Samo bez panike: Lito ide mala (nostalgična)

I dok se neki prže već mjesecima, neki drugi žive u Njemačkoj. Ili Nizozemskoj. (Tko zna, zna.) Ali bez obzira na vremenske nepogode, više manje smo podvukli crtu na ovu polovicu godine. 

Što smo napravili, jesmo li spremni za ljetni godišnji, možemo li se uopće odmoriti, kako ćemo kontrolirati screen time, što se uopće radi preko praznika, idemo li na more i, ultimativno pitanje svih pitanja – je li prije bilo bolje? 

To je taj neki osjećaj koji se pojavi taman pred ljetni godišnji. Ta potreba da se ide negdje gdje su noge bose i koža nije ljepljiva, gdje je kosa puna soli, ali zato stoji kao da si izašao iz frizerskog. Ili barem iz reklame za surfanje. Ok, možda za školu surfanja za 35+ ekipu koja  jedva stoji na rolama, a kamoli na dasci u po’ mora, ali ne moramo sad u detalje. 

Treba nam more. Treba nam godišnji.

A prije godišnjeg moramo napraviti naj-mamastiju stvar ikada – plan. 

Plan za tjedne kad smo u kući, a škole nema. Plan za dane kad smo još na poslu, a djeca ne znaju gdje bi sa sobom od dosade. Plan za dane kad smo svi zajedno, ali je prevruće za van. Plan za kretanje na godišnji, plan za bivanje na godišnjem, plan za pakiranje, putovanje, ostavljanje ključeva susjedima i plan za povratak u realnost. Jeste se već umorili? Ja znam da ja jesam. Ali bez plana dolazi do kaosa, sve smo to prošle već nekoliko puta. I zato moramo znati tko, gdje, kada i koliko.

A na životu nas drži pomisao na godišnji. U kojem će i dalje biti i djece i kuhanja, i vrućine i prokletih komaraca. Ali valjda će biti i mirnih trenutaka uz knjigu, šarenih pića u ljetnim haljinama i puno smijeha. 

Biti će i proklinjanja toga što imam šiške, kao i svake godine, a biti će i prisjećanja na sva ona ljeta koja su bila možda lakša, možda bezbrižnija, a možda samo nismo imali pojma o životu. I to vam je sve nagurano u ovu jednu našu epizodu.

Ljeto je nadohvat ruke i jedva čekamo da ga dohvatimo.

Da, neće biti idealno, niti jedno nije. 

Ali to je i ljepota života, zar ne?

Izvor naslovne fotografije: Samo bez panike // Foto: Ana Babić