Intervju s Pamelom Perkić: “Ključ za osnaživanje žena je da se udružimo, educiramo i podržavamo”

Pamela Perkić je poznata hrvatska influencerica koju njeni obožavatelji (kao i mi) vole zbog njene prirodnosti i otvorenosti, kao i zbog njenog aktivizma i pozitivnih poruka koje šalje svim ženama. 

Njena najveća inspiracija i strast su baš žene, a kroz organizaciju Icon retreata shvatila je i svoju životnu svrhu – osigurati safe space gdje su žene dobrodošle onakve kakve jesu te su slobodne predahnuti od svih “uloga”. Gdje imaju priliku povezati se same sa sobom, ali i s drugim ženama, riješiti se strahova i predrasuda.

Za Icon retreat kaže da je kruna njenog djelovanja jer Icon radi pravu promjenu u društvu i ima direktan utjecaj na žene koje na njega dolaze. Nakon retreata u travnju i lipnju, u rujnu od 07.09. do 10.09.2024. slijedi još jedan kojemu će tema biti “Senzualnost i kreativnost”. 

S Pamelom smo porazgovarali malo više o temi sljedećeg retreata, o osnaživanju žena, seksualnosti, samopouzdanju, stereotipima kao i o budućnosti Icon retreata.

M: Icon retreat raste kao na kvascu! Kako se osjećaš sada, dvije godine kasnije, nakon što si pokrenula ovaj genijalan projekt? Jesi li imala neki “aha” trenutak kad si shvatila da Icon postaje više od samo još jednog retreata za žene?

P: Prije dvije godine kada sam prvi put održala Icon retreat, bio je prvi retreat koji se zaista bavi odnosom žena jedne s drugom. I dalje vjerujem da je Icon unikatan i da imam jedinstveni pristup i cilj koji želim postići. Žene koje dolaze na Icon osjete da ja zaista volim žene, želim im odmor, ali i grebanje unutar sebe kroz koje dolazimo do različitih shvaćanja i istinskog povezivanja. Icon se ne dešava samo 4 dana koliko traje retreat, nego je to samo početak. Zajednica i povezanost koju tamo oformimo, upravo zbog sigurnosti da budemo autentične i slobodne, je zaista nešto posebno, nešto što traje i nešto čemu se uvijek vraćamo. To mi se potvrdilo već s 5 različitih grupa žena, njihovim komentarima nakon retreata, njihovim prijateljstvima i podršci, njihovim pozivanjem drugih žena u njihovim životima da se prijave na Icon, i na kraju krajeva, time što se same vraćaju na Icon. 

M: Znam da na posljednjem, trećem Icon retreatu ove godine planiraš posebnu radionicu posvećenu seksualnosti i kreativnosti. Kako si došla na ideju da povežeš te dvije teme i zašto misliš da su toliko važne za žene danas?

P: Vjerujem da je ova tema jako važna jer nam je društvo reklo da je naša seksualnost “prljava” i nešto čega se moramo sramiti. Međutim iz istog mjesta od kuda dolazi naša seksualnost dolazi i naša kreativnost, naša želja da živimo život punim plućima, naše samopouzdanje. Gušenjem tog dijela sebe gušimo i sav onaj dodatni okus života i kočimo se u vlastitoj kreativnosti. Jako mi je bitno napomenuti da tema “Seksualnost i kreativnost” se ne bavi seksualnim orijentacijama, ne forsira da prelazimo vlastite granice pričajući o temama kojima nam nije ugodno, te su dobrodošle one koje žive u BDSM dinamici i one koje žive u celibatu. 

Ova tema znači da istražujemo što je sve povezano s tim duboko zakopanim i neotkrivenim dijelom u nama. To mogu biti i lijepe, ali i teške teme za neke od nas.

M: Uvijek si jako strastvena u borbi za prava žena, djeluješ kao da je to baždareno u tvoj DNK. Kako se ta strast odražava u svakodnevnom životu i u projektima koje pokrećeš? Što je, po tvom mišljenju, ključ za osnaživanje žena u današnjem svijetu?

P: Hvala! Ja bih isto rekla da je to tako, samo kad sam bila mlađa nisam znala verbalizirati sve što osjećam.

