Humor i smijeh – zašto su nam određene stvari smiješne
Smijeh je univerzalni jezik koji povezuje ljude diljem svijeta, ali znanstvenici još uvijek pokušavaju dešifrirati tajne humora.
Danas razmatramo zašto se smijemo, teorijske osnove humora i kako smijeh oblikuje naše međuljudske odnose.
Humor je složen i subjektivan pojam koji se teško definira jednostavno. No, može se opisati kao emocionalni odgovor na nešto smiješno ili zabavno. On može biti prisutan u raznim oblicima, uključujući šale, mimove, komične situacije, igre riječima i druge izraze koji izazivaju smijeh.
Izvor: Pixabay
ADVERTISEMENT
Nastanak humora može proizaći iz različitih izvora, a evo nekoliko čimbenika koji često igraju ulogu:
- Humor često proizlazi iz neočekivanih ili kontradiktornih situacija, riječi ili misli. Ljudi se često smiju kada nešto nije onako kako su očekivali.
- Humor povezan s osjećajem nadmoćnosti može biti smiješan. To može uključivati smijeh na tuđe nezgode ili gluposti.
- Smijeh može nastati kada se nešto neobično ili iznenađujuće dogodi, ali na način koji nije uvredljiv ili ozbiljno štetan. Ovaj koncept povezan je s “benignom povredom”.
- Humor često služi kao sredstvo izgradnje ili jačanja društvenih veza. Ljudi dijele smijeh kao način povezivanja.
- Ako se situacija razvija na način koji je suprotan očekivanjima, to može izazvati smijeh.
- Humor često uključuje elemente koji zahtijevaju određeni napor uma kako bi ih shvatili. To može uključivati igre riječima, suptilnosti ili paradokse.
- Ono što se smatra smiješnim često ovisi o društvenom i kulturnom kontekstu. Šale ili situacije koje su smiješne u jednom društvu možda neće imati isti učinak u drugom.
Izvor: Pexels
Nastanak humora također može biti povezan s pojedinačnim iskustvima, osobnim preferencijama i emocionalnim stanjem pojedinca u određenom trenutku. S obzirom na raznolikost ljudskih iskustava, ono što jedna osoba smatra smiješnim možda neće biti smiješno drugoj.
Humor, poput smijeha, predstavlja izazov za znanstvenike, budući da je teško definirati što ga čini smiješnim. Dok rječnici humor jednostavno opisuju kao “kvalitetu zabavnosti”, psiholozi, neuroznanstvenici i filozofi proučavaju različite teorije humora kako bi razumjeli ovu kompleksnu pojavu.
Jedna od najstarijih teorija humora, koja datira još od Platona i antičkih grčkih filozofa, sugerira da ljudi smatraju smiješnima prijašnje verzije sebe i nesreće drugih jer se osjećaju nadmoćnima. Ova teorija nadmoćnosti jedna je od mnogih pokušaja objašnjenja, ali znanstvenici priznaju da nijedna pojedinačna teorija ne obuhvaća sve aspekte humora.
Jedna modernija teorija, nazvana “benigna povreda”, sugerira da smijeh nastaje kada osoba prepozna da je etički, društveno ili fizički norma prekršena, ali da taj prekršaj nije uvredljiv, osuđujući ili uznemirujući. Na primjer, situacije koje su percipirane kao neozbiljne povrede društvenih normi često izazivaju smijeh kod ljudi koji ne smatraju da su uvredljive.
Izvor: Pixabay
ADVERTISEMENT
Smatra se da smijeh ima evolucijsku ulogu, potvrđenu činjenicom da se smijeh javlja u svim društvima, uključujući i životinje poput majmuna i štakora. Prema nekim teorijama, spontani smijeh, nazvan Duchenne smijeh, potječe iz igara ranih primata i služi kao sredstvo emocionalne zaraze i društvenog povezivanja u sigurnim i zadovoljavajućim vremenima.
Druga vrsta smijeha, nazvana non-Duchenne smijeh, predstavlja studirano i manje emocionalno izražavanje smijeha koje ljudi koriste kao društvenu strategiju. Ova vrsta smijeha može se koristiti u konverzacijama kako bi označila završetak običnih razgovora, čak i kada ti razgovori nisu posebno smiješni.
Nekoliko evolucijskih teorija pokušava objasniti ulogu humora u ljudskom opstanku. Prema nekima, sposobnost da budemo smiješni signalizira zdrav mozak i dobre gene, čime privlačimo partnere. Osim toga, smijeh se često koristi kao društveni pokazatelj prepoznavanja diskrepancija između očekivanja i stvarnosti, a zajednički smijeh jača društvene veze.
Unatoč postignutim spoznajama, znanstvenici priznaju da mnoga pitanja o humora ostaju nerasvijetljena. Kako humor može imati suprotne funkcije, poput promicanja socijalne povezanosti i isključivanja drugih ruganjem? Hoće li smijeh uvijek povećavati osjećaj pripadnosti ili je to samo nusproizvod neke druge osnovne uloge? Te i mnoga druga pitanja ostaju otvorena, sugerirajući da će znanost smijeha ostati intrigantno područje proučavanja i u budućnosti.
Izvor naslovne fotografije: Unsplash