Evo kako journaling može postati saveznik za bolje mentalno zdravlje

Puno je načina na koje možete njegovati sebe i sasvim je normalno da self-love svi shvaćamo na drugačiji način. Za nas je self-love i slušanje glazbe i plesanje u stanu i nova knjiga i sjedenje na klupi kada je vani sunčano, a jedan od oblika ljubavi prema samima sebi za nas je i pisanje u dnevnik odnosno journaling. Kako i (još važnije) zašto uopće početi?

Lakše prihvaćanje situacije 

Kada sam bila mala, mama mi je znala govoriti “napiši papiru što te tišti, nek se on dalje muči s time”. Nekako sam baš zapamtila taj njezin savjet. Pisanje u dnevnik i dan danas mi pomaže kada sam pod stresom ili zabrinuta oko nekih stvari. Kada pišem o tome u dnevnik, osjećam se kao da sam racionalizirala cijelu situaciju i kao da sam napokon uspjela “izgovoriti” sve što me oko te situacije muči ili zabrinjava. Na taj način, osjećam da se bolje nosim sa teškim životnih odlukama ili situacijama. Pisanje me potaknulo da bolje razumijem samu sebe i načine kako reagiram i funkcioniram.

Vraćanje u najljepše trenutke

Isto tako, u dnevnik osobno znam pisati i stvari koje me razvesele ili osjećaje koje želim posebno obilježiti i zapamtiti. Nekako na kraju ispadne da u dnevnik zapisujem sve značajne stvari u životu, bile one pozitivne ili negativne. Istina je da češće osjećamo potrebu pisati onda kada nam je teško, jer tražimo izlaz iz situacije ili osjećaja koji nas prati. Kada smo sretni, ponekad se ni ne sjetimo osvjestiti tu sreću i na neki ju način zabilježiti.

Osobno se baš trudim i svjesno samu sebe podsjećam da napišem u dnevnik i stvari koje me jako razvesele ili ispune. Na taj način, mogu sagledati samu sebe i svoj napredak. Često znam uzeti dnevnik i čitati svoje stare zapise. Usporediti gdje sam bila i gdje sam sad, kako sam napredovala ili nazadovala, kako mogu biti bolja i nježnija sama prema sebi.

Znanstvene potvrde

Na svakoga će pisanje utjecati drugačije i donijeti različite osjećaje. Ipak, postoji i znanstveno uporište koje potvrđuje da pisanje u dnevnik pomaže oko nošenja sa stresom, smanjuje intruzivne misli i poboljšava našu memoriju. Cambridge istraživanje potvrdilo je da pisanje o negativnim i traumatskim događajima koje proživimo pomaže našem psihičkom zdravlju na duge staze. Takvo nošenje sa stresnim ili traumatskim situacijama poveća neke negativne emocije na samom početku, kada o njima počnemo pisati, ali gledano dugoročno, pozitivno utječe ne samo na psihu, već i na neke fizičke aspekte (kod ispitanika u istraživanju rezultati su pokazali niži krvni tlak, bolje funkcija jetre, smanjene posjete doktoru, smanjene simptome depresije i aksioznosti, u usporedni s rezultatima uzetima prije provođenja istraživanja). Još jedno slično istraživanje pokazalo je da su ispitanici koji su u dnevnik pisali o negativnim iskustvima koje su proživjeli, lakše “zacijelili” te emocije, od onih koji su u dnevnik pisali o neutralnim stvarima i iskustvima. Također, rezultati istraživanja pokazali su da su ispitanici koji su više pisali o svojim osjećajima kasnije rjeđe odlazili doktoru, odnosno rjeđe su bili bolesni. 

