Utječu li stereotipi o brakovima na naše ljubavne odluke?

Da bismo uronili u segment braka kao zajednice, trebamo početi od povijesne perspektive koja je brak uglavnom oblikovala u svjetlu dogovora roditelja koji su tražili idealne kandidate za udavanje i ženidbu svojih sinova i kćeri. Konstrukcija braka u tom kontekstu označavala je jasna očekivanja od žena da sudjeluju u ulogama supruga i majki te ulozi kućanice koje su posvećene održavanju svog doma, kao i ugleda svoje obitelji. S druge strane, muškarci su imali ulogu gospode koja je osiguravala materijalno dobro u obitelji i nisu imali gotovo nikakva ograničenja.

Kako je to točno izgledalo, možemo vidjeti i slikovito si predočiti u globalno popularnoj seriji Bridgerton koja govori upravo o takvim pitanjima i temama. Ženama nije bio ponuđen izbor, a iznad ljubavi nudila se obaveza zbog tradicije, običaja i društvenog ugleda.

Brak u suvremenom kontekstu

Danas je brak sasvim sigurno otišao u drugom smjeru, pa tako imamo, mogli bismo to tako nazvati, dvije oprečne struje u kojoj jedna idealizira brak kao vrhunac romantične ljubavi i ideje o savršenom životu iz snova, a druga s podsmijehom odbija živjeti u takvoj zajednici koju istovremeno gotovo u potpunosti obezvređuje, naglašavajući kako za bilo kakav ljubavni odnos nije potrebna potvrda u obliku bračnog potpisa na papiru.

No, bez obzira na povijesni kontekst, provlači se i jedan česti stereotip o sreći u braku koji se ogleda u uvjerenju da je brak sinonim za stabilnost i sreću. Ovakvo mišljenje o braku gotovo uvijek će dovesti do nerealnih očekivanja i razočaranja u odnos i u partnera jer vlastitu sreću ne bismo trebali vezati za bilo kakav odnos ili drugu osobu, kao niti za bračni tip odnosa. Izvor sreće pojedinca trebao bi biti vezan za sve ono što čovjeka veseli, a tek onda da tu sreću upotpunimo s prisutnosšću voljene osobe i zajedničkim trenucima, a ne za definiciju odnosa koji s nekim održavamo i njegujemo. To potvrđuje i istraživanje Johna Gottmana: „The Seven Principles for Making Marriage Work.“

Stereotipi o odabiru partnera

Iako danas ekonomske prilike nisu toliko izražene u odabiru idealnog partnera za brak kao što je to bilo u povijesti, Stephanie Coontz, povjesničarka i autorica knjige „Marriage, a History“ tvrdi da su povijesni obrasci braka ipak oblikovali naše sadašnje ljubavne odluke. Coontz tu tvrdnju objašnjava s mišljenjem kako žene ipak i danas traže stabilne i ambiciozne, pouzdane partnere što, prema njenom zaključku, ukazuje na potrebu da osiguraju financijsku sigurnost, pa čak i u slučajevima u kojima to nije svjesna odluka.

Studije pokazuju da su osobe u ekonomski nejednakom braku češće izložene stresu, pogotovo ako žena zarađuje više od muškarca, što narušava tradicionalni stereotip o muškarcu kao hranitelju. Ovaj pritisak može izazvati nesigurnost kod muškaraca, dok žene s druge strane mogu osjećati frustraciju zbog nejednake podjele kućanskih zadataka.

Očekivanja novijih generacija

Mnogi stereotipi, ne samo da utječu na to koga biramo za partnere, već i na smjer u kojem razvijamo i održavamo brak. Istraživanja pokazuju da stereotipi mogu potkopati kvalitetu bračnih odnosa, osobito kada partneri pokušavaju zadovoljiti nerealna očekivanja koja proizlaze iz društvenih normi. Na odabir partnera i ulazak u bračni odnos uvelike utječe i današnja okrenutost individualizmu te fokus na ispunjenje osobnih potreba. Naime, današnje generacije više nego ikada očekuju da (bračni) odnos bude emocionalno ispunjavajuć te da partneri međusobno dozvoljavaju i podržavaju jedno drugo u osobnim željama i očekivanjima.

Esther Perel, savjetnica za mentalno zdravlje poznata po svom radu na području seksualnih odnosa, često naglašava kako mnogi parovi upadaju upravo u tu zamku vjerovanja da brak mora zadovoljiti sve njihove emocionalne i seksualne potrebe. Taj stereotip stvara pritisak na bračne partnere, koji pokušavaju balansirati između svakodnevnih izazova i društvenih očekivanja.

Razumijevanje utjecaja stereotipa na ljubavne odluke prvi je korak prema izgradnji zdravijih i autentičnijih odnosa. Svaki par treba imati na umu da je njihov odnos jedinstven jer su i oni kao individue jedinstveni, stoga se ne bi trebali ustručavati otvoreno izraziti vlastita mišljenja, potrebe, pa i nesigurnosti. Otvorena komunikacija put je prema prevladavanju stereotipa, kako bi odnos napredovao i kako bi jedno drugo mogli u potpunosti prihvatiti i uvažiti vlastite i partnerove potrebe i očekivanja, u cilju dugotrajnog i ispunjavajućeg odnosa.

Izvor naslovne fotografije: Unsplash