Intervju s Milom Marinom Burger: “U hrvatskom medijskom prostoru i dalje dominiraju muškarci”

“Svaka organizacija danas, komercijalna ili neprofitna, ima nekakav identitet. Slučajan ili planiran, on komunicira s vanjskim svijetom i, zavisno od toga s kim komunicira, čini to efikasno ili ne. Filburg je tim ljudi koji rade na tome da identitet organizacije bude promišljen i u skladu s internim vrijednostima a njezina komunikacija u fizičkom ili virtualnom prostoru jasna, konzistentna i učinkovita.”, pročitat ćete na landing page-u web stranice studia Filburg.

Riječ je o studiju koji je u svom dosadašnjem radu ostvario značajne rezultate na području vizualnih komunikacija i brandinga, a nedavno je i rad vlasnika studija, Andreja Filetina i Mile Marine Burger, pobijedio na HDD-ovom javno-pozivnom Natječaju za dizajn vizualnog identiteta Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije.

Razgovarali smo s Milom Marinom i otkrili kako razmišlja, kako poslovno tako i privatno. Naime, kao izvršna direktorica studija, Mila u studiju Filburg vodi projekte strateškog brendiranja i savjetovanja.

M: Osim što vodiš studio za branding i vizualne komunikacije Filburg, provela si pola godine u Kini i SAD-u s vlastitim hardverskim startupom za koji si primila nagradu United Kingdom Sign Design Society, autorica si teksta pjesme Josipe Lisac, članica si upravnog odbora javnog vrtića, doktorska kandidatkinja na Fakultetu političkih znanosti, dvije godine si vodila produkciju INmusic festivala…  Kako si ‘završila’ u marketingu?

MM: Daleko sam ja od završetka (kroz smijeh). Odmalena sam počela uočavati obrasce u komunikaciji, svojoj i drugih ljudi i to me rano zainteresiralo. U srednjoj školi sam se bavila debatom pa sam tako upoznala argumentaciju i retoriku. Kao maturantica sam naučila principe nenasilne komunikacije i bilo mi je jako interesantno kako način na koji nešto kažem i sročim ima veliku moć na to kakva će reakcija biti s druge strane. Marketing u osnovi radi upravo to – pronalazi pravi način kako neku poruku iskomunicirati s određenom ciljnom skupinom što uključuje odabir pravih riječi, kanala, vizuala i sl. pa evo, ukratko, otud ja u marketingu. 

M: Trenutno si doktorska kandidatkinja na doktorskom studiju politologije. Što misliš koliko je u Hrvatskoj visoko obrazovanje važno za ženu?

MM: Visoko obrazovanje u smislu diplomskog ili postdiplomskog studija je jedan projekt u životu čovjeka kojeg, ako završi, znači da se suočio s određenim problemima i riješio ih. Mislim da je to osnažujuće za sve ljude jer osim osobne satisfakcije dolazi s konkretnim vanjskim priznanjem u obliku diplome i titule. Važno je onoliko koliko sami tome pridajemo važnost; nije garancija ni prihoda ni sreće ali širi čovjeku vidike, mrežu poznanstava i profesionalnu mrežu i pomaže trenirati mozak, to je sigurno.

M: Koju temu obrađuješ i što misliš koliko je ta tema važna i zastupljena danas?


MM: Bavim se procesom pregovaranja nacionalnog identiteta u današnje vrijeme digitalnih komunikacija i to na primjeru ulaska Hrvatske u eurozonu. Srž svakog nacionalnog branda je u identitetu nacije a, kako vidimo po društvenim i političkim polarizacijama, pitanje identiteta pa i kolektivnog identiteta je za ljude vječno pitanje. U akademskim krugovima, godišnje konferencije International Place Branding Association i Association for Ethnicity and Nationalism na kojima je jako zanimljivo izlagati i diskutirati pokazuju koliko se promjena dogodilo na ovom području s digitalizacijom i medijskom fragmentacijom. Za Hrvatsku je to posebno važna tema s obzirom da se zadnjih godina susrećemo s priljevom ljudi različitih kultura i tek tražimo način kako se prema tome postaviti. 

M: Imaš li kakvu zanimljivu anegdotu vezanu za rad u Filburgu?