Moja strast prema borbi za prava žena se odražava upravo kroz Icon! Uvijek kažem da je Icon kruna mog postojanja jer je zaista najveći način kroz koji dajem nazad i zapravo kreiram svjesniju, povezaniju, samopouzdaniju zajednicu žena. Već je 70 žena prošlo kroz iskustvo Icona i sada one djeluju na svoje zajednice i ljude oko sebe. Po meni, ključ za osnaživanje žena je da se udružimo, educiramo i podržavamo. “Žena je ženi vuk” je sve samo ne istina, zapravo tako dajemo ruku patrijarhatu da se održi još jedan dan. Kada imamo siguran prostor gdje se ne osuđujemo, vidimo sličnosti jedna u drugoj i prihvaćamo različitosti, te si dajemo slobodu biti ono što jesmo, imamo snagu i podršku raditi na sebi i mijenjati svijet. Da ne pričam da nam se ne mogu prodavati gluposti, bili to proizvodi za mijenjanje naše vanjštine ili poštapalice i priče kako smo jedna drugoj konkurencija. Icon je taj prostor.

M: Mnogo žena se boji postavljati pitanja ili govoriti o svojoj seksualnosti zbog straha od osude ili nesigurnosti, posebice van intime svojeg doma ili razgovora jedan na jedan. Koje korake planiraš poduzeti kako bi stvorila sigurno i podržavajuće okruženje gdje će svaka žena moći slobodno izraziti svoje misli i osjećaje o ovoj temi? Što želiš da sudionice osjete i nauče o sebi kroz istraživanje ovih tema?

P: Na Iconu se poštuju svačije granice! Prva stvar koju radimo na našim radionicama je da grupa postavlja pravila kuće. Pravila naše Icon kuće su jako bitna i pazimo da ih svi poštuju. Jedno od najvažnijih je povjerljivost, poštovanje i poštivanje vlastitih i tuđih granica. Nitko nije obvezan otvarati se više nego što joj je ugodno. Govoriti pred grupom je jako teško, ali donosi mnogo benefita u našem procesu. Međutim, zato što nešto nije izgovoreno na glas ne znači da se proces nije odvio u nama ili da je manje važan.

Želim da sudionice osjete povezanost same sa sobom i s drugim sudionicama, bilo u grupi ili jedan na jedan, bilo na radionici ili izvan nje. Želim da nam se postave pitanja koja do sada nisu i da dobijemo odgovore koje do sada nismo. Želim autentičnost jer samo kroz nju možemo ostvariti istinske konekcije s drugima i pronaći što je u nama. Ja ne mogu govoriti što će ova tema donijeti svakoj sudionici, jer svatko ima svoj proces i svatko ima drugačiju životnu situaciju i odnos prema svojoj seksualnosti i kreativnosti. Ono što mogu reći je da znam što ja želim osjetiti, a to je sigurnost izražavanja vlastitih potreba, prihvaćanje moje seksualnosti, senzualnosti i talenata, te ne skrivanje dijelova sebe koji mi mogu donijeti najviše sreće. 

M: Postoje li neki stereotipi o percepciji ženske seksualnosti koje planiraš razbiti tijekom ove radionice? Kako ćeš se baviti dekonstrukcijom tih mitova i što se nadaš da će sudionice ponijeti sa sobom nakon ovog iskustva?

P: Najveća stvar koju želim da se dekonstruira je koji dio NAŠE seksualnosti je zaista naš, a koji je nametnut od strane crkve, društva, roditelja, bivših partnera i proživljenih traumi. U današnjem društvu žena je ili promiskuitetna ili frigidna, naša seksualnost i naše tijelo ima rok trajanja, te nam nije dozvoljeno pitati za užitak ili ga uopće zaslužujemo. Koliko nam ti nametnuti dijelovi ne dozvoljavaju slobodu, istraživanje, samopouzdanje, te ugodu u vlastitom tijelu. 

Nije tako davno da je ženski orgazam bio klasificiran kao poremećaj i histerija. Svaki dan se i dalje vrši kontrola nad našim tijelima, bilo kroz prosvjede za oduzimanje prava ili kako se trebamo oblačiti/ponašati, a majčinstvo se gleda kao jedina stvar koja definira “pravu ženu” dok se s druge strane trudnoća i psihičko i fizičko zdravlje majke trivijalizira. 

