Sunčica Barišić – Insolate: “Iako je napredak vidljiv, ponekad se od žena i dalje očekuje da se više trude kako bi ih se ozbiljno shvatilo”

Sunčica Barišić, odnosno Insolate, svakako je jedno od ponajboljih imena domaće techno scene. Ova nagrađivana, međunarodno priznata i cijenjena DJ-ica i producentica na sceni je više od četvrt stoljeća tijekom kojih je ne samo razvila svoje ime, nego i razbila čitav niz stereotipa. Od toga da se podjednako dobro snalazi za DJ pultom i u studiju kao i njezini muški kolege, ako ne i bolje, pa do činjenice da ‘atipičnim poslom’ godinama uspješno predstavlja našu zemlju na internacionalnoj sceni elektroničke glazbe. 

Sunčica iza sebe ima svirke u, primjerice, kultnom berlinskom Berghainu, ali i na festivalima kao što su Tomorrowland, Dimensions ili Exit. Pokrenula je i vlastite Traum evente u rodnom Osijeku, kao i klupski program Hush!. Do sad je objavila preko 300 pjesama, a izdavala je za velike etikete elektroničke glazbe kao što su Mote Evolver, Bpitch i Nechto, ali i za vlastiti label Out of Place.

Sunčica je talentirana, dosljedna, uporna i hrabra žena koja svakodnevno ruši stereotipe u, na žalost, još uvijek prvenstveno ‘muškom svijetu’ elektronike pa i glazbe općenito. Kako ona gleda na sve to, te kako je razvijala karijeru i usklađivala je s privatnim životom, pročitajte u intervjuu u nastavku.

E: Čini mi se da si trenutno u jako dobrom periodu karijerno i životno? Jesam li u pravu? Kako bi opisala svoj život trenutno?

S: Trenutno sam presretna i prezadovoljna, i privatno i poslovno. Uz sve moguće angažmane, imam puno vremena i za privatne stvari, što mi je jako bitno. Nikada nisam živjela tako da mi karijera preuzme svaki trenutak u životu. Iako obožavam svoj posao i velika sam radoholičarka, volim svoje slobodno vrijeme provoditi s dragim ljudima, putovati, a i otići na dobar party ili festival.

E: Naša si najuspješnija DJ-ica i producentica elektroničke glazbe. Što to za tebe znači? 

S: Mnogo mi znači jer je to priznanje mog truda i rada, iako mi nikada nije bilo glavni cilj u karijeri. Moja jedina misija je da se mogu baviti glazbom cijeli život, jer me to ispunjava i čini sretnom.

E: Što znači biti žena u toj industriji u Hrvatskoj a što u inozemstvu, s obzirom na postojeće stereotipove o ženama u glazbenoj industriji?

S: Biti žena u glazbenoj industriji donosi svoje izazove, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Iako je napredak vidljiv, ponekad se od žena i dalje očekuje da se više trude kako bi ih se ozbiljno shvatilo. Unatoč tome, ovo je najpovoljnije razdoblje u povijesti glazbe za žene izvođače, a na globalnoj razini nejednakosti su sve rjeđe. To me dodatno motivira da nastavim raditi ono što volim i da olakšam mladim djevojkama da pokažu svoje kvalitete i talente.

E: Kako općenito izgleda tvoja svakodnevica? Koliko vremena provodiš na nastupima, koliko u studiju? 

S: Moja svakodnevnica vrlo je slična svakodnevici osobe koja radi od 9 do 5. Rano buđenje ujutro, šetnja psa, te doručak i kavica s dečkom. Nakon toga odlazim u studio i tamo provodim većinu dana. Ponekad dan posvetim produkciji glazbe, a ponekad promociji, intervjuima, snimanju podcasta, vođenju izdavačke kuće i mnogim drugim stvarima koje ljudi iza kulisa ne vide. ‘Cherry on top’ je vikend kada idem na svirku; tih dva sata po svirci razlog su zbog kojeg se radi cijeli tjedan i koji pružaju najveće zadovoljstvo.

E: Možeš li nas malo vratiti na početak i prisjetiti se kako je za tebe uopće sve krenulo? Što te privuklo glazbi, DJ-ingu? 

