Život bez filtera je lijep: Društvene mreže i burnout

Društvene mreže su obojane blještavilom zbog čega mladi nerijetko traže inspiraciju za svoje živote. Aplikacije poput Instagrama i TikToka serviraju gledateljima savršenstvo i nabijaju pritisak „običnim ljudima“.

Autor: Sara Kekuš

Posted: February 9, 2024

Višesatno gledanje internetskog sadržaja ne samo da stvara pritisak da i naš „feed“ treba izgledati besprijekorno, već se kod nekih razvija i osjećaj manje vrijednosti u stvarnosti. Zašto ja nemam takav stan? Zašto ne vozim skupocjeni automobil? Kako oni mogu putovati i stalno odlaziti na zanimljive evente? Imaju tisuće ljudi koji im kroz komentare i lajkove pokazuju sviđanje, zašto ja nemam toliko prijatelje? Što nije u redu sa mnom?

To je klopka paralelnog virtualnog svijeta koji zarobi um i mijenja nekim ljudima čak i identitet. Teško je danas odmaknuti se od svih tih sadržaja kad smo bombardirani sa svih strana. Vrijednost osobe se, nažalost misle neki, mjeri brojkama. Djeca i tinejdžeri upijaju svoje idole, influencere. Dok je njima to zarada i zabava, djeca pokušavaju što više biti slična toj skupini ljudi.

Komentari na društvenim mrežama su posebno opasna kategorija o kojoj se počelo sve intenzivnije razgovarati i na otvorenim panelima, kao i fakultetima, zbog količine mržnje koja isijava kroz ekrane. Jedva se tome odupiru stariji, kako bismo onda mogli očekivati da će neko dijete shvatiti da je zlobnoj osobi samo u interesu povrijediti jer ne zna drugačije i da to ne znači da je ono manje vrijedno?

Izvor: Pexels

Prema istraživanju Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba i Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu iz 2019. godine svi učenici srednjih škola koriste mobitele i internet.

Svaki treći adolescent društvene mreže koristi od tri sata do pet sati dnevno, dok ih svaki peti koristi više od pet sati dnevno! Nadalje, svaki treći adolescent provjerava poruke na društvenim mrežama nekoliko puta dnevno, a svaki peti adolescent društvene mreže provjerava stalno, bez obzira na to je li stigla obavijest o poruci ili nije. Većina mladih otvorila je profil na društvenoj mreži prije dopuštene granice od 13 godina, više od 17% već s deset godina ili ranije, a svaki drugi adolescent ima više od jednog profila na Instagramu.

Izvor: Pexels

Pao Instagram, opći kaos!

Sigurno ste se susreli s padom nekih aplikacija na par minuta ili sati. Opći kaos. Cijeli svijet se urušava, svi panično skaču s jedne aplikacije na drugu, umjesto da predahnu i osvrnu se oko sebe u stvarnosti. Robotski mindset. U kafićima je u stalnoj ponudi i punjač za mobitel, jer je to jedan od rijetkih trenutaka gdje ljudi spuste svoje tehnološke okove. I tako svaki dan.

Buđenje, provjera notifikacija i lajkova, mobitel u ruke i u novi dan. Teška katastrofa ako slučajno ostane kod kuće. Vraćamo se istog trena jer – kako ću bez mobitela? Kada ste zadnji put čuli djecu kako trče ispred zgrade, smiju se, loptaju se i zvone jedni drugima na vrata nakon škole na igranje? Ekran mobitela je često utjeha za rasplakano čeljade, a dvogodišnji klinci se bolje služe tehnologijom nego odrasli. Pomalo zastrašujuće. Gdje je granica?

Upozorenja na ekranima

Neke aplikacije su počele uvrštavati upozorenja koja iskaču na ekranu i usmjeravaju ljude da ostave svoje mobitele i odu spavati. Treba vidjeti hoće li ta metoda uroditi plodom ili smo toliko zavedeni da bez društvenih mreža više ne znamo funkcionirati.

Gotovo je nezamislivo voziti se tramvajem, a da ne vidite većinu ljudi zadubljenu u mobitel. Ono što privlači pažnju su i notifikacije. Mobiteli vibriraju, čuju se razni zvukovi obavijesti, a ljudi se „cimaju“ čim im se netko virtualno obrati. „Čekaj, samo malo“, prekidaju se razgovori i gubi se koncentracija.

Drugu mračnu stranu koju društvene mreže kriju su i različiti izazovi, najviše na TikToku. Svjedočimo i smrtnim slučajevima jer mladima je najbitnije uloviti dobar kadar i biti glavna faca u ekipi. Na djeci je pritisak tog virtualnog dokazivanja koje postaje sve proširenije. Od roditelja se pak očekuje da imaju potpuni nadzor nad svojom djecom što je nažalost gotovo neizvedivo. Nerealno je očekivati da danas u razredima osnovne škole nema mobitel barem jedan učenik u koji će gledati i ostali. Nije sve na roditeljima. Na svakom od nas je odgovornost da djelujemo kad vidimo nešto opasno i uznemiravajuće.

Podignite pogled s ekrana i vratite se u realnost. Ima tu puno više posla od provjeravanja površnih mišljenja ljudi koje ni ne poznajete. Iako zvuči kao teški klišej, ljepota zaista nije mjerljiva, kao ni ičija vrijednost. Učite to svoju djecu, ponavljajte ljudima u svojoj okolini. Život je lijep, pogotovo bez filtera.

Izvor naslovnice: Pexels