Na Iconu imam stručnjakinje, terapeutkinje i sociologinje, koje kroz razne vježbe kreiraju siguran prostor za naš rad. Ovo mi je bitno reći jer ja osobno ne vodim radionice, izuzev mindfulness i “feel good” dijelova Icona, te ne mogu prenijeti (niti želim) što se zapravo događa na radionicama. Moraš doći da i sama osjetiš jačinu koju Icon grupa ima.

M: Često naglašavaš kako se Icon retreat bavi temama prihvaćanja samih sebe onakvima kakvim jesmo, prihvaćanja vlastitog tijela i unutarnje sigurnosti. Možeš li podijeliti kako osobno radiš na tim temama kroz svoj rad i osobni život? 

P: Kroz terapiju, čitanje raznih knjiga i prihvaćanjem da se jedan dan volim, a drugi dan “ne volim”. Osobno mi je stvarno jako teško navigirati ljubav prema vlastitom tijelu u društvu koje mi svaki dan govori da se moram mrziti i popravljati. Razne knjige (npr. Beauty myth od Naomi Wolf je moja Biblija) su mi dozvolile da shvatim od kuda to dolazi te da me to ne spriječi da živim svoj život. Također, putovanja i upoznavanje drugih kultura s drugim vrijednostima je nešto što je meni osobno, jako puno značilo na mom self-acceptance putovanju.

M: Svi imamo trenutke sumnje, pa čak i oni koji izvana izgledaju nevjerojatno samopouzdano. Jesi li ikada posumnjala u svoje odluke ili poteze vezane za Icon retreat ili svoj rad općenito? Kako se nosiš s danima kada se možda osjećaš manje sigurno u sebe?

P: Icon retreat je prva na stvar u mom životu u koju nisam sumnjala i za koju sam osjećala da je baš ono što trebam raditi. To mi se potvrdilo kada sam vidjela koju učinak ima na živote žena koje dođu na Icon. Što se tiče drugih stvari, prije sam se puno više preispitivala i sumnjala u sebe, sada sve manje. Pokušavam slušati svoju intuiciju, ona nikad ne griješi, i prepustiti se, pa kako god bilo. Često čujem da izgledam jako samopouzdano, ali to stvarno nije istina. I ja imam svoje dobre i loše dane, i moje self-love putovanje i dalje traje, i ja i dalje trebam pomoć, ljubav i motivaciju. Sretna sam da imam ljude koji me vole i motiviraju i sretna sam da imam taj žar u sebi da želim raditi na sebi i otkriti kako živjeti punim plućima. 

Stalno se podsjećam da nitko ne zna što radi i nemaju odgovore koje mi imamo. Svi rade najbolje što mogu, samo zbog društvenih mreža imamo osjećaj da stalno kasnimo za nečim. Ovo je jedan od mnogo razloga zašto svako malo uzimam pauze od društvenih mreža. 

Također mi pomaže da znam da za svaku stvar koju se ja ne usudim napraviti, negdje neki prosječni muškarac uzima sve benefite i pohvale za osrednji posao.

M: Znajući da se Icon retreat bavi i pitanjima granica, kako pristupaš postavljanju vlastitih granica u radu i privatnom životu? Koji su neki od izazova s kojima se suočavaš u tom procesu i kako ih prevladavaš?

P: Hmmm, pa rekla bih da i u ovom slučaju pokušavam slušati svoju intuiciju. Ako meni nešto nije ugodno, neće biti ni onima oko mene. Kapitalizam nas je naučio da smo uspješni samo ako se moramo rastrgati na sve strane, ali to nije ono što mene usrećuje. Izazov s kojim se ja susrećem je da imam jako puno ideja i želje za organiziranjem nekih stvari, međutim, jednostavno ne stignem sve i radi vlastitog mentalnog zdravlja moram odabrati što ću preuzeti na sebe, a što neću. Što se tiče granica u odnosu s ljudima, mislim da kako rastemo tako smo svi svjesniji samih sebe i učimo se postavljati granice i na tome si ne zamjeramo. Sretna sam da imam ljude koji me razumiju, s kojima mogu komunicirati iskreno i kojima je, kao i meni, mentalno zdravlje i zadovoljstvo na listi prioriteta.