Roza vs. plava – je li odjeća za djecu puna stereotipa?

Jeste li se ikada zapitali je li vaša odjeća odraz vašeg karaktera i ako da, kada je to počela biti?

Oduvijek sam voljela odjećom izraziti sebe, njegovati neki svoj stil, spajati nespojivo i u tome se osjećala odlično. Ipak, mislim da mi je trebalo dugo vremena da se oslobodim i da počnem nositi ono što mi se sviđa, a što možda nije tipična girly moda. I okej, danas je to uistinu lako, furati svoj vlastiti đir i stil, ali sjećam se sebe kao puno mlađe djevojčice koja nikako nije imala taj osjećaj.

Moda i karakter

Nedavno sam naišla na stari album sa slikama iz svojih osnovnoškolskih dana i primijetila da sam se na puno slika sa svojim prijateljicama isticala. One su većinom u kosi nosile ukrasne špangice i lokne, dok sam ja svoju dugu kosu najradije vezala u običan konjski rep. Na puno fotografija bile su u cipelicama i balerinkama, haljinama i suknjama, dok sam ja nosila obične traperice, tenisice i najobičnije sportske majice. Odmah da kažem da nisam preispitivala svoj spol ili rod, kao što bi to možda danas neki pomislili kada vide curicu u sportskoj majici i širokoj trenirci. Samo se nisam osjećala dobro u pretjerano girly odjeći.

I u to vrijeme, bilo je dosta teško pronaći odjeću za djevojčice, koja nije bila roza ili crvena, s čipkom, šljokicama ili istaknutim pufastim rukavima. Koliko se sjećam, nikada nisam svojevoljno pitala roditelje da me odvedu na odjel za dječake, ali sjećam se da bi osjetila sram kada bih našla nešto što mi se sviđa i onda shvatila da zapravo spada u modu za dječake. I ne zato što bi mi moji roditelji to istaknuli i rekli da ne mogu to kupiti. Taj sram kao da je došao od nekud izvana jer “djevojčice nose rozo, a dečki plavo”, to se valjda zna.

Sva sreća pa me roditelji nikada nisu “tjerali” da obučem nešto što mi se ne sviđa. Osim jednom, kada me mama zamolila da kupimo lakirane balerinke i traper suknju za neku svadbu. Eto, i dan danas mi je to ostala mini trauma u glavi.

Stereotipi u odijevanju djece

Onda nisam shvaćala tu nelagodu i sram koji sam osjetila kada bi mi se svidjela neka odjeća koja je više bila “za dečke”. Danas mi je jasno da su ti osjećaji zapravo bili rezultat mog neuklapanja u društveni stereotip onoga što bi trebala nositi jedna djevojčica. A danas primjećujem da stereotip živi i dalje.

Odjeća za djevojčice uglavnom će na sebi imati slike princeza, jednoroge, šarene šljokice i natpise poput “beautiful” “keep smiling” “cute”, dok će odjeća za dječake na sebi imati superjunake, dinosaure i natpise poput “adventurous”. Nije li malo bezveze da se i dalje gura narativ da se djevojčice zanimaju samo za lutke, a dječaci za autiće? Da su curice nježne i glavni atribut im je da su lijepe, a dječaci su mali hahari i avanturisti.

Možda vam se na prvu čini da tražimo dlaku u jajetu i pretjerujemo, ali postoje stručnjaci i dječji psiholozi koji tvrde da ovakva stereotipizacija može utjecati na način na koji se djeca samoizražavaju. Na neki ih način ograničava u tome da se izraze i istraže različite aspekte svog identiteta. I ne samo to, to je jedan maleni, ali svejedno važan aspekt društvene slike tipične djevojčice i tipičnog dječaka. Normalno nam je da su dječaci energetični i glasniji u parku u igri, a od djevojčica se češće očekuje da su tiše i mirnije. I da se smiju. A dječaci da ne plaču.

Ponavljam, možda vam se ovo sve čini nategnuto, ali kada razmislite malo, ima toliko stvari koje utječu na to da, ponekad svjesno, ponekad nesvjesno, dječake i djevojčice odgajamo na različite načine. Nekada su ti načini izravne odgojne mjere, a nekada odjevni komadi. Svaka djevojčica želi biti princeza, pa najbolje da samo to tiskamo na njihove majice. Problem s muškom odjećom je skoro pa isti, jer ni dječacima se ne daje puno izbora.

Nisu samo boje i uzorci

Ideja da je roza za djevojčice, a plava za dječake prisutna je u društvu od 1940ih godina, dok je narativ u 18. i 19. stoljeću pak bio obrnut i roza je bila boja koja naglašava maskulinitet.

Jedno njemačko istraživanje,provedeno prije par godina, pokazalo je da je skoro svaka druga majica za djevojčice u nekoj nijansi roze boje (kao uzorak su koristili 20 tisuća majica za djecu do 10 godina, modne marke H&M, Zalando i About you). I ne radi se samo o boji, već i kroju. Kratke hlačice za djevojčice su u prosjeku 6 centimetara kraće od onih za dječake, što mi je osobno dosta nejasno i čak zabrinjavajuće jer se tijela djevojčica i dječaka minimalno razlikuju u toj mladoj dobi. Zašto bi onda majice ili hlačice za djevojčice trebale biti kraće ili uže?

Odjeća za djecu

Nije da guramo narativ da se dečki moraju oblačiti u haljine, a curice u plave trenirke, ali zašto dječja moda ne bi bila baš to. Moda za djecu. Možda nije ključno da u najranijoj dobi postoji posebna odjeća za djevojčice i za dječake. I opet, to nije poziv na to da na djecu gledamo rodno ili spolno neutralno, već da im omogućimo veću lepezu izbora.

I da, svejedno će neki dječaci izabrati dinosaure, a curke Trnoružicu, ali bit će i one djece koja će pronaći nešto između i neće osjećati da ne pripadaju tipičnoj slici, jer će se ona napokon promijeniti. A neka djevojčica, koja se osjećala kao ja dok je umjesto princeze birala plavu Reebok majicu, barem neće osjetiti sram ili nepripadanje, zbog stvari kao što je odjeća koju nosi.

I ovdje se ne radi samo o odjeći, već i igračkama koje također guraju djecu u određene ladice, ovisno o tome kojem spolu pripadaju, ali to je još jedna u nizu tema koje su obavijene velom društvenih stereotipa.

Trend unisex odjeće za odrasle je jedan od popularnijih koncepata danas. Možda bismo mogli i djeci dati taj izbor i dopustiti im od malih nogu da se izraze kroz odjeću, bez da ih se gura u jednu od dvoje stereotipizirane slike.

Izvor naslovne fotografije: Pexels