Upis u vrtić i ostale igre na sreću

Iako se u Zagrebu natječaj tek otvorio, u nekim gradovima oboreni su svi rekordi po broju neupisane djece. Prošle godine, nakon objave inicijalnih lista, u Zagrebu je ostalo više od 3000 neupisane djece koja su zadovoljila uvjete upisa.  Preostaje nam samo vidjeti hoće li i ovaj rekord biti oboren. 

Uf… Ispod crte

Naša sudbina je poznata…. MANJAK UPISNIH KAPACITETA. Rečenica nakon koje je uslijedio hladan znoj i tisuće upitnika iznad glave. Iako smo imali sve uvjete za upis i bili uvjereni kako će naš mališan upasti u jednu od deset jasličkih lokacija na čiji natječaj smo se prijavili, ostali smo “kratkih rukava” s tisuće upitnika iznad glave. 

Kao da povratak na posao nakon porodiljnog dopusta nije dovoljno stresan, urušilo se i ono labavo tlo pod nogama koje smo uspjeli izgraditi između preseljenja u naš novi dom i nicanja prvih zubića koji su nas pratili u stopu.

Uz emocionalni brodolom i brigu hoću li zbog povratka na posao propustiti najbitnije trenutke, najjači smijeh ili najsnažniji plač, srce se dodatno steže jer ne shvaćam kako je prva godina tako brzo proletjela te se konstantno pitam jesmo li ju iskoristili najbolje što smo mogli. Surova je realnost da za takve misli nemam vremena jer je porodiljnom došao kraj, povratak na posao je nužan, a naš mališan ostao je ispod crte.

…i što ćemo sad?

Dok smo u čudu gledali rezultate natječaja na oglasnoj ploči vrtića (web stranica se urušila, živjela digitalizacija) dvije žene plakale su jedna drugoj jer im djeca nisu primljena u jaslice, a druge opcije poput privatnih vrtića ili obrta za čuvanje su im financijski neizvedivi.

U sljedeća tri dana jedino što sam radila je bilo zvanje privatnih vrtića u nadi kako ću pronaći jedno slobodno mjesto za našeg mališana. Većina njih mi se nasmijala i rekla kako su njihove upisne liste već odavno popunjene, a predstavnica jednog vrtića me i počastila rečenicom  “a mama, pa produžite si porodiljni ili uzmite neplaćeno”, odgovorila sam “nema problema, pa živjet ćemo od zraka i vode.”

Goruće pitanje

Nedavno smo proslavili famozni dan žena i svima su bila puna usta ženskih prava i položaja žena u društvu. Podijeljeni karanfili su uvenuli, a tako i odnos sustava prema ženama koje se moraju ili žele vratiti na posao.

Ne želim cvijeće, želim prava

Ne želim karanfile, želim da svako dijete ima mogućnost zdrave socijalizacije i razvoja u primjerenom okruženju bez da iti jedna majka mora pauzirati svoje poslovne planove kako bi se to ostvarilo. Mogućnost da svaki mališan upozna svoje prve prijatelje bez da se roditelji moraju odreći pola svoje mjesečne plaće kako bi se to ostvarilo. 

Nažalost imam osjećaj da su svima puna usta žena, majki i demografskih problema onda kada je za to pogodan trenutak, a kada se ugase svjetla reflektora ovaj gorući problem o manjku upisnih kapaciteta ostaje iz godine u godinu neriješen, a obol za rješavanje istog najčešće preuzimaju majke. Začarani krug kojem se teško vidi kraj. 

Naš mališan na kraju je upisan u privatni vrtić, ali što je sa svim drugim mališanima čijim roditeljima to nije prihvatljiva mogućnost? Izgleda da će biti prepušteni sami sebi…Pa, živjela demografija!

Izvor naslovne fotografije: Unsplash