Pisanjem protiv anksionznosti i depresije

Problemi s anksioznošću i depresijom, nažalost postaju sve češći izazovi s kojima se nose današnje generacije. Simptomi tih bolesti počinju se javljati sve ranije i ranije. Postoje mnogi slučajevi gdje se simptomi javljaju već u tinejdžerskim danima. Iznimno je bitno mlade, ali i ostale, koji se bore s sličnim osjećajima, upoznati s alatima koje mogu koristiti kako bi ublažili negativne emocije s kojima se nose. Pisanje u dnevnik jedan je od tih alata. Pisanje u dnevnik može pomoći kod prepoznavanja vlastitih obrasca ponašanja koji kod pojedinaca izazivaju dodatnu razinu stresa, anksioznosti ili depresije. Kroz pisanje dnevnika, lakše je pratiti i prepoznati te obrasce, kao i moguće pozitivne napetke te učiti iz vlastitog ponašanja i nošenja sa situacijom.

Pisanje o osjećajima kao oblik terapije

Od najmanjih nogu uče nas kako da izražavamo svoje emocije i mišljenje i kako da se nosimo s različitim osjećajima, često nas potićući da izbjegavamo otvoreno iskazivanje negativnih emocija (ne ljuti se, ne plači). Često se dogodi da ljude u odrasloj dobi prikrivaju osjećaje, gutaju emocije i puno toga nose u sebi. Pisanje o osjećajima pruža vam sigurno utočište. Vaš dnevnik je privatno, samo vama dostupno mjesto gdje možete napisati sve što osjećate, ne razmišljajući kako će to zvučati na van. Pisanje na taj način može koristiti kao ispušni ventil, ali i način da bolje razumijete sebe, svoje emocije, situacije koje su vam trigger, ali i alate koji vam pomažu. Pisanje može postati jedan od oblika vaše terapije. Na tim ste stranicama sami sa sobom, bez osude, bez savjeta sa strane, bez čudnih pogleda – samo vi i vaše misli. Jednom kada počnete upoznavati ta dva segmenta sebe, na sigurnom ste putu da ih napokon i uskladite.

Kako početi?

Sjećam se prve pandemijske godine kada nam se svijet okrenuo naopačke. Tada sam čitala knjigu Atomske navike i sjećam se da se već na samom početku knjige provlačila jedna lekcija – ako želiš pokrenuti novu naviku, kreni s malim koracima. 

Ako se time vodimo u pisanju, onda je moj savjet da krenete s malim zapisima, nekad će i jedna rečenica biti dovoljna. 

Na početku pokušajte biti konzistentni. Probajte odrediti vrijeme u danu kada ćete pisati, čisto da razvijete naviku zapisivanja. Jednom kada osjetite da vam pisanje pomaže i da vam treba, sami ćete osjećati kada je vrijeme za pisanje. 

Pišite bilo gdje – na vaš laptop ili u bilješke na mobilnom telefonu, svejedno je sve dok zapisujete. Ipak, preporučamo dobru staru metodu papir-olovka. Nama je ipak najdraža. 

Probajte ne razmišljati previše o konstrukciji vaših rečenica dok pišete. Nije bitno da one zvuče gramatički korektno, bitno da je zapišete sve što vam je na umu. Psihologinja Lori L. Cangilla primjerice predlaže da pišete što brže, baš zato da pokušate uhvatiti svoj tok misli, bez ikakve cenzure ili zadrške.

Ako osjetite writers block i ne znate o čemu biste pisali, probajte sami sebi na početku svakog zapisa postaviti neka pitanja na koja trebate odgovoriti. Primjerice, što me danas nasmijalo od srca, kako sam se tada osjećala, što se danas loše dogodilo i što sam iz toga naučila. Ako vam se takvi zapisi čine previše dosadni ili jednolični, probajte zaviriti dublje u sebe. Probajte pisati o omiljenom uspomeni iz djetinjstva, probajte opisate sami sebi, zamisliti svoj savršeni život kojem težite i opisati njega – što imate, gdje se nalazite, s kime ste i slično. 

Pisanje uvijek zahtjeva da zavirite dublje u sebe i da budete potpuno iskreni sami sa sobom, bez filtera. Tek u takvim okolnostima možete upoznati nove djelove sebe, naučiti nešto o sebi i drugima i iskoristiti sve benefite koje pisanje u dnevnik pruža.

Izvor naslovne fotografije: Pexels