S: Na početku me, osim same glazbe koja je bila potpuno nova i neobična, posebno privukla energija koju sam osjetila na danceflooru među ljudima. Taj osjećaj PLUR-a (Peace, Love, Unity, Respect) i dalje smatram ključnim za našu kulturu. Upravo zbog toga volim otići na party gdje uz sjajnu glazbu doživljavam i nevjerojatno pozitivan vibe. Ta kombinacija glazbe i zajedništva stvara poseban doživljaj koji me stalno vraća toj sceni 

E: Jesi li od početka imala neki cilj i očekivanja, ili je sve bilo kao neka igra, hobi, koji se pretvorio u karijeru? 

S: U početku je sve bilo zaigrano i nevino, velika ljubav i hobi jer sam bila vrlo mlada kada sam počela, imala sam svega 16-17 godina. Nakon nekog vremena, to je preraslo u još veću ljubav, ali i posao i karijeru.

E: Jesu li postojali momenti kad si bila obeshrabrena, kad si htjela odustati (ili skoro odustala)? Ako da, što si onda napravila, što je presudilo da nastaviš? 

S: Naravno, tijekom karijere koja traje već 27 godina, bilo je nekoliko ključnih trenutaka kada sam gotovo odustala, misleći da sam dala sve što mogu u glazbi i da više nema načina da ostanem aktivna. Bilo da je razlog tome promjena stanja na sceni ili neki drugi faktori, ti su me trenuci, kada sam ih prevladala, uvijek osnažili i doveli do još većeg uspjeha. Potrebno je pronaći način kako se reinventirati, a da pritom ne moraš previše kompromitirati, te kako ostati vjeran svojoj suštini, a i dalje ostati relevantan.

Tako sam se, nakon jednog kriznog razdoblja, počela baviti produkcijom, jednom je došlo do promjene agencije, a tijekom pandemije koronavirusa pokrenula sam Production Masterclass. Ponekad je potrebno posložiti i privatni život kako bi se ostvario napredak u karijeri.

E: Koliko je zahtjevno naći svoj stil, zvuk, image? Je li to nešto što ti dolazi prirodno ili je rezultat iskustva, godina? 

S: Realno, mislim da se radi o kombinaciji oba faktora. S vremenom sam uspjela profilirati svoj zvuk, ali vjerujem da mlađe generacije napreduju puno brže jer imaju pristup ogromnoj količini informacija koje mi nismo imali, s obzirom na to da tada nismo ni imali internet.

E: Je li image danas u prednosti pred zvukom, glazbom? Čini mi se da danas DJ/producent mora podjednako raditi i na svojoj prezentaciji (izgled, društvene mreže) kao i na glazbi, pa tad glazba zna pasti i u drugi plan. Što ti misliš o tome?

S: Živimo u vremenu kada je imidž sve važniji, gdje se više cijeni performans i količina BPM-a nego stvarna kvaliteta glazbe. Na festivalima se često stavlja naglasak na što veći broj b2b setova umjesto na nekoliko kvalitetnih nastupa. Ovo doba, obilježeno velikim konzumerizmom, može djelovati obeshrabrujuće. Ipak, raduje me što još uvijek postoje ljudi koji se drže svog stila i stvaraju kvalitetnu glazbu bez obzira na trenutne trendove. Mislim da je to jedini pravi put i izlaz iz ove situacije.

E: Što bi, iz svoje perspektive i sa svojim iskustvom, poručila mladim ženama koje razvijaju ne tako tipičnu karijeru? Kako bi ih ohrabrila da ‘plove uzvodno’ i razbiju stereotipe?

S: Za sve u životu potrebno je puno odricanja, a to posebno vrijedi za ovakvu neobičnu karijeru. Mislim da mnogi ne shvaćaju koliko žrtvovanja dolazi s načinom života u kojem se vikendom radi noću, dok se svi ostali zabavljaju, a preko tjedna se opet radi po cijele dane. Važno je imati oko sebe ljude koji će vas podržavati i biti uz vas u ovom specifičnom načinu života. Ako je vaša ljubav prema glazbi dovoljno jaka, nikada ne dopustite da vas obeshrabre odbijanja. Vjerujte u sebe, jer je neko ‘da!’ možda već iza ugla!