Mamager intervju: Tajno šumsko društvo uči djecu kako primjenjivati stvari koje nauče u prirodi u svakodnevnom životu

Ana Zubak je multimedijalna umjetnica poznata po tome što je u fokus svog rada često stavila otvaranje i korištenje javnih gradskih prostora. Zadnje dvije godine pivotirala je u ranu edukaciju te pokrenula Tajno šumsko društvo koje organizira interdisciplinarne i kreativne radionice u prirodi za predškolsku i ranu školsku dob.

Prve radionice održale su se u proljeće 2021. u Zagrebu kao eksperimentalni projekt, a nakon samo dvije godine projekt je osvojio prestižnu nagradu Montessori Global Award for Impact and Change 2023. U proljeće 2024. ovaj projekt je izabran među deset najboljih poduzetničkih projekata s pozitivnim društvenim utjecajem u sklopu programa Pokreni nešto svoje.

Tajno šumsko društvo organizira radionice koje uče djecu o očuvanju okoliša, fokusu, prirodi i društvu te timskom radu i nošenju s vlastitim emocijama. Cilj radionica je da djeca uče kroz iskustvo i kreativne izazove, donose samostalne zaključke, i da stvari koje uočavaju u prirodi nauče primjenjivati u svakodnevnom životu.

Pobjednica programa za podršku poduzetnicima 

Ana je također jedna od deset dobitnika programa za podršku poduzetnicima Pokreni nešto svoje, koji već osam godina zaredom organiziraju ACT Grupa i Philip Morris Zagreb. Od početka projekta u poduzetnike je uloženo 830.000 eura, a sredstva svake godine osigurava Philip Morris Zagreb. Kroz program je u osam godina prošlo čak 58 hrvatskih mikro poduzetnika od kojih su brojni ostvarili i međunarodne uspjehe. Ove godine podrška za razvoj poslovanja ukupne je vrijednosti 90.000 eura, od čega će poduzetnici primiti 50.000 eura izravne financijske pomoći i 40.000 eura vrijednu mentorsku pomoć i podršku. Prošle godine ovaj je program za svaki uloženi euro u impact poduzetnike ostvario 3.97 eura društvenog dobra.

Kako bi saznali više o Tajnom šumskom društvu, razgovarali smo s Anom Zubak.

T: Tvoje radionice spajaju interdisciplinarno učenje s prirodom. Što te je inspiriralo da stvoriš tako jedinstven obrazovni pristup za malu djecu?

A: Inspirirala me prije svega moja kćer, naše svakodnevne šetnje prirodom, njezina beskrajna pitanja i znatiželja o svemu što nas je okruživalo. Promatrala sam koliko dobro reagira na takvo okruženje i odlučila da želim osigurati da ima priliku rasti i osjećati se kao dio prirode, a ne da ju povremeno promatra kao neki fenomen ili uči o njoj iz knjiga. S obzirom na to da u to vrijeme nije postojao nikakav program koji bi nam to pružio, počela sam ga pisati sama i graditi metodologiju koju i danas primjenjujem na radionicama. Pitanje koje sam si uvijek postavljala kroz taj proces je bilo kako bi izgledala idealna edukacija koju bih željela za svoje dijete. Interdisciplinaran pristup mi je bio važna stavka jer djeci daje širinu, budi znatiželju, razvija kreativno mišljenje i na kraju krajeva uči ih kako je sve oko nas povezano.

T: Kao multimedijalna umjetnica, na koji način svoje umjetničko iskustvo uključuješ u radionice? 

A: Nije toliko stvar u aktivnostima koje provodim već u načinu na koji ih provodim. Potičem djecu da promatraju svijet oko sebe na drugačiji način, nauče postavljati prava pitanja, ne boje se izraziti svoje mišljenje i ne pristaju na ideju da su premali da donose promjene. 

T: Integrirate područja poput ekologije, botanike i paleontologije u svoje radionice. Kako birate koja ćete polja istraživati i kakav je bio odgovor djece na te različite teme?

A: Ponekad je to trenutna inspiracija, a ponekad osluškujem želje djece. Volim da radionice imaju određenu dinamiku i iako temama pratimo godišnja doba volim povremeno odstupiti od te rutine i ubaciti neke neočekivane teme. Tako smo kroz jesen recimo obradili povijest života na Zemlji. Često mi djeca i sama kažu o čemu bi voljeli znati više. Lani sam napravila radionicu o daždevnjacima jer smo se jednom kretali po lokaciji gdje smo ih vidjeli. Odmah smo dogovorili da će prvom prilikom radionica biti upravo na tu temu i bilo je odlično. Doista je vrijedno kad djeca o nečemu mogu učiti i donositi zaključke kroz iskustvo i kreativne izazove, a ne samo iz knjiga.

T: Korištenjem materijala iz prirode promičete održivu igru. Možete li nam reći nešto više o svojoj filozofiji održivosti i kako je ona ugrađena u vaše radionice?

