Kako stereotipi o sreći utječu na našu potragu za srećom i na poimanje iste

Kako sreća izgleda, ovisi o osobnoj viziji i želji pojedinca, no ona svakako dolazi u ideji krajnjeg cilja kojeg težimo postići. Na putovanju do tog cilja često izgubimo autentičnost, a kulturne i društvene norme nas obuhvate svojim krakovima i podmeću stereotipe o sreći koji nas itekako mogu udaljiti od istinskog zadovoljstva i ispunjenosti.

Uz nametnute stereotipe o sreći može izgledati kao da postupamo ispravno, ali istina je da nas oni zapravo guraju prema već oblikovanim modelima sreće koji obuhvaćaju ideje o tome kako izgleda uspjeh ili idealni odnos s drugima. Kako se tome oduprijeti i zajahati val hrabrosti da budemo svoji i autentični dok plovimo kroz životne izazove, donosimo u tekstu koji slijedi.

Definicija sreće

Iako je čovjek prije svega društveno biće kojem je redovita socijalizacija ključna za održavanje mentalnog zdravlja, suvremeni fokus na otkrivanje svojih vlastitih unutarnjih dubina potvrđuje da je sreću najprije potrebno naći u sebi kako bismo ju mogli podijeliti i prakticirati sa svima koji nas okružuju te koji u konačnici tu sreću mogu dodatno upotpuniti. To potvrduje i Harvardova studija o sreći, koja traje već više od 80 godina, i koja je pokazala da su najbolji prediktori sreće i dugovječnosti duboki, ispunjeni odnosi.

Autorica Gretchen Rubin u svojoj knjizi „Projekt sreća“ istražuje što znači biti sretan i kako postići sreću uz svakodnevne navike. Ističe kako sreća nije nešto što se događa samo od sebe u trenutku kada dostignemo željeni cilj, već smatra kako ona zahtijeva svjestan trud i pažnju te da se često krije u malim trenucima koje proživljavamo svaki dan.

Kulturne razlike i vizije sreće

U mnogim kulturama ostale su zarobljene društvene ideje o tome da biti sretan znači stvarati velike uspjehe, moći si priuštiti materijalne stvari ili imati postignuća kao što su brak, djeca i karijera, no to su zapravo samo stereotipi koji stvaraju pritisak da pratimo nekakav nametnuti „idealni put“.

Istina je također da ne možemo osporiti kako kultura oblikuje naš pogled na sreću. To dokazuju razni društveni koncepti poput skandinavskog hyggea koji zagovara uživanje u malim stvarima, udobnosti i jednostavnosti te tako sugerira da je upravo to ključ za postizanje unutarnjeg zadovoljstva i sreće. U takvom modelu sreće fokus je na ravnoteži između privatnog i poslovnog i snažnim vezama u međuljudskim odnosima. Mnogi žele slijediti hygge jer su upravo skandinavske zemlje poput Danske, Švedske i Norveške prema UN-ovom Svjetskom izvješću o sreći nekoliko puta osvanule na samom vrhu ljestvice najsretnijih država na svijetu.

Istočnjačka filozofija sreće, s druge strane, definira harmoniju, unutarnji mir i zajedničko blagostanje kao najvažnije vrijednosti koje donose sreću. To možemo vidjeti i kroz prizmu japanskog ikigaia koji označava razlog za ustajanje svakoga jutra. Japanci uz ikigai fokus stavljaju na usporeno i sretnije življenje koje donosi osjećaj svrhe u životu, a čine ga četiri segmenta: strast, zanimanje, profesija i misija.

Između Kine i Indije, smjestila se zemlja Butan u kojoj se kao jedan od glavnih političkih ciljeva promiče zadovoljstvo stanovništva. Tako Butan umjesto BDP-a (bruto domaći proizvod) ima BNS (bruto nacionalne sreće) koji sreću građana stavlja iznad svega materijalnog. Takav koncept u kojem se blagostanje cijele zajednice stavlja ispred individualnog uspjeha koji se pak sa zapadnjačkom vizijom sreće. Primjerice, u SAD-u je potraga za srećom također dio politike tako što je zakonski utkana u Deklaraciju neovisnosti. No za razliku od Butana, u SAD-u se sreća povezuje s individualnim uspjehom i postizanjem soobnih ciljeva poput materijalnog blagostanja i osobnih ambicija.

Sreća i savršenstvo

Ipak, danas, pod utjecajem globalizacije, kapitalizma i popularne kulture, sreća se sve više komercijalizira. Upravo takva potraga za “instant” srećom može nas dovesti do osjećaja nesigurnosti, jer nas potiče da stalno težimo nečemu što je izvan nas samih. Izloženi smo reklamama i porukama koje nas uvjeravaju da ćemo biti sretniji ako kupimo određene proizvode, posjedujemo luksuzne stvari ili izgledamo na određen način.

U tom kontekstu, postoji i vrlo uvriježen stereotip u društvu da sreća znači imati savršen život. Međutim, ono što za nekoga predstavlja savršenstvo, za drugoga je to nesšto sasvim deseto. Činjenica jest da je nemoguće uvijek ispuniti vlastita očekivanja i da prihvaćanje ideje da savršenstvo ne postoji oslobađamo sami sebe nezadovoljstva koji se često veže za pefekcionizam.

Kojem god konceptu naginjali, činjenica je da je sreća univerzalna težnja, bez obzira na spol, dob, kulturnu pripadnost ili bilo koju drugu karakteristiku. Bez obzira na sve granice i shvaćanja sreće, ona je nit koja povezuje sve ljude.

Umjesto da slijedimo društvene stereotipe o sreći, važno je shvatiti što nas same pokreće, zapitati se koji su naši vlastiti izvori radosti i prema tome djelovati. Ona nikako nije krajnji cilj, nego kontinuirano putovanje koje možemo i trebamo svjesno živjeti i u njemu uživati.

Izvor naslovne fotografije: Pexels