Kad smo počeli romantizirati majčinstvo?

Na jednoj proslavi potegla se priča o majkama i žrtvama koje prinose svaki dan za svoju djecu:

Nema toga što ne bih podnijela za svoje dijete.

Ne smijem reći koliko mi je teško jer mi odmah kažu “pa zašto si onda rađala?”.

Majkama nije dozvoljeno žaljenje jer su same to birale.

O tome se ne priča

I tako sam sjedila, ja koja tada nisam bila majka, i one koje su majke i imaju veliku želju nekome se pojadati i reći koliko im je teško. Ali naše društvo nije naklonjeno pričama majki kojima je teško. Koje žele glasno reći: “Da, volim svoje dijete, ali je teško!”.

No, zato što smo nešto izabrale ne daje nikome za pravo osuđivati naše žalopojke.

Teško je ostati sabran kad dijete 7 noći nije spavalo. Još je teže kad se u tim noćima spoji tvoja viroza s bebinom regresijom sna. Ili kad je muž odsutan zbog poslovnog puta i tvoje dijete je baš taj dan palo na glavu i završili ste na hitnom prijemu zbog mogućeg potresa mozga.

Kad je prihvaćeno žaliti se?

Ipak, shvatila sam kako postoje određene situacije kad je majkama “dozvoljeno” žaliti se. Kao na primjer, kad ti je dijete teško bolesno. Onda se možeš žaliti, ali samo u korist djeteta odnosno zbog brige za dijete. Ali stoički trebaš podnijeti sve što se događa jer ti si žena-majka-kraljica.

Kao i kad rađaš dijete. Ako se dogode komplikacije dozvoljeno je žaliti se. Ako je sve prošlo uredno, onda je normalno čuti: “ma što se žališ, pa kolike su rodile prije tebe!”

Žena sam i majka sam i kraljica koja povremeno skine krunu jer je teška

I taj pojam žene-majke-kraljice se počeo koristiti kao izražavanje “lažne skromnosti” u kojoj svaka majka veliča svoju ulogu, svoju žrtvu, svoje male bitke svaki dan. Žena koja je rođenjem djeteta postala majka, a kroz te dve uloge oblikovala sebe u kraljicu.

No i kraljica povremeno treba skinuti svoju krunu. Nekada ta kruna ima preveliku težinu. Kruna iza koje se kriju sati nespavanja, ali nosi svoju krunu. Nosi ju bez obzira što nisi cijeli dan jela jer si nosila bebu na rukama. Nosi ju ponosno jer si uspjela dijete odvesti na hitnu nakon pada. Nemoj ju skidati ni kad uspiješ dobiti 5 minuta za tuširanje jer i to je luksuz.

Kraljice ne plaču nego sa osmijehom sve podnose. Kraljici majci nije dozvoljeno biti umorna jer je majčinstvo bio njezin izbor.

E pa moje žene-majke-kraljice, skini tu krunu ako ti je teška i nađi svoje pleme kojem neće biti previše tebe bez krune.

Nisi manje superwoman ako ti je teško

To je uloga koju smo same izabrale, ali biranjem uloge nismo izabrale šutjeti i trpiti. Iako smo superwoman svaki dan, dozvoljeno nam je plakati. Nisi manje superwoman ako plačeš. Nisi manje kraljica ako skineš krunu i odmoriš glavu od njezine težine.

Tek tada si prava kraljica!

Koja je u mogućnosti udahnuti i dopustiti si plakanje.

Kraljica koja glasno i jasno kaže “meni je potrebna pomoć oko bebe”.

Možemo li prestati romantizirati majčinstvo?

Romantično je kad nosiš bebu koja spava na tvojim rukama i ne budi se nakon spuštanja u krevetić. Romantično je dok šetaš s bebom u kolicima jer si ti tako odlučila. Nije romantično kad ideš u šetnju jer će beba jedino tako spavati. A ti padaš s nogu od umora. Nije romantično dok sjediš s bebom na toaletu. Nije romantično kad ti je kosa izbljuckana od bebine hrane. Ili kad u istoj majici u kojoj si bila cijeli dan zaspeš navečer u krevetu jer jednostavno nemaš snage ni za tuširanje.

Svaka mama svaki dan bira svoje bitke. Bira hoće li taj dan staviti ili skinuti krunu. Ako je skinuta, budi joj podrška. Samo to! Samo budi tu, saslušaj.

Nemoj joj gaziti krunu koju je skinula. Samo budi tu jer ponekad je samo to potrebno…

Izvor naslovne fotografije: Pexels