Mamager kolumna: “Stereotipi nas pokušavaju smjestiti u usko definirane gabarite bez promišljanja o intersekcionalnosti”

U svijetu koji od nas zahtijeva da budemo globalni građani, nemoguće je misliti o stereotipima koji nas pokušavaju smjestiti u usko definirane gabarite bez promišljanja o intersekcionalnosti (ukrštanju).

Moj osobni put od Zagreba preko Londona i Dubaia do Indije me naučio na vlastitoj koži kako se stereotipi kojima sam definirana mijenjaju, ovisno o mom kontekstu, i zapravo s vrlo malo mog utjecaja. Moj rad i dizajn svega što radim je informiran tim iskustvom, ali i ogromnom motivacijom da je svijet kojeg ostavljam za svoje dijete i svu djecu pravedniji i otvoreniji.

Sada kada sam mama u sasvim desetom kulturnom kontekstu, koja je i poduzetnica i žena i (relativno) mlada, stereotipi kojima sam podložna su kombinacija svih socioekonomskih i kulturoloških uloga koje me definiraju u očima drugih.

Intersekcionalnost stereotipa: kako društvene kategorije oblikuju percepciju 

Stereotipi su previše pojednostavljene ideje, često bazirane na predrasudama, ili pretpostavke o grupi ljudi bazirane na karakteristikama poput roda i spola, rase, seksualne orijentacije, religijskog opredjeljenja ili fizičke mogućnosti. Stereotipi se često fokusiraju na jednu karakteristiku, npr. “ti si premlada da bi bila dobra managerica”, ali ljudski identiteti su kompleksni i višeznačni. Ta povezanost stereotipa je najbolje objašnjena kroz leću teorije intersekcionalnosti koja naglašava kako različiti aspekti našeg identiteta i predrasuda s kojima se susrećemo definiraju naše jedinstveno životno iskustvo.

Na primjer, ja mogu pričati o tome kako sam svedena na stereotip bijele expat žene u južnoj Aziji, i veliki dio moje priče će rezonirati s drugim ženama iz Hrvatske kojima je rečeno da su pre- umetni što hoćeš iz duge shopping liste (glasne, agresivne, ambiciozne), ali u zemlji poput Hrvatske element rase nije čest u našem življenom iskustvu svođenja na stereotip. To će se itekako promijeniti sada kada je i Hrvatska dio globalnih migracijskih puteva, što će imati efekt na sve – od poslovne kulture do toga što očekujemo od ljudi  kojima pijemo kavu. Često razmišljam o tome kako će moj sin svladati svijet pun stereotipa kao netko tko je tzv. “third culture kid”, između dvije dominantne kulture ali bez potpunog pripadanja ijednoj.

Kako intersekcionalnost i pojačava i proturječi stereotipima 

Kada gledamo kroz prizmu intersekcionalnosti, vidimo kako stereotipi često proturiječe sami sebi. Žene su bolje u vođenju kućanstva i brige za djecu, što podrazumijeva rad s brdo dionika (od kojih nekima mozak još nije do kraja razvijen), koordinaciju na sve strane i multitasking, ali u isto vrijeme nisu dovoljno dobre da bi bile manageri u poslovnom kontekstu jer su preemotivne i hormonalne, makar im za to trebaju doslovno iste vještine.

Kada sam bila mlada bijela žena udana za Indijca u Dubaiju, u isto sam vrijeme uspijevala biti i sponzoruša koja samo leži na plaži i troši, i tradicionalna nevjesta u konzervativnoj kulturi i poduzetnica koja nije asertivna nego agresivna. Ništa od toga nije bila istina, a sve je bilo istina. Kada se stereotip bazirao na moju boju kože, kako su me ljudi vidjeli je bilo sasvim drugačije od toga kako su me vidjeli kada su se fokusirali na kulturu mog supruga, što je opet bilo potpuno različito od toga kako su me vidjeli kada su se fokusirali na moje ponašanje u poslovnom kontekstu i moje godine. 

Kako stereotipi utječu na naše viđenje sebe  

U jednoj vrlo slavnoj studiji, žene iz istočne Azije su bile zamoljene da nabroje sve stereotipe o ženama kojih se mogu sjetiti prije ispita iz matematike. Naravno, jedan od njih je bio „ženama ne idu brojevi“. U drugoj skupini, zamoljene su da se prisjete svih stereotipa o Azijatima, jedan od kojih je „Azijati su super u matematici“. Što mislite, koja grupa je bolje riješila test?

Kada nam svijet konstantno govori da smo jedna stvar (loše vozačice, stvorene za madraca a ne mudraca, bolje u tome da preuzmemo brigu za djecu na sebe), nije teško početi vjerovati u tu jednu stvar. Intersekcionalost nam dopušta da se vidimo u cjelovitom obliku, bolje razumijemo svoje življeno iskustvo, ali i iskustvo onih oko sebe, kojima smo spremne brzo i lako suditi na temelju stereotipa koje nosimo u sebi. Možda idući put kad se čujemo kako kažemo „ma oni su ti svi takvi“, možemo malo zastati i biti svjesniji konteksta iz kojeg „ti svi takvi“ dolaze.

Utjecaj intersekcionalnih stereotipa na život ljudi

Intersekcionalnost stereotipa ima dubinski utjecaj na život ljudi oko nas, i nas samih, često dovodeći do složenih formi diskriminacije i marginalizacije. Osobe koje pripadaju više marginaliziranih grupa mogu doživjeti mnogo složenije i izraženije prepreke na svom putu do zaposlenja, edukacije, napredovanja, pa čak i zdravstvene skrbi.

Zabilježeno je da žene iz siromašnije socio-ekonomske pozadine s više djece češće doživljavaju zlostavljanje od strane doktora za vrijeme poroda („a nisi urlala kad si ih pravila“), ili majke Romkinje kojima je zabranjen pristup dućanima jer su došle s djecom. Svaka od nas ima barem jedan primjer neadekvatne zdravstvene skrbi kada je naša bol minimizirana jer smo „histerične“ ili kada dijagnoza nije ni postavljena jer je sigurno uzrok debljina, menstruacija, sve u našoj glavi ili što već. Stereotipi nisu samo iritantni, oni su i opasni i koštaju nas i kao društvo, i kao pojedince i kao korporacije.

Ne postoji „jedna veličina za sve“ kad se radi o stereotipima. Ako smo zaista ozbiljni u našoj borbi protiv stereotipa, onda smo ozbiljni u toj borbi za sve, a to uključuje i dubinski rad na sebi i na svojim stereotipima. Prvi korak je razumjeti da nitko od nas nije imun na svrstavanje ljudi u kalupiće, aktivno raditi na svojim mentalnim modelima koji nas dovode do stereotipa, učiti, učiti i učiti. Tako će svijet u kojem će moj sin odrasti biti pravedniji, jednakiji i otvoreniji prema ljudima koji izgledaju i žive po svojim pravilima.

Izvor naslovne fotografije: Tena Pick