Hoće li pravo na pobačaj postati dio Povelje EU-a o temeljnim pravima?

Službeni tekst poziva države članice na dekriminaliziraju pobačaj u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije iz 2022. te da uklone i suzbiju prepreke pobačaju, pozivajući također i države članice koje imaju zabranu pobačaja na prekid i ukidanje istog zakona.

“Svatko ima pravo na tjelesnu autonomiju, slobodan, informiran, potpun i univerzalan pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju” stoji u rezoluciji.

Između ostaloga, u tekstu rezolucije poziva se komisiju da uskrate financijska sredstva udrugama koje se bore protiv pobačaja, da se svima osigura obrazovanje o seksualnosti i odnosima te da se sam pobačaj dekriminalizira i da postane temeljno pravo svake žene. 

Rezolucija je došla kao svojevrsna reakcija, odnosno mišljenje zastupnika da dolazi do nazadovanja vezanih za prava žena, te do pokušaja ograničavanja ili ukidanja postojećih zaštita spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava kao i do svojevrsnog nazadovanja rodne ravnopravnosti koje se odvija u cijelom svijetu, uključujući i u državama članicama EU-a.

U Parlamentu je bilo spomenuto kako i Hrvatska postavlja svojevrsne “praktične prepreke” pobačaju.

Pobačaj u Hrvatskoj – nerazmjer teorije i prakse?

Često nailazimo na narativ kako je pobačaj legalan u Hrvatskoj. Ipak, po ne znamo koji put, pokazuje se da je teorija jedno, a praksa drugo. 

Prema važećem zakonu žena ima pravo na prekid trudnoće do desetog tjedna bezuvjetno, a nakon 10. tjedna samo ako je u pitanju ugroza života i zdravlja žene, ako liječnici očekuju da će se dijete roditi s teškim tjelesnim ili duševnim manama, ili ako je do začeća došlo kaznenim djelom, sve to uz odobrenje komisije. 

Takav je zakon, a o čemu onda čitamo u medijima i čemu svjedočimo u praksi, u bolnicama? Vjerujemo da je svima poznat slučaj Mirele Čavajde koja je u 25. tjednu trudnoće saznala da će joj se dijete, ukoliko uopće preživi, roditi s teškim mentalnim i tjelesnim oštećenjima zbog urođenih malformacija ploda. Bolnica Sv. Duh u Zagrebu tada joj je odbila medicinski postupak prekida trudnoće i poslala ju u susjednu Sloveniju. Cijeli slučaj je, opravdano, podigao lavinu reakcija i komentara.

Komentirao ga je čak i ministar zdravstva, izjavivši da je pacijentica trebala doći izravno njemu. Pitamo se, koliko žena i pod kojim točno uvjetima bi mogle doći izravno u kontakt s državnim ministrom. Ponovno, vrlo lako teorijski izrečeno, a puno teže izvedivo u praksi. 

A to je samo jedan od slučajeva koji je uspio dospjeti u medije. Gdje su još sve ginekološke ordinacije ispred koje ljudi stoje i mole kako bi spriječili žene da ne pobace, gdje su svi oni doktori koji koriste priziv savjesti i odbijaju izvršiti prekid trudnoće, a posebno naglašavamo one bolnice koje u potpunosti i pod svih uvjetima odbijaju izvršiti pobačaj (OB Vinkovci, OB Našice, OB Požega, OB Virovitica, OB Nova Gradiška i OB Knin), iako s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje imaju ugovorenu uslugu prekida trudnoće na zahtjev. 

Naime, domaći mediji su svojevremeno potvrdili kako liječnici u susjednoj Sloveniji godišnje primaju preko 10ak sličnih zahtjeva, jer je ženama zahtjev u Hrvatskoj bio odbijen. Postavlja se pitanje, koliko žena prolazi kroz sličnu situaciju, a financijski nisu u mogućnosti priuštiti si liječenje u stranoj zemlji? Uz sve to, uzmite u obzir i emociju jedne žene kojoj se uskraćuje takav zahvat. Zahvat u kojem je svaki dan bitan i svaki dan koji prođe povećava moguću životnu opasnost. 

