Kako se nositi s gubitkom voljene osobe

Ponekad se čini nemogućim zamisliti život bez voljene osobe, bilo da se radi o roditeljima, partneru, prijateljima. Ipak, život nas suočava s gubitcima, htjeli mi to ili ne. Jer to je sastavni dio života. 

I smrt je dio puta

Kao i sve drugo u životu, i smrt je sastavni dio putovanja koje nas čeka. Kada prihvatite tu činjenicu, malo je lakše nositi se s gubitkom. Kažem malo lakše, jer u tim trenucima malo što može biti adekvatna utjeha. I to je u redu. Za neke stvari jednostavno nema flastera koji pomaže u zacjeljivanju.

Potrebno je tugovati

Dugo, očajnički snažno, u tišini ili glasno. Ali potrebno je pustiti osjećaje van i tugovati. Pokazati i priznati to sebi i drugima. Ne očekivati da će osjećaj praznine nestati ako ćemo o njemu šutjeti. Da, tužna sam. Da, boli me. Da, nedostaje mi. 

Jedan poznati američki glumac u intervjuu je izjavio kako se nada da će tuga koju osjeća nakon smrti majke ostati dio njegovog života (“I hope this grief stays with me”), i nastavlja intervju govoreći da jako voli pričati o pokojnoj majci. Kaže da ga i dalje boli, ali da pričanjem o njoj, uspomena na nju živi. Svakim razgovorom o njoj, kaže glumac, ljubav koju osjeća prema njoj samo raste i na tugu koju osjeća nakon njezine smrti gleda kao na neizraženu ljubav koju joj za života nije uspio pokazati.

Silna ljubav i silina osjećaja koje imate za osobu kada je živa, ne može samo odjednom nestati kada te osobe više nema. Ako nećemo razgovarati o tuzi i tugovanju, kako ćemo se oporaviti? Svaki razgovor o osobi koja nam nedostaje i tugovanje za njoj, svojevrsni je proces zacjeljivanja i oživljavanja uspomene na tu osobu.

Liječi li vrijeme baš sve?

Potrebno je neko vrijeme da prihvatite novonastalu situaciju i gubitak. Da provedete neke obične dane bez te osobe, da stvorite neke nove rutine. Ali to ne znači da ćete zaboraviti. Samo ćete se drugačije nositi s novom situacijom.

Slušala sam podcast u kojem je gost pričao o gubitku brata. Rekao je da nikada više nije bio isti nakon bratove smrti. 

 “I dalje znam biti sretan i uzbuđen oko stvari, ali ne kao prije. Sada sam 50% tužan i 50% sretan kada se dogodi nešto lijepo. I dalje me boli njegova odsutnost”, izjavio je u podcastu.

Kako vrijeme prolazi, više vas ne boli samo gubitak te osobe, već i sve važne stvari koje vam se u životu događaju, a ta osoba nije pokraj vas da sve to doživite zajedno. Treba prihvatiti da vrijeme ponekad zaliječi ranu, ali ju ne izliječi u potpunosti. Postoje gubitci koji ostave na nama trajni trag i ne bismo smjeli osuđivati sami sebe, a ni druge, ako njihov put ka prihvaćanju tog gubitka traje dugo. Jer tugovanje za osobom nije neki posao koji morate obaviti i završiti. To je osjećaj koji ostaje s vama i s kojim se, prije ili kasnije, naučite nositi najbolje što možete.

Važno je okružiti se osobama koje su vam podrška, koje ne ubrzavaju vaš proces tugovanja, koje ne osuđuju vaše emocije i faze kroz koje prolazite, jer nitko ne poznaje univerzalnu jednadžbu koja rješava tugu. Nekome je prva godina tugovanja najteža, nekima najgori osjećaj dođe tek nakon 2 ili 3 godine nakon gubitka.

Faze tugovanja

Tugovanje ne traje tjednima, ono traje godinama. Negdje sam pročitala da je godina i pol nakon gubitka voljene osobe i dalje “rana faza tugovanja”. Nekima od nas su trebale godine da prebolimo ljubavne veze, što je isto svojevrsni gubitak osobe i dijela sebe. Naravno da nam treba i dulje da se naučimo nositi s potpunim gubitkom. 

Na puno mjesta možete čitati o 5 ili 7 faza tugovanja. Ali kako se osloniti na takvo što, kako odrediti kada je vrijeme za prelazak u drugu fazu? Što ako osjetite da ste “preskočili” jednu od njih, znači li to da ne tugujete ispravno?

Naravno da ne. Svatko ima svoj način na koji se nosi sa izazovima života pa tako i s tugom. Ne morate se oslanjati na znanstvene činjenice i tuđa iskustva, osim u slučaju kada vas ona umiruju i tješe (“nisam sama u ovome”, “ima još ljudi kojima je teško i preživjeli su” i “ja ću uspjeti”).

Faze tugovanja nisu tu da vas natjeraju na točno određeni “flow”, već su tu da shvatite da je normalno osjećati različite emocije. 

Instagram profil griefspaneducation odlično je mjesto koje će vam možda pružiti potrebnu utjehu,  uvažavanje i objašnjenje emocija koje osjećate i možda ne razumijete.

Pogledajte film Good grief

Film Good  grief koji je trenutno dostupan na Netflixu dosta dobro objašnjava tugovanje i što sve tuga nosi sa sobom. Ako se trenutno nosite sa sličnim osjećajem, preporučam da ga pogledate. 

U filmu možete čuti citat “to avoid sadness is also to avoid love” koji se savršeno slaže s izjavom Andrew Garfielda, tuga za majkom samo je ljubav koju joj nije uspio dati dok je bila živa.

U filmu možemo vidjeti kako je i našem mozgu ponekad teško funkcionirati uslijed traume koju doživimo kada izgubimo blisku osobu.

Brain grief, grief fog ili gubitak memorije i nedostatak koncentracije samo su neki od simptoma do kojih dolazi uslijed tugovanja. Vaš mozak radi kao mišić i ponekad mu je teško “pustiti” ono na što je navikao (muscle memory) kada u vašem životu dođe do traume ili gubitka. Isto tako, u fazama tugovanja često zaboravljamo stvari, pada nam koncentracija i mozak nam je opterećen mislima o tuzi i usamljenosti pa nam je teško razmišljati o bilo čemu drugome. I aspolutno sve to je normalan slijed tugovanja zbog kojeg se ne biste trebali osjećati loše ili se osuđivati.

Prihvaćanje tuge

Svi ovi simptomi i svi osjećaji koje smo ovdje spomenuli zvuče teško, zato što to uistinu jesu. Izgubiti voljenu osobu je teško i puno je vremena potrebno izgraditi svoj život bez njih. Ali nije nemoguće. Slijedite svoj tempo, dopustite si osjećaje tuge, usamljenosti, depresije. Okružite se ljudima koji su vam podrška, pišite dnevnik, krenite na terapiju. 

Prihvatite tugu kao sastavni dio procesa. Shvatite ju kao ljubav koju osjećate prema osobi koje više nema. I dajte si vremena da se ponovno izgradite i naučite živjeti na neki novi način, ponovno se veseliti istim stvarima i sjećati se voljene osobe. S tugom, ali i s ljubavlju.

Izvor naslovne fotografije: Pexels