Digitalna održivost njihova je specijalnost: Upoznajte dvije Martine iz “Creek&Pine”

Digitalni otpad, o njemu ne znamo mnogo, rijetki o njemu pišu, a s obzirom na to da se on događa negdje tamo online i fizički ne dopire do nas, gotovo da ga i zanemarujemo. No, brojke i statistike nisu na njegovoj strani. Internet je prema statistikama četvrti najveći zagađivač u svijetu, a da ga gledamo kao državu, godišnje bi proizvodi CO2 kao neke od najvećih svjetskih ekonomija poput Njemačke ili Ujedinjenog Kraljevstva. Brojkama rečeno, procijenjeno je da internet predstavlja 600 milijuna tona CO2 godišnje, koliko i ukupno svjetsko civilno zrakoplovstvo.

Zahvaljujući malom, ali zahvalnom broju pojedinaca, svijest oko ovog globalnog problema se budi, a s onim čime se možemo pohvaliti je da u Hrvatskoj imamo prvu digitalnu agenciju koja se bavi pitanjem digitalne održivosti. Dvije Martine, Martina Đođo s kojom smo ranije imali prilike popričati o održivom blagdanskom stolu i Martina Nemčić, udružile su znanje i snage te otvorile “Creek&Pine”, digitalnu agenciju specijaliziranu za pitanja kako i koliko zagađuje rad i održavanje svega na internetu i kako taj negativni utjecaj smanjiti. To znanje prenose na digitalne proizvode koje rade, ali o tome i educiraju druge kompanije i njihove zaposlenike.

“Creek&Pine” vam neće smanjiti vašu vidljivost i mogućnosti korištenja internetom, ali svakako će vam pomoći u minimiziranju zagađenja i pametnog korištenja vaših platformi. Što su nam ove mlade poduzetnice rekle o svojoj tvrtki te s kojim se izazovima svakodnevno susreću, doznajte u intervjuu.

K: Možete li nam reći o kakvom je poslovanju riječ?

Martina Đ: Radi se o digitalnoj agenciji koja radi sve kao i druge digitalne agencije – planiramo, dizajniramo, razvijamo i održavamo web stranice, mobilne i web aplikacije i slične digitalne proizvode. Ono što nas izdvaja jest da sve to radimo low-carbon.

Martina N: Creek and Pine je digitalna agencija koja se bavi dizajnom i razvojem web stranica i mobilnih aplikacija. No, radimo to na malo drugačiji način jer je rezultat našeg rada održivi software. Agenciju smo pokrenuli kad smo shvatili da želimo vidjeti veću svrhu u svemu onom što radimo i u čemu provodimo većinu svog dana. Radeći u agencijama i korporacijama, shvatili smo ulogu i odgovornost kompanija prema pokretanju promjena u svijetu i čvrsto vjerujemo da se posao može koristiti za dobro – prema okolišu, zajednici i nama samima.

K: Što točno nudite klijentima?

Martina N: Klijentima nudimo dizajn i razvoj web stranica, web aplikacija i mobilnih aplikacija, ali i data science, odnosno podatkovnu znanost jer su podaci podloga na kojoj za klijente gradimo digitalnu strategiju. Osim toga, budući da nam je u snažnom fokusu korporativna održivost, klijentima pomažemo prepoznati njihov digitalni utjecaj na okoliš i razviti im strategije kako taj utjecaj smanjiti, kako o svojim odličnim rezultatima izvještavati, uskladiti se s regulativama, poboljšati otpornost, ali i reputaciju kompanije. Posvećenost održivosti, dobrobit okoliša i zajednice pogotovo su važne mladima koji su takvim kompanijama i brendovima vjerniji.

K: Po čemu ste specifični?

Martina Đ: Želimo osvijestiti tu problematiku te pokazati da je moguće imati odlično digitalno poslovanje koje zagađuje manje nego sad, a uz to je intuitivno i jasno za korištenje. Uz to, trudimo se biti motivatori i za naše zaposlenike i suradnike, potičući održive načine prehrane, prijevoza, kupovine i slično.

Martina N: Digitalna smo agencija koja zaista svrhu stavlja ispred profita. Želimo raditi to što znamo najbolje – dizajnirati i razvijati prekrasne digitalne proizvode, ali pritom iznimno paziti da ti proizvodi budu dobri za naše klijente i da, koliko je god moguće, pozitivno utječu na okoliš. Voljeli bismo da naša kompanija bude i pokretač promjena, pa smo tako za zaposlenike razvili benefite koje drugdje u Hrvatskoj nismo vidjeli. To, primjerice, uključuje slobodne dane za aktivizam. Web stranice i aplikacije radimo po istom procesu kao i ostale agencije, ali imamo i svoj Creek & Pine twist zahvaljujući kojem na kraju dobijemo proizvod koji je maksimalno optimiziran za dobro korisničko iskustvo i ima manji ugljični otisak. Za klijente to znači da će na kraju dobiti baš ono što su htjeli i što im je potrebno, ali istovremeno i web stranicu koja poštuje njihovu publiku, koja je brza, učinkovita, dobra za njihov posao i ima bolji utjecaj na okoliš. Web stranice koje radimo napravljene su tako da budu energetski učinkovite, da za rad trebaju manje energije, a to znači i manje proizvedenog ugljičnog dioksida.