MM: Kad smo prvi puta radili s klijentom iz Kine (ovaj projekt je konkretno bio u Šangaju), predložili smo jedno komunikacijsko rješenje i, kao i obično, očekivali komentare, korekcije ili potvrdu. No, nakon prezentacije odgovor nije stizao. Kad je naš voditelj projekta konačno uspio doći do povratne informacije i to za ručkom u restoranu, jedan na jedan sa šeficom firme, saznali smo da je timu klijenta bilo neugodno tražiti izmjene jer su htjeli sačuvati naš ugled, nisu nas htjeli uvrijediti. To je jedan od zahtjeva rada s ljudima iz različitih kultura – da bi stvari funkcionirale i išle naprijed, moraš biti otvoren i fleksibilan. 

M: Što bi rekla, postoje li ‘ženske’ i ‘muške’ industrije?


MM: Sve manje, rekla bih, iako u hrvatskom medijskom prostoru kad se radi o poslovnim temama i dalje dominiraju muškarci bez obzira na sposobnost i uspjehe puno žena. Nije to samo stvar čitatelja koji imaju svoje preference ili urednika/urednica koji odlučuju u objavama nego i samih žena koje se ponekad žele eksponirati manje od muškaraca. 

M:  Što je to po pitanju brandinga što Hrvati možda ne razumiju najbolje? 


MM: U ovom slučaju nije zahvalno poopćavati pošto ima kod nas dobrih i manje dobrih primjera, kao i drugdje. Za izgradnju reputacije pa tako i branda treba vremena i novaca a jednom kad uspiješ izgraditi prepoznatljivost neke stvari krenu kao po špagici ali su i odgovornost. Branding nije rezerviran za korporacije ili komercijalne firme; to je naprosto način da se kapitalizira na prepoznatljivosti bilo nevladine organizacije, političke stranke ili muzičkog projekta. 

M: Kada bi morala birati između karijere i majčinstva, što bi odabrala? 


MM: Meni je to baš dobra kombinacija (uz smijeh). 

M: Je li ti majčinstvo ikada usporilo ili ograničilo osobni razvoj i karijeru? 


MM: Neka si pitanja nikad ne bih postavila da nisam majka tako da, što se tiče osobnog razvoja, majčinstvo me unaprijedilo. Što se karijere tiče, pitanje je, možda bi vrijeme uloženo u majčinstvo da je bilo uloženo u karijeru donijelo drugačiji rezultat no pitanje je u kojem smjeru. Mislim da sam s majčinstvom postala puno strpljivija i da je donijelo jednu zdravu distancu prema poslu. U tom smislu, definitivno je doprinijelo životnom balansu koji prije nije postojao. 

M: Koliko ti zna biti teško istovremeno hendlati dijete i posao? 


MM: Nećemo se lagati, može biti jako zahtjevno — to zna svaki zaposleni roditelj! S obzirom da uz vlastitu firmu i obitelj radim doktorat moram puno balansirati da bi sve polako napredovalo. No, to je tako, ako hoćeš više toga postići moraš se jako potruditi, nema druge. Sreća i talent su tu tek sastojci uz puno rada i upornosti.

M: Jesi li se u svojim dosadašnjima poslovima ikada susrela sa stereotipima ili seksističkim komentarima, i koji su to bili?

MM: Sjećam se da je jedan kolega komentirao da je “jedini razlog zašto bi žena trebala napraviti MBA je zato da se dobro uda”. U komunikaciji sa zapadnoeuropskim klijentima imam dojam da je “Me too” pokret doveo do toga da neki muškarci u profesionalnom miljeu imaju zazor od komunikacije sa ženama zato što nisu više sigurni što je korektno i dopušteno, a što ne. S druge strane, moramo biti svjesni da su muškarci u nekim socijalnim situacijama u Hrvatskoj također diskriminirani, primjerice, ako pitate bilo kojeg oca u Hrvatskoj koga tete u vrtiću pozivaju na razgovor i konzultacije kladim se da će u većini slučajeva majka biti prva adresa. 

Više o projektima studia Filburg pogledajte na njihovoj web stranici.

Izvor naslovne fotografije: Studio Filburg