Započnite novu tradiciju: Zašto je važno kuhati i jesti zajedno

Baš kao što je francuski kolačić madeleine u Proustovom romanu U traganju za izgubljenim vremenom oživio sjećanja iz djetinjstva autora, tako i danas mnogi Hrvati s velikom nostalgijom jedu griz na mlijeku, masti i crvene paprike na kruhu ili jabuke u šlafroku. I uistinu je nevjerojatno kako određena vrsta hrane ima sposobnost da nas vrati u djetinjstvo ili da probudi tople osjećaje u nama. 

Bilo da se radi o omamljujućem mirisu poznatog jela koje se širi kuhinjom ili okusu zalogaja hrane zbog kojeg ne možemo suzbiti sreću, znajte da su ova osjetilna iskustva dva najsnažnija pokretača nostalgije i osjećaja. Kako neki psiholozi objašnjavaju, sjećanja na hranu uključuju vrlo osnovna, neverbalna područja mozga koja mogu probuditi sjećanja vezana za mjesta ili ljude, za koja niste ni znali da ih imate.

Zašto dolazi do ovog fenomena?

Jedan od razloga zašto su sjećanja na okuse obično najjača asocijativna sjećanja koja možete stvoriti krije se u evoluciji. Točnije, u taktici preživljavanja koja se zove uvjetovana averzija prema okusu, prenosi HuffPost.

To su instinkti koje su razvili naši preci kada su probali primjerice otrovne plodove i tako naučili da ih ubuduće moraju izbjegavati. Ovo se uvjetovanje prenijelo i na sve sljedeće generacije pa u današnje vrijeme nije neobično da zbog lošeg iskustva s hranom odlučimo godinama (ako ne i zauvijek) izbjegavati neke obroke, sastojke ili restorane. Iako je ovaj primjer daleko od onih sretnih sjećanja na djetinjstvo o kojima smo pisali na početku, ono ipak dokazuje koliko naša sjećanja na hranu mogu postati snažna.

Određena hrana također može aktivirati centre za nagrađivanje u mozgu i time potaknuti otpuštanje dopamina, takozvanog hormona sreće. Dopamin je važan jer pomaže stvoriti puteve u hipokampusu (dijelu limbičkog sustava za regulaciju emocija, učenja i pamćenja) koji pak pomažu pretvoriti kratkoročna u dugoročna sjećanja.

Međutim, naša osjetila, hormoni i taktike preživljavanja nisu jedini elementi koji pobuđuju naša sjećanja vezana uz specifičnu hranu. Gdje ste bili, s kim ste bili, koja je bila prigoda, dodaje još veću snagu našim nostalgičnim okusnim sjećanjima. Dakle, važan je kontekst u kojem ste pripremali i jeli hranu. 

Primjerice, pohani kruh sa šećerom u prahu možda nam ne bi bio tako privlačan i ukusan da nam ga baka nije radila svaku nedjelju za doručak. Jer osim okusa, pamtimo bakinu ljubav, osjećaj nahranjenosti i sigurnosti te ugodno druženje s obitelji. A osjećati se sigurnim i zbrinutim kao dijete jedna je od najdubljih vrsta sreće koju čovjek može doživjeti.

Zajedničko obiteljsko kuhanje

Sjećanja na hranu ne uključuju samo njezinu konzumaciju, već se mogu povezati i s aktivnostima uključenima u čin kuhanja. Na primjer, sigurno se s osmijehom na licu prisjećate kako ste s majkom svake blagdane ukrašavali i pekli keksiće ili kako vas je otac strpljivo učio okretati meso na roštilju. Sve su to događaji koji su, vjerovali ili ne, imali utjecaja na vaš razvoj.

Nažalost, u našem današnjem brzom i užurbanom životu mnogi od nas zaboravljamo odati priznanje neizmjernom trudu i ljubavi koju, priznajmo, najčešće naše majke i bake ulažu u pripremu obroka. Sjetimo se zato ovog Majčinog dana (ali i dane koji nam slijede) zagrliti naše vrsne kuharice i zahvaliti im ne samo riječima, nego i dijelima. Jer tajna stvaranja toplih sjećanja ne leži u prizoru majke u kuhinji, već u provođenju zajedničkog obiteljskog vremena koje uključuje i kuhanje.

Osim što ćete tako spriječiti to da se jedna osoba u obitelji „žrtvuje“, znajte da zajedničko kuhanje može biti odličan način za poboljšanje odnosa i komunikacije među ukućanima. To je ujedno i prilika da se djecu poduči važnim životnim vještinama, kao što su pripremanje obroka, korištenje kuhinjskih alata i pospremanje za sobom.

Navika koju bi trebala usvojiti svaka obitelj

Što se tiče zajedničkog objedovanja, ono je jednako važno jer, kako prenosi Psychology Today, pozitivno utječe na samopouzdanje, akademski uspjeh i cjelokupnu dobrobit djece i adolescenata. Ova navika može pomoći u jačanju emocionalnog zdravlja djeteta i izgradnji njegova samopoštovanja.

Osim toga, obiteljska terapeutkinja Anne Fishel, koja je svoju karijeru posvetila istraživanju i promociji važnosti obiteljskih večera, ističe da je u više od 20 godina provedeno na desetke studija koje su dokazale da su obiteljski obroci odlični za tijelo, fizičko zdravlje i mozak. A s obzirom na to da je u domaćim jelima manje masnoće, šećera, soli i kalorija, a više voća, vlakana, povrća i proteina, djeca koja odrastaju njegujući ovu obiteljsku naviku, razvijaju tendenciju da se zdravije hrane i imaju niže stope pretilosti, depresije, anksioznosti, zlouporabe opojnih sredstava, poremećaja prehrane, upotrebe duhana i rane tinejdžerske trudnoće.

Naravno, nećete uvijek imati vremena za zajedničko kuhanje i zato je ponekad u redu potražiti pomoć. Fanola prhki domaći kolačići kao produkt tradicionalne recepture i pomno odabranih domaćih sastojaka, savršeno su rješenje kada ste u stisci s vremenom.

I koje god kiflice ili vjenčić odaberete – s punjenjem marelice, višnje, marelice i višnje ili malinom i krem namazom – sigurno nećete pogriješiti jer ova prepoznatljiva i nezaobilazna slastica već godinama usrećuje sve generacije. Tko zna, možda baš vama i vašoj obitelji ovo mnogima omiljeno čajno pecivo u budućnosti postane okidač za navalu toplih i ugodnih zajedničkih sjećanja.

Izvor naslovne fotografije: Pexels