Kako učiti dijete da se nosi s (ne)uspjehom?

Vremena u kojima živimo danas pomalo su opsjednuta sigurnošću vezanom uz djecu. Upozorenja nalazimo na svakom koraku i svaki sustav zamišljen je tako da nas drži ispod staklenog zvona. Bezbroj je upozorenja kako ispravno dijete držati, kako ga okupati, kada i kako smije sjediti, kada i kako ga zakopčati u autosjedalicu, koji biciklić koristiti da je ergonomski dobar za leđa i nikako ne napuštati dom bez kacige i tome slično…

Svoju djecu često štitimo ne samo od opasnih stvari, već i od potpuno bezazlenih navika i obrazaca ponašanja te im tako onemogućujemo da preuzmu  malo rizika u svom životu. Preuzimamo odgovornost kako bi znali gdje je svaki njihov komad odjeće i svaka sićušna igračka. Dijete odrasta i kao da mu se daje do znanja, da za sve oko njega trebaju brinuti roditelji.

Istraživanja pokazuju kako djeca kojima nije dopušteno i ne potiče ih se da se igraju vani, da trče , skaču, penju se… pa slijedom toga nisu nikad pali i razbili koljena kasnije u životu često imaju probleme s raznim strahovima.

Koliko god nama to bilo bolno za vidjeti i čuti, djeca moraju znati pasti i ponekad razbiti koljeno. Djeca se moraju naučiti izboriti za sebe i svoje potrebe, uz podršku odraslih u smislu vođenja, koje ne isključuje rizik. Ako kao roditelji konstantno lišavamo svoju djecu svakog oblika rizika, vjerojatno ćemo odgojiti razmaženu djecu bez trunke samopouzdanja.

Djecu previše hvalimo i nagrađujemo

Mi roditelji danas rješavamo sve djetetove probleme, zbog čega djeca danas često ne razviju osnovne životne vještine. Ona djeca koja su zakinuta za iskustva rješavanja nekakvog problema i kojoj se ne pruža prilika da budu samostalni i rješavaju probleme sami, lako se naviknu da ćemo svaki izazov stavljen pred njih riješiti umjesto njih. 

Mi roditelji svjesni smo da svijet tako ne funkcionira i kad se jednom naša djeca nađu “oči u oči” sa svojim vlastitim životom jako će im nedostajati učenje o snalaženju u problemskim situacijama, dok okolinu u kojoj se zateknu, neće biti briga za to. Djecu paralelno hvalimo i kada ona nisu osobito uspješna.

Trenutačno nakon pohvale ona se zaista osjećaju dobro, no s vremenom i pod utjecajem okoline ona brzo shvaćaju kako njihov “uspjeh” nema veze sa stvarnošću. Djeca lako dolaze do zaključka kako samo mi roditelji mislimo da su oni odlični i najbolji, te počinju sumnjati u nas i našu objektivnost. Često se događa da djecu uzdižemo u nebesa za malene stvari koje su dobro odradili, a pritom zanemarujemo njihovo loše ponašanje. Dugoročno na taj način, neprestanim pohvalama i obasipanjem nagradama im odmažemo jer djeca uče varati, pa čak i lagati kako bi prikrili neugodnu stvarnost. To rade jer ih nismo naučili kako da se suočiti s neuspjehom.

Djecu ne trebamo učiti da svaki uspjeh zaslužuje nagradu

Nerijetko se susrećem u dječjim parkovima sa situacijom “potkupljivanja” dobrog ponašanja. Kod negodovanja zbog odlaska doma s igrališta ili traženja nečega što u tome trenutku nemate sa sobom, a dijete bi još htjelo ostati ili da mu nabavite isto to što ima drugo dijete. Roditelji u nedostatku hrabrosti i stava, ili jednostavno straha od reći NE, daju djeci točno ono što oni žele te tako na brzinu kupuju ljubav, mir i tišinu.

Ovakvim ponašanjem u budućnosti djeci stvaramo sliku da će svaki njihov dobro učinjen potez biti nagrađen. Ako temelje odgoja postavljamo na materijalnoj motivaciji djeca, dok ona ne mogu osjetiti unutarnju motivaciju. U budućnosti su moguća mnoga razočaranja i teže suočavanje sa okolinom. Djeca nešto moraju naučiti na svojim greškama, a naša je uloga da im to dopustimo.

Ne trebamo biti u ulozi koja nalikuje na “dresuru pasa” sa uvijek spremnim kolačićem u džepu. Djeci trebamo kao podrška da ne odustaju lako i kako bi im rekli da smo mi dok smo rasli činili iste greške. Djeci ne trebaju naša “popovanja” kako je bilo u naše vrijeme, jer ona žive u sasvim drugačijem vremenu. Treba im podrška kako bi im rekli da se nitko nije naučen rodio, a da se na greškama uči, a loša ponašanja nose svoje posljedice. Dijete treba naučiti voljeti sebe i sa manama, i mi mu to trebamo naglasiti, jednako kao što povremeno isto trebamo ponoviti i sebi. 

“Danas nisi uspio, ali ćeš naučiti i iz svog neuspjeha i pokušati ponovo. Sljedeći put će sigurno biti za nijansu bolje.” Fokusirajmo se na usmjeravanje prema uspjehu, umjesto izbjegavanju neuspjeha.

Izvor naslovne fotografije: Pexels