Ekonomija vremena uz tehnologiju. Zbilja?
Tehnologija i naš vrli multitasking. Vještina o kojoj toliko toga dobrog možemo reći da skoro pa prevladava činjenicu da nam je fokus svima gori od zlatnih ribica.
Nije stvar samo u fokusu, problem (strašna riječ, taj problem) je puno veći. Tvrdimo da smo povezaniji no ikad, a paralelno su nam odnosi postali površniji no ikad jer i dalje nemamo vremena za kvalitetne razgovore. Izloženi smo kontinuiranom toku informacija. Nismo kritični. Ne filtriramo informacije koje nam trebaju već apsorbiramo sve što nam je servirano bez promišljanja o tome koliko nam to zapravo koristi. Primjera radi, štedimo vrijeme kupovinom online, no paralelno palimo auto i gubimo dane naganjajući paket po uredima pošte. Naravno, s telefonom u ruci cijelo vrijeme.
ADVERTISEMENT
I dok radimo sto stvari istovremeno, što zapravo radimo za sebe i što radimo za druge? Da, tehnologija nam je dostupna više no ijednoj generaciji prije nas. Sad možemo istovremeno gulit krumpire sa friški nalakiranim noktima dok objašnjavamo teoriju relativnosti klijentima preko telefona. Radimo tih sto stvari istovremeno i još uvijek dobar dio toga odradimo polovično. Zašto se to događa?
Izvor: Pexels
Zahvaljujući tehnologiji i automatizaciji koju nam donosi smanjujemo vrijeme potrebno za obavljanje pojedinih zadataka za koje su generacije prije nas trebale daleko više, no pitanje je radimo li manje? Bilo bi logično pretpostaviti da nam se slobodno vrijeme produžilo, da smo opušteniji.
Zapravo uz tu svu silnu tehnologiju koja nam omogućuje da uvijek i svuda rješavamo sve, od špeceraja, banke, pisanja kolumne u tramvaju, korištenja ai-a, oslobađamo si vrijeme – za što? Još obaveza, logično.
Živimo u kapitalističkom društvu i tehnologija se ne koristi kako bi uštedjela vrijeme. Koristi se kako bi ubrzala proizvodnju i potrošnju kako bi se proširio sustav. Osnova je ovo: tehnologija nam ne olakšava život. Ne čini ga opuštenijim. Čini ga bržim. Čini ga ispunjenijim novim zadacima. Novim obavezama. Višim očekivanjima. Neprekidnom aktivnošću. Neprekidnom dostupnošću. Novim proizvodima koje koristimo svakodnevno i ne pitamo se trebaju li nam zaista.
ADVERTISEMENT
Trebaju nam svakako jer jer štedimo vrijeme. Što ćemo sad? Idemo obaviti drugi zadatak. Pa treći. Pa četvrti. Odemo na wc. Pišemo mail na wc-u. Scrollamo po feedu. Pišemo poruku. Ne brojimo pločice. Ne čitamo deklaraciju šampona koja možda sadrži silikone i parabene. A možda i nešto gore. Pišemo još jedan mail. Malo gledamo što ima u Zari. Pišemo mail. Paralelno s tim pas piša pored printera, gleda nas u oči i uvjerava da vani pada kiša. Nema veze. Ništa od toga nema veze. Ono što je bitno, bitno je da smo efikasni i brzi. Nema veze što je screen time na iPhoneu 8h dnevno. Što paralelno radimo na računalu do 12 navečer.
U redu je jer radimo za novac. Novac koji kad riješimo svoj hladni pogon trošimo online na nove toolove koji će nam omogućiti da uštedim vrijeme. Da uštedimo vrijeme da ga opet potrošimo online.
Život se pretvorio u ciklus kontinuirane konzumacije, a da toga nismo ni svjesni. Trošimo vrijeme da bismo potrošili vrijeme između dva spavanja. I to uz pomoć tehnologije. Je li to bolja i pametnija budućnost koju želimo?
Izvor naslovnog vizuala: Mamager