A: Danas je tržište preplavljeno jeftinim, nekvalitetnim i lako dostupnim igračkama za koje djeca, jednom kad ih dobiju, imaju kratki interes. Industrija igračaka je jedna od najvećih industrija sa stalnim rastom i veliki zagađivač. S obzirom na to da su današnje plastične igračke loše kvalitete one vrlo brzo postaju otpad. S druge strane, održiva igra lako je dostupna i otvorena, nema granica kad je u pitanju mašta. Značenja stvaraju djeca sama i upravo to je najveći benefit jer se tako razvija kreativnost. Na radionicama, ovisno o temi i lokaciji, djeca sama traže materijale koji su im potrebni da naprave kreativni zadatak. To je i jedan od razloga zašto često izmjenjujemo lokacije. Ako nam je tema hrast, unaprijed moram znati gdje ćemo naići na dovoljan broj žireva. Te stvari ne prepuštam slučaju i prije svake radionice odrađujem pripremu kroz terenski rad.

T: Spominjete da struktura radionica nije striktno zadana. Kako uskladiti pružanje okvira s dopuštanjem djeci slobode da istražuju svoje interese?

A: Uvijek uzimam u obzir da su sva djeca koja dolaze na radionice različita, neki vole više kreativni dio, neki dio u kojem razgovaramo, a neki jednostavno vole biti u pokretu i istraživati. Mislim da je prava vještina držati pažnju podjednako svima, promatrati kako reagiraju na zadatak i dobro procijeniti omjere u kojima ćemo izmjenjivati dinamiku radionice. Jedno je nešto zamisliti doma na papiru, a drugo je provoditi u praksi gdje dolazi puno vanjskih faktora u igru. Ako procijenim da je vrijednije da preskočim neki dio jer vidim da smo postigli cilj, a cilj je uvijek prije svega biti i uživati u trenutku u kojem se nalazimo, neću se strogo držati okvira samo da bih ispunila formu. Strogo se držim jedino pravila o sigurnosti i međusobnom poštovanju.

T: Radionice su osmišljene tako da stimuliraju sva osjetila. Možete li elaborirati neke specifične aktivnosti koje angažiraju osjetila i kako one koriste djeci? 

A: Kroz svaku šetnju nastojim ih vraćati u trenutak kroz male igre ili zadatke. Mirišemo, dodirujemo, kopamo, osluškujemo. Jedna od najdražih radionica bila nam je na temu ptica pjevica. U šumi su sami izgradili divovsko gnijezdo u koje su zatim legli i u potpunoj tišini, zatvorenih očiju pokušavali razaznati što više različitih pjevova i osluškivati koliko su blizu ili daleko. Brojne znanstvene studije dokazale su da pjev ptica pozitivno utječe na mentalno zdravlje i daje nam osjećaj sigurnosti.

T: Poznato je da boravak u prirodi smanjuje stres i poboljšava zdravlje. Kako ste primijetili da se te dobrobiti očituju kod djece koja sudjeluju u vašim radionicama?

A: To je najočitije u fokusu koji djeca imaju čim se odmaknemo od svih svakodnevnih podražaja kojima su stalno izloženi. Priroda na njih djeluje umirujuće, a taj osjećaj dodatno gradimo i kroz jednostavne vježbe prisutnosti i disanja. Na radionicama nema kompetitivnih aktivnosti. Želim da imaju slobodu u kojoj ne postoji krivo rješenje dok god se trude napraviti zadatak na svoj način. Kroz iskustvo koje stječu na radionicama uče kako primjenjivati stvari koje uočavamo u prirodi u svakodnevnom životu, od vrednovanja različitosti do međusobne podrške. 

T: Jedna si od deset pobjednika programa za podršku poduzetnicima Pokreni nešto svoje gdje si dobila financijsku, ali i mentorsku pomoć i podršku. Kako to utječe na tvoj projekt?

A: Ponosna sam što je u visokoj konkurenciji Tajno šumsko društvo izabrano u deset najboljih poduzetničkih projekata koji donose promjenu i vrednuju ljude i planet. To je za mene prije svega znak da je prepoznata dugoročna vrijednost mojeg rada. Mentorski program još je u tijeku. Zadovoljna sam što je program osmišljen kao aktivna, a ne jednokratna podrška poduzetnicima, krojena prema konkretnim potrebama svakog od dobitnika.

T: Gledajući unaprijed, koji su tvoji budući planovi? 

A: Trenutno radim na širenju svoje ponude, idejnim rješenjima za proizvode koje će Tajno šumsko društvo uskoro imati u ponudi i onom što me najviše veseli, prvom društvenom vrtu za djecu. Želim da djeca imaju priliku sudjelovati u čitavom krugu od sadnje do pripreme namirnica i osjete kakvu radost donosi takav proces. 

Sadržaj je nastao u suradnji s kompanijom Philip Morris Zagreb.

Izvor naslovne fotografije: Ana Zubak