Kolumna Stele Rade: Imamo li pravo na mišljenje?

Zašto zapravo govoriti svoje mišljenje i kome? Zar nas ne uče da ne slušamo tuđa mišljenja? Zašto svatko može imati pravo reći naglas ružne riječi i subjektivne misli o nekome/nečemu? To radi samo štetu. Super, postoje i lijepih komentari, ali ako razmislimo, njihova svrha je da nam potvrde da smo super i da nešto radimo dobro. 

Umjesto toga, mislim da moramo biti sretni sami sa sobom i bilo bi lijepo kad bi sami koristili svoj mozak i sami razvijali mišljenje o nečemu, a ne da svoj sud temeljimo na razmišljanjima drugih, što se prirodno događa.

Kad nebi bilo niti jednog komentara ni o čemu, koje bi zaista bilo naše mišljenje? 

Pretjerali smo

Rekla bih da je danas moderno uzimati si za pravo puno toga i izvlačiti se na slobodu. Sloboda govora je tako danas prešla svaku granicu. Tuđa mišljenja ostavljaju velike posljedice kojih uglavnom nismo ni svjesni. Problem je u tome što dobivamo sto različitih komentara od kojih je svaki nevjerojatno različit. Onda se pak nađe nekoliko istih loših pa si ne možeš pomoći, a da se ne zapitaš jesu li ti ljudi u pravu…

Zatim krene sumnja u sebe, mijenjanje odluka, mozganje u raznim smjerovima itd…

Ukratko, skrenemo sa svog puta.

Živjeti za sebe

Samo zamislite koliko je kritično što dopuštamo da nam tuđa stajališta o nama mijenjaju tok života. Koliko je ludo da smo zbog tuđih riječi u stanju prilagođavati svoja djela i životne odluke. Uporno to radimo; nekad nesvjesno, zbog želje da se ipak svidimo drugima, da udovoljimo njihovim standardima. 

Tako gubimo i razum i srce. Ne želim zvučati kao life coach, ali imam osjećaj da se moramo probuditi jer naša istinska svrha i biće odlaze u propast zbog površnog svijeta u kojem živimo.

Zvuči sebično, ali uvijek kažem da prvo sami moramo biti dobro da bismo bili dobri za druge. Ljude oko sebe svakako ne možemo mijenjati iako uporno pokušavamo, kao i oni nas. Ajde kolektivno da počnemo živjeti svatko za sebe.

Kako ignorirati famozno “hejtanje”?

Nije lako, ali je jednostavno. Može biti i lako kad shvatimo odakle dolazi. Da ne kompliciramo, ti ljudi su nezadovoljni sami sa sobom i preko drugih traže način da im bude bolje jer nisu krenuli od sebe. Teško im je sebi priznati probleme i s njima se suočiti. 
Nije ni njima za suditi, samo ih pokušajmo razumjeti. Bit će nam lakše ako im ne zamjeramo i ako se na njih ne ljutimo jer oni stvarno imaju problem sa samim sobom. Jedino je pitanje hoće li to ikad osvijestiti ili će nastaviti biti otrovni za druge. 

Kako god bilo, nas ne bi trebalo biti briga jer znamo da NIJE DO NAS. I evo, opet se vraćamo tome da sve kreće od tebe samog, a ništa nema veze s drugima. 

Sve skupa – filozofija.

Ili je pak totalno jednostavno?

Izvor naslovne fotografije: Stela Rade // Privatna arhiva