogu Sales Mamagera – uz sve to si i majka svoje djece. Kako Cvita i Rudi reagiraju na tvoje poslove? Kako im objašnjavaš svoju zaposlenost i što im zapravo kažeš da radiš? Kako, recimo, svom tati objasniš što je tvoj posao?
M: Uh, ovo je teško pitanje. Čekaj da srknem malo kave. Mislim da je danas neke poslove kompleksno objasniti, posebno djeci ili starijima. Klinci vide da stalno nešto snimam, nešto tipkam, pišem. Ljeti radim s brodovima, tijekom godine tu su još i sajmovi. A i podcast. Cvita razumije što radim jer je ipak generacija odrasla uz YouTube, Snapchat i TikTok. Shvaća posao influencera savršeno. A moj otac – to je priča za sebe. On voli biti u spotlightu, što god to bilo.
B: Tvoj podcast #samobezpanike s Majom Marić dotiče se brojnih tema i broji više od pola milijuna pregleda na YouTubeu, kao i popriličan broj slušanja na Spotifyju. Koje su ti teme nadraže i zašto? Kako ste se vas dvije uopće našle?
M: Najdraže teme su mi one koje se dotiču feminizma. Smatram kako se o toj temi treba puno razgovarati, možda ne u filozofskom smislu, već onom praktičnom. Razgovarati s djecom, davati primjere svojim postupcima i životnim odabirima. Biti u ulozi superjunakinje koja je prije uglavnom bila rezervirana za tate.
Primjećujem kako se danas taj pojam često iskrivljuje, stavlja nas u suprostavljene uloge, premda je istina ona koja nas definira kao ravnopravne partnere, vojnike u istom taboru, ljude s istim ciljem. Maja i ja se poznajemo od samih početaka mog online života. Kliknule smo na prvu i tako je ostalo. Podcast je zapravo ekranizacija naših višesatnih telefonskih razgovora koji identično tako izgledaju.
Autorica: Ana Babić
B: Koliko ima istine u tim zaključcima i jesu li feministice stvarno dovele do toga da izumre “pravo muško” u našem društvu? Možemo li biti ravnopravne ako nismo jednake i, ako smo fizički slabije, znači li to i da smo nesposobnije?
M: Neki dan sam naišla na jedan zgodan video koji objašnjava što je to alfa mužjak. Neću sada duljiti o tome, možda nakucam kakvu kolumnu jer je strašno zanimljivo kako objašnjava ovu premisu. Feminizam kao pokret nikada nije oduzimao nečiju ulogu u fantastičnom kaosu koji zovemo život. Dapače, samo je davao prava i mogućnosti onima koji ih nemaju.
Možemo biti ravnopravne i usprkos tome što mislimo kako nam društvo oduzima nešto ili nas sputava, shvatila sam kako sam ja ta koja kontrolira svoju stvarnost i kako samo trebam pružiti ruku i zgrabiti priliku. Nismo jednaki i ne trebamo biti. Priroda nas je napravila nježnijim i snažnijim spolom. Jedno upotpunjuje drugo. Idealno je da smo ravnopravni.
B: Osim raznih uloga što imaš kao što su influencerica i kolumnistica, Sales Mamagerica, ti si i mehaničarka, ti si ona koja vozi kombi u mamager timu, ona koja sastavlja ventilator ili popravlja caffe aparat. Od kud ljubav prema tom dijelu Margarite i hoće li se naš aparat za kavu ikad popraviti?
M: Vjerojatno od činjenice što sam ćaćin sin. Jedan od poslova koji me izgradio u osobu koju sam danas bio je upravo u tehničkom sektoru i iznimno sam zahvalna na toj prilici. Kod kuće sam od malih nogu bila ta koja sastavlja namještaj, aparate, spaja digitalne kase, kompjutere (taj dio najmanje volim). Tako je ostalo i danas. Premda volim da to netko napravi za mene, volim i činjenicu da znam promjeniti gumu, staviti lance, skinuti akumulator, zamijeniti žaruljice. Znatiželjna sam po prirodi i obožavam to što se mogu osloniti na sebe, ako situacija tako od mene zahtjeva.
Izvor: Margarita Tomić // privatna arhiva
B: Tvoja opsjednutost vježbanjem iz nekog ne pretjerano fitness razloga zvuči intrigantno. Kako ti je tjelesna aktivnost pomogla i pomaže u svakodnevnom životu i kad to sve stigneš? Udijeli neki savjet za nas koji očito nemamo tako dobre organizacijske sposobnosti. Je li to savjet koji uključuje buđenje u pet ujutro?
M: Ne stignem. Nitko ne stigne sve to. Nemamo svi istih 24 sata u danu. Moja ljubav prema vježbanju počela je u ranim dvadesetima i nije popustila do dan danas. Zbog moje znatiželjne osobnosti, koja me tjera ulaziti u najdublje pore onoga što me interesira, prošla sam kroz vrtlog loših i dobrih stvari koje se mogu dogoditi.
Najveća promjena dogodila se prije tri godine kada sam otkrila da imam blagu protruziju diska lumbalnog dijela kralježnice. Moj se svijet tada urušio kao kula od karata. Vježbanje je bila moja safe zona, moja kuća od titana, mjesto u kojem se mogu izgubiti, sakriti, zaliječiti i ponovno izrasti. I tako iznova i iznova.
