Kolumna Natali Rade: Razbijanje stereotipa o samohranim majkama

Kako se službeno ne smijem nazvati samohranom majkom jer po zakonu to nisam, u ovom tekstu nazvat ću se skraćeno – sama mama.

Stereotip: “Ti si samohrana majka, sigurno krpaš kraj s krajem”

Mama sam koja sama odgaja svoje dijete i koja nema apsolutno nikakvih financijskih problema. Bavim se marketingom na društvenim mrežama, ja sam tzv. influencer- ona koja ništa ne radi, a lova joj pada s neba. Sama mama sam skoro 2 godine i ne mogu reći da je financijski odmah bilo lako zato što nije.

Na samom početku zarađivala sam 400-500 eura mjesečno. U tom, hvala Bogu kratkom periodu, imala sam pomoć majke i zajedno smo se nekako snalazile. Nakon nešto manje od godine dana skupila sam hrabrosti i odlučila otvoriti svoj obrt. To je bio najbolji potez u mom životu. Pokretanjem svog biznisa dobila sam na samopouzdanju i količina posla koju sam počela raditi rasla je iz mjeseca u mjesec.

Došla sam do toga da ne moram ni o kome ovisiti i da mogu otići u trgovinu bez da moram raditi popis zato što imam samo 15 eura u novčaniku. Danas i dalje uspješno poslujem i imam puno planova za budućnost jer mi mjesečna zarada sve više raste i želim se početi baviti još nekim dodatnim poslovima, ali o tome ću pisati nekom drugom prilikom. 

Stereotip: “Rastavljena si, sigurno živiš od alimentacije”

Ovo je možda najčešći stereotip s kojim se susreću same mame. Prije nego što sljedeći put ovako nešto izgovorite, molim vas da proučite tablicu o prosječnim mjesečnim uzdržavanjima djece. Ovaj dio pišem u ime većine samih mama jer konkretno o svojem slučaju nikad nisam pisala ni govorila jer su to moje privatne stvari i smatram da im nije mjesto na internetu.

Na žalost sve je više slučajeva gdje očevi ne plaćaju redovno alimentacije ili ih ne plaćaju uopće. Sustav u našoj državi je takav da skoro pa nikoga nije briga za to. Tek nakon 6 mjeseci neplaćanja alimentacije žena ima pravo podići tužbu ili napraviti ovrhu, a o daljnjim procedurama da i ne pišem. Također je sve više slučajeva gdje se očevi uopće ne pojavljuju i ne provode vrijeme s djecom, što je inače njihova zakonska dužnost. I u cijeloj toj priči, ženu se naziva nekime tko živi od alimentacije, a to je neizvedivo čak i kada se alimentacija uredno plaća. 

Stereotip: “Samohrana si majka- sama si kriva za to”

Još jedan klasik. Sebična si, ne poznaješ kompromis, zašto se nisi prilagodila, zbog tebe će sada dijete rasti bez oca. I još dodatno uz sve ovo, ako slučajno dobro izgledaš, dobiješ i još jedan paket pohvala; Našla si drugog, prodala si se za novac, sigurno si varala muža, našla si nekoga s više para, tko te uzdržava itd.

Ako voliš i cijeniš sebe – nisi sebična i nisi narcis. Kada naučiš voljeti sebe, život ti otvara puno novih mogućnosti i miče od tebe sve ono što te zaustavlja da živiš kako živjeti treba. Nikome se ne moraš prilagođavati jer prilagođavanjem nekome gubiš samu sebe. Dijete ne mora rasti bez oca ako su roditelji rastavljeni. Može viđati oba roditelja u dovoljnim količinama i imati lijep i normalan odnos sa oba. Dijete ne mora živjeti s oba roditelja da bude sretnije.

Nažalost djeca ispaštaju puno više upravo u slučajevima gdje se roditelji ne žele rastati zbog njih. Upravo tamo se nalaze u toksičnom okruženju i svakodnevno upijaju toksična ponašanja i negativne emocije. Rastava je ponekad stvarno lijek za svakoga.

I da zaključim: Stvarno postoje žene koje su rastavljene i same, koje rade i nemaju sponzora. Koje se same bore za sebe i svoju djecu. Takve žene zovu se samostalne žene.

Izvor naslovne fotografije: Natali Rade // Privatna arhiva