Dosada kod djece – što učiniti

Roditelji obično dosadu kod djece smatraju frustrirajućom situacijom (posebno kad u sobi ili igraonici imaju mnogo aktivnosti za zabavu), a društvo općenito često ignorira iskustvo dosade.

Često ju doživljavamo gotovo kao osobni ili moralni neuspjeh, smatrajući da dosađivanje pogađa one koji imaju previše slobodnog vremena, koji su razmaženi ili dosadni sami sebi (tko nije čuo izraz “Samo dosadni ljudi dosađuju se”?).

Nažalost, način na koji društvo gleda na dosadu i razgovara o dosadi kod djece čini je još težom za snalaženje. Mnogi od nas dosadu smatraju nevažnim ili nebitnim iskustvom. U posljednjim godinama, nebrojeno sam puta vidjela stručnjake kako roditeljima govore: “Dosada je dobra za djecu.” Vjerojatno ste i sami čuli to, ali problem je što to nije 100% točno.

Izvor: Unsplash

S obzirom na mnogo nesporazuma koji postoje o dosadi kod djece, primjećujem da roditelji često padaju u jedan od dva tabora: ili pokušavaju svaki trenutak ispuniti stimulacijom ili zabavom kako bi ublažili neugodnost svog djeteta, ili su prilično indiferentni prema iskustvu dosade, suštinski govoreći svojoj djeci da jednostavno “podnesu to”.

No, ni jedan od ovih odgovora nije posebno koristan. Dosada nije ništa manje važna. Zapravo, to je prilično složeno emocionalno stanje i, kao i sve emocije, igra vrlo važnu ulogu u razvoju djetinjstva.

Što je dosada?

Dosada je emocija, poput ljutnje, tuge, brige ili straha. Za razliku od općeg uvjerenja, dosada je važna i ima svoju svrhu. Kao i sve emocije, dosada je glasnik koji nam donosi važne informacije o sebi, našem okruženju ili odnosima.

Dosada općenito signalizira našem tijelu da je potrebna promjena – da situacija u kojoj se nalazimo nije dovoljno stimulativna ili privlačna i više ne zadovoljava naše potrebe. Svrha dosade je potaknuti nas da istražujemo i sudjelujemo s okolinom, da tražimo nove doživljaje i ispunimo svoju temeljnu ljudsku potrebu za razvojem autonomije i neovisnosti kroz istraživanje.

Zašto je vašem djetetu dosadno?

Roditelji često osjećaju frustraciju i očaj kad se njihova djeca požale da im je dosadno. Gledajući oko sebe po domu prepunom igračaka i aktivnosti, često se pitaju zašto jednostavno ne mogu pronaći nešto za raditi. Često iznose prijedloge, izbacujući ideju za idejom koje dijete brzo odbija, što dodatno frustrira sve i dovodi mnoge roditelje do razmišljanja jesu li podigli razmaženo ili privilegirano dijete.

Izvor: Unsplash

No, dosada je puno više od nedostatka aktivnosti. Ona je zapravo znak upozorenja da nešto ne ide dobro i da trebamo poduzeti nešto. Osjećamo dosadu kada želimo nešto napraviti, ali iz nekog razloga to ne možemo učiniti. To znači da kada vaše dijete kaže da mu je dosadno, možda:

• Nije zainteresirano za ono što radi.
• Ne smatra aktivnost značajnom ili svrsishodnom.
• Smatra zadatak preteškim.
• Ima problema s usredotočivanjem na zadatak.
• Treba pokret tijela.
• Treba određene senzorne podražaje.
• Osjeća se preplavljeno ili pod stresom.
• Osjeća glad, umor ili žeđ.
• Treba odmor.
• Treba povezanost ili pažnju odrasle osobe.
• Ima poteškoća s prijelazom između aktivnosti.

Izvor: Unsplash

Kako roditelji mogu pomoći

Dakle, vidite, nije tako jednostavno pronaći nešto za raditi. Radi se o pronalaženju pravog zadatka. Onog koji najbolje zadovoljava potrebe djeteta u tom trenutku i omogućava mu ponovno sudjelovanje s okolinom. Kako onda roditelji mogu pomoći?

Postoje mnoge strategije koje roditelji mogu primijeniti kako bi pomogli djeci koja osjećaju dosadu. Prvo i najvažnije, potrebno je prepoznati i razumjeti rane znakove dosade te brzo reagirati kako biste podržali dijete.

Postoje načini i pitanja koje možete postaviti svom djetetu kako biste bolje razumjeli njegovu situaciju su, poput:

1. Potičite dijete da analizira što su naučili na satu. Pitajte ih o pojedinostima lekcije i što točno smatraju dosadnim, zanimljivim ili izazovnim.
2. Istražite je li dijete zainteresirano za temu općenito. Jesu li pratili upute? Što im je bilo zbunjujuće? Ima li nešto što im se svidjelo u vezi sa zadatkom?
3. Provjerite jesu li završili aktivnost prije ostale djece, istovremeno s njima ili je nisu završili. Koliko (ako uopće) dodatne pomoći su dobili? Jesu li tražili pomoć od učitelja ili nisu, možda nisu zbog srama ili jer nisu znali kako?

Ponekad, kad dijete sudjeluje u pronalaženju rješenja, postaje angažiranije jer mu se pruža više slobode i poštuje se njihovo mišljenje. Bitno je ne odbacivati djetetove zabrinutosti. Vjerujte im kad kažu da im je dosadno i zajedno radite na rješavanju problema.

Izvor: Pexels

Kreativno razmišljanje

Prilikom razmišljanja o rješenjima, ne bojte se razmišljati izvan okvira. Možda vaše dijete treba kratke pauze za vježbanje kako bi potrošilo višak energije. Ako je dijete nadareno za matematiku, može biti korisno da raditi zadatke iz više razine. Moguće je i da bi im trebao fizički pokret ili rad u centru za učenje. Razgovarajte s učiteljima o mogućim rješenjima, kao što su vizualna pomagala, taktilna stimulacija ili praktično iskustvo kako bi dijete bilo angažiranije.

U konačnici, dosada se može shvatiti kao izjava o bijegu od vlastitih misli. Žalba na dosadu vjerojatnije je žalba na vlastite osjećaje nego na vanjske komponente (igračke ili dostupne aktivnosti). Stoga se “Dosadno mi je” može razumjeti kao “Ne volim biti sam” ili “Osjećam se nelagodno s vlastitim osjećajima i ništa mi nije dovoljno dobro/biti s tobom ili raditi nešto uzbudljivo što će me izvući izvan sebe čini se kao najbolje rješenje u ovom trenutku.”

Izvor: Pexels

Kada se dosada shvati na ovaj način – kao reakcija na osjećaje – možemo se fokusirati na nju kao unutarnji problem umjesto problema s (vanjskim) okolinom. Najbolja vrsta pomoći za unutarnji problem je pomoć koja traži objašnjenje i produbljuje razumijevanje toga kako emocije utječu na ukupne kapacitete i ponašanja.

Konačno, važno je napomenuti da su vanjski popravci kratkoročni. Oni mijenjaju okolinu privremeno kako bi prekrili ili odvratili od unutarnje nelagodnosti. Dok su vanjski popravci, poput gledanja TV emisije ili igranja video igre, vrlo učinkoviti u trenutku, oni vrlo malo ili ništa ne čine za rješavanje unutarnjeg problema ili originalnog uzroka nelagodnosti. Oni rješavaju trenutačni problem, ali ne pomažu djetetu da zaista raste iznutra.

Izvor naslovne fotografije: Unsplash