Zašto ću jednog dana djecu odgajati kao feministe i feministkinje?

Ideja feminizma u mojim je očima oduvijek označavala jednaka prava za žene i muškarce, nikada prevlast ili nadmoć žena, mržnju prema muškarcima ili nešto slično. 

Ako gledamo kroz povijest, feminizam je prošao kroz tri vala, odnosno epohe u kojima je u fokusu tog pokreta bila jedna određena ideja. Tako je prvi val feminizma bio usmjeren na temeljna ljudska prava i prava žena da glasaju, drugi je val bio usmjeren na jednakost i suzbijanje diskriminacije prema ženama, dok se kasnije, u trećem valu pojavljuju negativne konotacije vezane uz feminizam, jer postoje naznake da je kao pokret najviše išao na ruku bijelim, educiranim i privilegiranim ženama. 

Danas postoji nekoliko različitih struja. S jedne strane, žene i muškarci koji tvrde da se feministička borba i dalje mora nastaviti, jedna struja koja tvrdi da žene imaju već sva prava i da feminizam u današnje vrijeme više nema smisla, jedna struja koja u potpunosti ide protiv ideje feminizma i tvrdi da je to pokret koji mrzi muškarce i traži žensku nadmoć. Mogla bih još dugo nabrajati različite manje ili više točne ili netočne definicije. Ali kakvog bi to smisla imalo?

Kakvog smisla ima voditi debate oko toga što je feminizam zapravo i koji su njegovi ciljevi, a ne mijenjati ništa u društvu u kojem živimo. Zato ja ni ne pokušavam nekome definirati što mi znači to da sam “feministica”. Ja to samo jesam, točno u onom smislu riječi za koju sam sama sebi u glavi stvorila značenje. 

Što za mene znači istinski feminizam? – Da možeš biti feministkinja i kućanica u isto vrijeme

Čula sam argumente da nisam prava feministica jer sam u jednom razgovoru rekla da bih jednog dana pokraj sebe htjela muškarca koji će me moći zaštititi, misleći na to da se uz njega želim osjećati sigurno. Ali argument je bio, kakva si ti to feministica, ako trebaš muškarca da te zaštiti? Stvar je u tome da nije da ga trebam. Već godinama živim sama i brinem se sama za sebe i mogu (gotovo) sve učiniti sama. Ali to ne znači da to želim. Želim znati da mogu sve sama, ali da ne moram, jer uz sebe imam partnera koji me podupire i tu je ako mi zatreba. Isto to je ono što i ja “donosim na stol” u vezama. Oboje smo individue koje mogu postojati same, ali biramo da postojimo zajedno i nadopunjujemo se. Znači li to da nisam feministica? Ne, to samo znači da ljudi ne razumiju što je zdravi feminizam (ili barem ja na to tako gledam).

Sjećam se perioda kada sam u studentskim danima otkrila autoricu Chimamandu Ngozi Adichie i osjećaj koji sam imala kada sam čitala njezine knjige o feminizmu – da je netko napokon opisao feminizam onako kako ga ja shvaćam.

Svakome bih preporučila da, za početak, pročita njezine malene džepne knjižice “Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje” te “Draga Ijeawele ili Feministički manifest u petnaest savjeta”. Možda nekolicina tada shvati da, iako žene u većini djelova svijeta imaju pravo glasati i same zarađuju novac (da ne nabrajam dalje), svijet je daleko od mjesta gdje žene i muškarci imaju jednake prilike. 

Knjiga “Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje” je zapravo na neki način transkript Chimamanduinog TedTalk nastupa koji je moguće pogledati ovdje.