Zamislite da vam netko oduzme tu mogućnost, kako biste se osjećali? Potonula sam u depresiju i bijes, vrtila se na mjestu nekih dva mjeseca s fizikalnom terapijom i na kraju smogla snage isprobati specifičan online program vježbanja koji je savršeno rezonirao s mojim tehnički nastrojenom, pretjerano znatiželjnom glavom. Dobila sam odgovore na sva svoja pitanja, osim zašto baš ja, zašto sad i zašto općenito.
Shvatila sam kako nikada neću dobiti odgovor na to i čvrsto sama sebi obećala kako ću biti ona baka koja vuče unuke na Sljeme nedjeljom. Time sam se ponovno vratila u svoju sigurnu kuću od titana, koja je sad dodatno učvršćena dijamantnim, nepoderivim temeljima, a starost me ne plaši. Dapače, veselim se penziji i kopanju u polju više od prosječnog pripadnika moje generacije.
Buđenje u pet ujutro više ne prakticiram, jer ne moram. Sada sam self-employed. Sad se budim između tri i četiri, razmišljam što sam zaboravila sve napraviti jučer, zaspim, probudim se u sedam i nakon što odbacim djecu u školu, odradim svoj polusatni trening. Svaki dan.
“Možemo biti ravnopravne i usprkos tome što mislimo kako nam društvo oduzima nešto ili nas sputava, shvatila sam kako sam ja ta koja kontrolira svoju stvarnost i kako samo trebam pružiti ruku i zgrabiti priliku.”
Margarita Tomić
Autor: Marijo Pavić
B: Podijeli “fun facts” Margarite i od Internetmater. Koliko su te dvije uloge jednake, a koliko različite? Dijelite li iste vrijednosti?
M: Internetmater je puno zabavnija od Margarite. Ona je opuštenija i vrckasta, ali ni jedna ni druga ne brinu previše što će selo reći. Margarita jako cijeni vrijeme za sebe, domaći čaj od mente i zalaske sunca na terasi njene kuće na Hvaru. Ne zanimaju je šuplji izlasci, buketi cvijeća ni fine večere, radije će brusiti stari namještaj. Obje vole biti u centru pažnje i usisat će zrak u prostoriji ako im dozvoliš.
B: Kao osoba koja voli kreativno izražavanje u bilo kojem pogledu, kako nalaziš inspiraciju za nove projekte ili ideje? Postoji li nešto posebno što te potiče i motivira u kreativnom procesu? Kako to izgleda?
M: Ideje mi obično padnu na pamet u najbizarnije doba. Otkad sam samozaposlena, često se budim po noći i razmišljam kako o problemima, tako i o idejama koje mi prolaze kroz glavu. Tijekom jako teškog osobnog perioda, koji je sada iza mene, ti trenuci su bili isprepleteni svim mogućim emocijama, a najteže mi je padala kreativna blokada koju sam osjećala. Ono što bih izdvojila da me motivira u pogledu stvaranja i kreativnog procesa su ljudi s kojima radim. Taj „rush“, nalet energije koju dobijem kada vidim da zaista osjećamo i vjerujemo ono što radimo, u meni stvara naboj statičkog elektriciteta iz kojeg izlaze svakojake ideje. Imam osjećaj da sam tada nepobjediva.
Autorica: Nikolina Roić
B: Nabrojali smo brdo uloga koje imaš, a sad ajmo na najvažniju. Kako hendlaš ulogu majke uz sve uloge koje imaš?
M: Kao i većina majki koje hendlaju posao, koji smatraju jednako važnim dijelom sebe kao i majčinski dio, mislim da nisam idealna mama. Budimo realni, postoji li uopće to? Što to znači? Trudim se najbolje što znam i dajem sve od sebe. Uz to, naučila sam da ne moram davati od sebe onaj dio koji me čini onim što jesam. Zakasnimo s lektirom, zakasnili smo taj put i pazimo da se ne dogodi opet. Nemamo kopačke za trening, idi trči u tenisicama. Naučila sam da propusti koje moji klinci naprave jer nisam bila u mogućnosti popratiti sve na repertoaru, ne umanjuju sve dobro što napravim.
B: Da tvoj život ima soundtrack – što bi sviralo u pozadini?
M: Ovisno od dana, ali često uživam u ritmovima old school rapa i hip-hopa. Nekad je to Cypress Hill, posebno stvar Illusions, nekad je to Q Tip, Breathe and Stop. U zadnje vrijeme pustim si playlistu s prastarim hitovima od kojih kotačići na mojoj uredskoj stolici dobiju po glavi.
Izvor: Margarita Tomić // privatna arhiva
Izvor: Margarita Tomić // privatna arhiva
B: Ima li neki klišej ili komentar koji si doživjela na poslu samo zato što si žena? Podijeli ga s nama.
M: Bila sam žena u izrazito muškoj branši, vrlo specifičnoj branši. Često mi se to događalo, ali me i natjeralo da puno više učim, nekako me guralo dalje. Možete li pozvati kolegu da mi objasni je bio najčešći slučaj. Moj odgovor je uvijek bio jasan i odlučan. Za ono što nama treba sada, nema potrebe. I nikad nije bilo potrebe.
Autorica naslovnice: Ana Babić