Izbori – što mi zapravo želimo?

Kako znati za koga glasati kad ti se čini da je zapravo – svejedno?

Kako znati vrijedi li zaokružiti taj papirić kad nemaš pojma koga izabrati jer nije “to to”?

A izbori u Hrvatskoj često ostavljaju baš takav nekakav nikakav okus u ustima. Nisu dobri ovi, ali znaš da nisu ni ovi, ali barem će se promijeniti garnitura, iako nisi siguran da će doći do pomaka. Kao kad nemaš love za novi namještaj pa šaltaš namještaj po boravku da bi na kraju zaključio da možda prva opcija nije bila tako loša. Ali tko će to sad opet gurati okolo?

(Znaš ti zapravo da ni prva opcija nije bila bolja, samo si naviknuo na nju.)

I kao za vrijeme nogometnog prvenstva svi postajemo stručnjaci baš u tom području, tako i s politikom svake četiri godine. Mi, analitičari ekonomije i političej znanosti, sve bivši ministri zdravstva i etablirani stručnjaci u borbi protiv korupcije. Znamo sve što nas žulja i gdje nas žulja.

Ali ne znamo za koga glasati.

Treba li zelena politika imati prednost pred seksualnim odgojem u školama? Je li nam važnije pravo na abortus ili pravo na život ili možda porodiljne naknade? Kako imati veću plaću, a dobiti mjesto u vrtiću, a platiti manje poreza, a imati bolje zdravstvo? Zašto moramo tu pričati o LGBTQ pravima kad nema kraja iseljavanju? I zašto nas sve to dira? I zašto nas ipak dira manje kad je vani sunčano i fino i nabiješ naočale na nos i srčeš kavu na trgu?

Promjene su teške. Ali su nužne. Bez bolnih rezova nema napretka. A opet znamo da je i puut do pakla posut dobrim namjerama. I šta ćemo sad? Kako glasati kad imaš osjećaj da je svaka odluka kriva i da tvoj glas može učiniti razliku? Kako glasati kad imaš osjećaj da moža ipak ni sto glasova ne čine razliku?

Tu smo da ti kažemo da rješenja nema. Nema konačnog ispravnog odgovora. Nema prečice. Nema sigurne opcije i nema utješne nagrade.

Ali znate što ima?

Borbe. Svaki dan, cijeli dan. Borimo se na poslu, borimo se s djecom, borimo se protiv inflacije, borimo se za bolji životni standard, borimo se za mirno ljetovanje, borimo se za zdravstvenu skrb, borimo se s vlastitom djecom, ali se borimo i za njih. Svaki dan je milion malih borbi, a zašto se onda ne bismo borili da bude bolje, a ne samo da traje dulje?

Život, a ne borba.

Da bude to jedan kvalitetan i badass život. Pa ako se zaradi i koja modrica, nema veze, kava na suncu će biti još slađa. A dobiješ gratis i priču s bojnog polja kao anegdotu.

Do sada smo naučile da nema lagano i nema poprijeko. Pa hajde onda da kažemo da nema ni bez naših glasova i naše potpore.

I zato smo tu, danas. Da taman prije ove izborne šutnje ubacimo dvije tri svoje o tome zašto mislimo da glasati moramo i zašto mislimo da su naši prioriteti i društveni prioriteti. Jer osobno zaista je i političko. Izađite na izbore.

Izaći ćemo i mi.

Ok, barem dio nas. 🙂

Izvor naslovne fotografije: Samo bez panike // Foto: Ana Babić