Muškarci i žene nisu jednaki

Da, kao istinska feministkinja, i ja tvrdim da žene i muškarci nisu jednaki. Biološki smo različiti, hormoni unutar našeg tijela različito utječu na nas, mozak nam ponekad radi na različite načine. Da, nismo jednaki. Ali znači li to da mislim da postoje poslovi koje mogu obavljati samo muškarci ili samo žene, da bi trebala postojati razlika u plaći koju žena i muškarac zarade radeći isti posao, istim intenzitetom, da bi prilikom zapošljavanja na ženu trebalo gledati drugačije i u obzir uzimati neke druge parametre, u usporedbi s onim parametrima koji su bitni kada je kandidat za posao muškarac, da se ženin izgled, način odjevanja, šminku (ili nedostatak iste) treba komentirati, a na muškarce u odnosima automatski gledati kao na “providere”? Apsolutno ne. I ne, nemojte misliti da se zovem feministkinjom i mislim da je feminizam i dalje potreban samo radi gore navedenih argumenata. 

U svijetu postoji jako puno žena koje i dalje žive kao građani drugog reda, koje nemaju prava, na koje se gleda kao na nečije vlasništvo, ne dopušta im se da rade, voze automobile, oblače se kako one žele. Sve dok postoje žene koje žive tako, ja ću tvrditi da feminizam mora postojati i da borba nije gotova.

Odgajati djecu kao feministe i feministkinje?

Što znači odgajati djecu kao feministe? Namjerno kažem djecu, jer nije dovoljno ako samo djevojčice odgajamo kao feministkinje. To je tek pola posla. Ranije spomenuta knjiga Draga Ijeawele ili Feministički manifest u petnaest savjeta navodi 15 savjeta koje autorica piše svojoj prijateljici koja ju je zamolila da joj objasni kako da svoju kćer odgoji kao feministkinju. Na linku je dostupna cijela knjižica. Ako ju pročitate, shvatit ćete da se neki od savjeta lako mogu preslikati i na odgoj dječaka. A svakoj mamagerici bih preporučila da pročita barem prvi savjet.

Potrebno je mijenjati način odgajanja djece, da ni dječaci ni djevojčice ne osjete teret rodnih očekivanja od malih nogu. 

Dječake i muškarce učimo da oni moraju biti ti koji će zaraditi novac, koji će skrbiti za obitelj i na taj im način na leđa stavljamo ogroman teret i strah od toga da neće biti dovoljno vrijedni ako ne zarade novac. Dječake se uči da je ranjivost ekvivalent slabosti, da se o emocijama ne priča, da se ne plače, da emotivni muškarci ženama nisu privlačni. 

A nije li najbitnije da muškarac bude uz partnericu kada joj je potrebno, da joj bude podrška, da pokazuje da ju voli, da se zajedno bore za stvari koje će im život učiniti ugodnijim i ispunjenijim? I to ide u oba smjera, jer iste te stvari trebaju i muškarcu. 

I muškarcima treba podrška, sigurnost, uvažavanje. Nema smisla raditi razlike u tim stvarima. 

Živite onaj život, i stvarajte onu vezu gdje je normalno da otac uzme porodiljni dopust, da majka nauči dijete voziti bicikl, da muškarac skuha ručak, da žena gleda utakmicu, da oboje plaču na emotivan film, da oboje s djecom pričaju o vezama ili emocijama, da svi radimo i ponašamo se onako kako mi istinski želimo. Da ne lažiramo svoje interese samo zato što su oni drugačiji od onih koji su nekada prije bili društveno prihvatljivi za naš spol, da se ne guramo u kalupe koji su bili prihvatljivi prije 100 godina. Svojim primjerom stvorite nova pravila i nove jednakosti, njegujući ono što je istinski vaše.

„Zamislite koliko bismo bili sretniji, koliko slobodniji kada bismo bili ono što istinski jesmo, kad ne bismo osjećali težinu rodnih očekivanja.“ – iz knjige Svi bismo trebali biti feministi i feministkinje.

Muškarci ne trebaju uvijek biti snažni, žene ne moraju uvijek biti nježne.  Nismo jednaki, ali trebali bismo imati jednake prilike. Nismo jednaki, ali smo jednako sposobni i vrijedni. Nismo jednaki, ali smo jednako važni.

Izvor naslovne fotografije: Pexels