Važno je znati reći – NE

Znate li koji je najveći čin brige o sebi? Znati jasno reći – NE. 

Postavljanje jasnih granica između nas i obitelji, prijatelja ili suradnika važan je dio ostvarivanja zdravih međuljudskih odnosa ali i uvažavanja našeg vlastitog zdravlja, vremena i energije. Postaviti granice značilo bi jasno definirati vlastite osjećaja, misli i radnje kao jedinstvene i različite od druge strane, bez obzira je li riječ o partneru, članu obitelji, prijateljima ili kolegama.

Osim toga, granice ukazuju na odgovornost svake osobe unutar tog odnosa, gdje je svaka “strana” odgovorna samo za svoje osjećaje, misli i postupke.

Granice se kreću se od naizgled trivijalnih do nevjerojatno osobnih. Osobni prostor, seksualnost, emocije, misli, posjed, vrijeme, energija, kultura, religija ili etika sve su područja nečijeg života u kojima granice mogu biti potrebne. Postavljanje granica potpuno je osoban proces i svatko od nas odlučuje gdje i kako ih naglasiti. 

Jasno, nekad se postavljanje granica može činiti, agresivnim ili potpuno nemogućim svima nama koji smo naučili staviti tuđe potrebe ispred svojih. No, trebamo znati da takve granice mogu samo učvrstiti postojeće odnose, te da riječ NE još uvijek može reći bez osjećaja krivnje, s ljubavlju, ljubaznošću i poštovanjem. 

Kada je potrebno reći – NE

• kada nismo tretirani s poštovanjem
• kada se ne uvažavaju naše vlastite potrebe
• kada se od nas očekuje da ispunjavamo tuđa nerazumna očekivanja
• kada su ugrožene vrijednosti do kojih držimo (ljubav, stabilnost, zdravlje…)
• kada osjećamo snažne fizičke reakcije na nečije zahtjeve i očekivanja 
• kada smo preplavljeni obavezama
• kada nas se ucjenjuje osjećajem krivnje ili obaveze

Kako reći – NE

• s pauzom – kratka stanka između zahtjeva i odgovora nudi više vremena da utvrdimo je li zahtjev nešto što želimo učiniti ili nešto što se osjećamo obveznim učiniti
• kratko i jasno, bez širokih objašnjenja, jednostavno kažemo da nešto ne možemo ili ne želimo; ovo se obično radi kad je nečiji zahtjev bezobrazan, bezkompromisan a nema jasno uporište

Primjeri: “Naprosto ne mogu, imam svoje obaveze”, “To trenutno nije opcija, imam puno toga u svom rasporedu”,  “Ne bih, nemoj se ljutiti, ali ne osjećam se ugodno to raditi”, “Rado ali ne mogu, u ovom trenutku nemam energije za to”.

• ublaženo, kad bismo htjeli reći da, ali ne možemo iz nekog razloga,  

Primjeri: “Zbilja mi je čast što ste me tražili da to napravim, ali u ovom periodu nemam vremena”, “Hvala što si me se sjetio/la, ali nisam u mogućnosti to napraviti”, “Nažalost, već imam planove, ali hvala na pozivu”

• kompromisno, odnosno “nalaženje na sredini”, kako se ni jedna strana ne bi osjetila iskorištenom

Primjeri: “Mogla bih preuzeti dio obaveze, ali ostatak molim te prebaci nekom drugom”, “Mogla bih ti pričuvati psa sat vremena, ali nakon toga imam neodgodive obaveze”, “Danas ne mogu, ali nudim opciju za vikend”…

Bez obzira na razlog i na način, jako je važno postaviti granice. Na taj način poboljšavamo samopoštovanje i mentalno zdravlje, čuvamo emocionalnu energiju, povećavamo neovisnost i, u konačnici, ostvarujemo dublje, smislenije veze s ljudima oko nas. Stoga, nemojmo oklijevati, zauzmimo se za sebe i kad osjetimo da je trenutak – samo kažimo NE.

Izvor naslovne fotografije: Pexels