Nevidljivi rad mamagera: Da li i vi na slobodni dan rješavate zaostatke

O čemu pričam će možda najviše prepoznati sve žene i sve mame koje često na slobodne dane, dane odmora od službenog posla, automatski preuzmu još više poslova na sebe, zadataka s kojima su u, samo njima vidljivom, zaostatku. I to ne samo na neki praznik/blagdan/neradni dan, nego vikendom i za vrijeme svog godišnjeg odmora.

Početak praznika rada i logika 8-8-8 u današnje vrijeme

“Proslava Prvoga svibnja povijesno je vezana uz štrajkaški pokret koji se razvio u SAD-u 1890-ih i veliki štrajk u Chicagu 1. svibnja 1886. Radnički vođe istaknuli su zahtjeve simbolizirane u tri osmice (osam sati rada, osam odmora i osam kulturnog uzdizanja). S vremenom je u mnogim zemljama taj datum prihvaćen kao državni praznik.” – kaže Hrvatska enciklopedija. 

Kad gledaš njihove zahtjeve 8-8-8 možeš li za sebe reći da je tvoj dan tako raspoređen ili pak imaš dojam da 16h radiš, a preostalih 8h odmaraš? Pretpostavljam da je drugi odgovor točniji od ovog prvog, jesam li u pravu?

Postoji li nevidljivi rad majki?

Imam osjećaj kao da se malo više, a opet nedovoljno, priča o radu majki koji nije vezan za njihovo profesionalno zanimanje i posao izvan kuće. Da, govorim o svemu onome što su majke preuzele prije i nakon svog radnog vremena: briga o kućanstvu, obrocima, odlascima liječnicima, obnavljanju različitih (ne)prehrambenih zaliha, briga o djeci i odlasci u parkove/šetnje/druge aktivnosti, obiteljsko slobodno vrijeme, pripremanju odjeće za djecu koju onda ta ista djeca ne žele obući (poznato?), možeš nastaviti svoj niz. U to sve dodajemo i brigu o SEBI i partnerskom odnosu, a oboje nekako završi na zadnjem mjestu, što nije niti čudno kad pogledaš gornji (nedovršeni) popis.

Klijentice mi u grupama podrške majkama često govore da se jednostavno ne stignu baviti sobom, da nemaju kad vježbati, čitati ili se baviti bilo kojim drugim aktivnostima kojima su se bavile prije dolaska djece, a da se razgovori s mužem pretvaraju u razgovore o djeci ili nekoj organizaciji. Na večer zaspu prije nego što su obavile sve što su htjele ili su toliko dugo budne samo kako bi bile u miru i tišini pa završe dan skrolajući internetima i na kraju budu nezadovoljne. 

Naše vrijeme prije i nakon djece definitivno nije isto i bolna istina je da nikada neće biti isto. Sebi radimo štetu nadajući se i pokušavajući stare načine ponašanja uklopiti u neke nove okolnosti. Naš zadatak, težak zadatak, je pronaći nove načine ponašanja u novim okolnostima. Mame spontano na porodiljnom preuzmu puno toga na sebe jer “su doma” i to se onda nastavi i nakon što opet krenu raditi. Pritom imaju sve veći osjećaj preplavljenosti svakodnevnim obavezama, ne brinu o sebi, nisu zadovoljne i to se sve samo vrti u krug. Dolazi do sve većeg osjećaja kao da je sve na njima i kao da o svemu samo one misle.

“Sve je na meni” i što učiniti s tim mislima

Polako se ušulja misao da je sve na nama – posao, kuća, djeca. Na taj način vrlo lako zbog nezadovoljstva načinom života dolazi do majčinske iscrpljenosti i sagorijevanja. No, što kad bi na tren prihvatila ideju da sve te poslove radimo zapravo ZA SEBE. Ne za druge, ne za svoju djecu, a definitivno ne za svog muža, nego za sebe. Iako nam se ponekad čini da obavljamo puno stvari za druge ljude, da nama to “ništa ne treba”. 

TI čistiš/kuhaš/radiš nešto drugo u kući da bi TEBI bilo ugodno u prostoru u kojem boraviš ili pak TEBI i TVOJOJ obitelji, kuhaš da bi TI pojela nešto skuhano vjerujući da to tvom organizmu treba. Pritom vjeruješ da je to način iskazivanja ljubavi i brige prema svojoj obitelji i želiš da i oni dobro jedu ili pak zato da novac koji bi potrošila na npr. restoran uložiš u nešto drugo.

Kada želiš vidljivost svega što radiš, dovoljno je sjetiti se RAZLOGA zašto sve to radiš. I kad okrenemo ploču i vjerovanje da sve to radimo za nekoga drugoga okrećemo se iz uloge žrtve u ulogu gospodara svog života. Nitko te ne tjera na ništa, ti donosiš svoje svakodnevne izbore jer želiš da TEBI bude dobro i da ti budeš DOBRA mama i supruga pritom imajući neke ideje kako ćeš to i ostvariti (koliko god (ne)zdrave bile). 

Kada želiš vidljivost onoga što si napravila, prezimi kontrolu nad svojim životom i progovori o onome što ti je teško i pokreni promjenu, progovori o tome što želiš prebaciti na nekoga drugoga, kao odrasla osoba, kao mamager koji vlada sobom.

Nema pravila kako tvoj život treba izgledati. 

Ti ih kreiraš. 

Danas.

Izvor naslovne fotografije: Iva Zaimović