Isto tako, podaci pokazuju kako gotovo 60% liječnika u hrvatskih bolnicama koristi priziv savjesti. Uz sve to, u Hrvatskoj se prekid trudnoće najčešće izvodi kirurški, odnosno, jako malo bolnica obavlja pobačaj lijekovima koji je neinvazivan i mnogo manje opasan od kirurškog, ali i ženi kao pacijentici puno “lakši”.

Zvuči gotovo kao da se žene želi “kazniti” za tu njihovu odluku. Ovo je naravno vrlo teška izjava, ali kada vam zdravstveni sustav postavlja toliko prepreka, teško je i dalje vjerovati u njihovu medicinsku dobronamjernost. 

Važnost emocionalne, ali i zakonske podrške

Sam čim prekida trudnoće, u bilo kojem tjednu i pod bilo kojim uvjetima, za ženu je težak, iscrpljujuć i emocionalno gotovo nezamisliv. Donijeti takvu odluku dovoljno je teško i bez pritiska i osude okoline, a posebice liječnika, za koje mislite da će, ako ne empatični i puni razumijevanja, barem biti profesionalni. Nažalost, prečesto se događa da to nije slučaj i da se žene, uz stres i emocionalnu borbu, moraju nositi i s administrativnih preprekama, bilo da se radi o uskraćivanju uputnice, prizivu savjesti, ne dolaskom liječnika za dogovoreni termin i da ne nabrajamo dalje. 

Hrvatska je zemlja u kojoj je žena i žensko tijelo toliko često predmet medijskih natpisa, ali gotovo nikada s pravim ciljem. Ima li smisla nadati se drugačijem narativu u skorije vrijeme?

Udruga Hrabre sestre ulijeva nadu

Udruga Hrabre sestre sastoji se od educiranih aktivistkinja, liječnica, medicinskih sestara, psihologinja, socijalnih radnica i ostalih žena iz ostalih područja djelovanja kojima je cilj i zadaća pružiti bezuvjetnu podršku i zaštitu ženama u njihovim reproduktivnim pravima. Ali Hrabre sestre su i više od toga. One mogu biti ona ruka koju ćete uhvatiti kada vam bude teško donijeti odluku o prekidu trudnoće, netko tko će stajati iza vas kada vam je to potrebno i shvatiti vas i ono kroz što prolazite. U udruzi doslovno postoje volonterke koje sa ženama mogu otići na zahvat kao pratnja, što u takvim situacijama uistinu puno znači. 

Pozivamo svaku ženu, ali i muškarca koji se odluči biti emocionalna podrška ženi, prijateljici, partnerici, da se upozna s radom udruge Hrabre sestre koje, uz spomenutu i neizmjerno važnu emocionalnu podršku, ženama pružaju i provjerene informacije i edukaciju vezanu za različite vrste prekida trudnoće. 

Moje tijelo, moja odluka – ali ne znači da je laka

Odluka o pobačaju i prekidu trudnoće na bilo koji način ni za jednu ženu nikada neće biti laka. Neovisno o uvjerenju o tome kada počinje život, kada je plod samo embrio ili fetus, stavimo li sve te debate sastrane – odluka je uvijek teška. Ipak, važno je da se u obzir uzme činjenica da koliko god teška odluka bila, ipak je to samo njena odluka. I najmanje što zakonodavstvo i medicina u tom trenutku mogu učiniti je, ne uskratiti ženi dostojanstvo i biti joj adekvatna i stručna potpora u toj odluci. A uz malo sreće, uz tu profesionalnu potporu, svaka će žena uz sebe imati i ruku za koju se će u tom trenu moći uhvatiti.

Izvor naslovne fotografije: Pexels