K: Kako ste došli na ideju?

Martina Đ: Ta se ideja nekako sama nametnula. Martina i ja obje u svojim životima pokušavamo imati što više održivih navika – ne jedemo meso, po gradu se krećemo biciklima ili pješke, savjesne smo oko kupovine odjeće i hrane, recikliramo i tako dalje. U isto vrijeme, obje smo već godinama u tech industriji, a uz nju se održivost ne veže previše. Kad smo u prošloj firmi zagrebale po toj temi i shvatile koliko zapravo internet zagađuje i koliko se malo o tome priča, odlučile smo se specijalizirati i aktivirati u tom polju, a zatim smo to pretvorile u poslovni pothvat.

Martina N: Digitalna održivost u svijetu nije nova tema. Već se nekoliko godina intenzivno govori o ogromnom utjecaju koji IT sektor i internet imaju na potrošnju energije i CO2 emisije. Internet je već sada četvrti najveći potrošač energije na svijetu. Martina Đođo i ja radile smo zajedno u drugoj digitalnoj agenciji i najprije u njoj pokrenule ovu temu. Željele smo kolegama i upravi osvijestiti utjecaj naše tehnološke zajednice na okoliš i ukazati na razne načine kako taj utjecaj možemo smanjiti, a istovremeno raditi i bolje proizvode za naše klijente. Danas je taj pristup integralan dio našeg procesa i strategije jer održivost ne smije tema kojoj se prilazi periferno i nedosljedno, mora joj se podrediti cijelo poslovanje. To ne mislimo samo mi, već je to danas i zahtjev Europske unije. Samo tako možemo napraviti pravu promjenu. Nakon što sam nedavno završila sveučilišni program Korporativne održivosti, u to sam još više uvjerena.

K: Tko sve čini tim Creek&Pine?

Martina Đ: Uz nas dvije, tim čine dizajner Vedran, data scientist Marko, četiri psa i jedna maca! Ovisno o projektu timu se pridružuje još članova. Obično to budu dizajneri, developeri i analitičari, ali ponekad i ilustratori i animatori.

K: Možete li nam objasniti kako biti održiv kada je riječ o internetu i web stranicama?

Martina N: Internet možemo učiniti održivijim ako mi u tehnološkoj industriji promijenimo način na koji dizajniramo i gradimo software. Ako prilikom dizajna i razvoja donosimo odluke koje rezultiraju brzim, učinkovitim i intuitivnim web stranicama i aplikacijama. Ako koristimo zelene servere umjesto onih koji su pogonjeni fosilnim gorivima. Ako koristimo servise kompanija koje aktivno brinu o svom utjecaju na okoliš, društvo i zaposlenike i kupujemo uređaje kompanija koje uvode bolje proizvodne procese i u poslovanje aktivno uključuju brigu o okolišu i ljudima. Kao krajnji korisnici, bilo bi dobro da redovito čistimo svoje nakupljeno digitalno smeće, odnosno podatke koji nam ne trebaju i koje ni na koji način ne koristimo. Primjerice, stare newslettere, spamove, mailove koji nam ne trebaju, razne stare podatke koje držimo na cloudu i slično. Možda i ako malo manje streamamo.

Ipak, kao i inače u životu, održivo ne znači da nema nikakvog otiska. U današnje vrijeme, kad je sve digitalizirano, to je nemoguće postići. Važno je zato da osvijestimo što možemo smanjiti, a da i dalje živimo normalne živote, da nađemo balans između odgovornosti prema okolišu i razvoja nas kao pojedinaca, ali i razvoja poslovanja. Zbog toga mi kao profesionalci u tehnološkoj industriji imamo važnu ulogu i odgovornost da potrošnju energije i zagađenje minimiziramo u samom startu i osiguramo da su proizvodi koje gradimo što učinkovitiji. Ne možemo od tisuća ili milijuna posjetitelja web stranica i aplikacija očekivati da će razmišljati o svom otisku kad otvore, primjerice, portal za vijesti ili vremensku prognozu – niti je to uopće poanta.

K: Koliko digitalni otpad utječe na okoliš?

Martina Đ: Digitalni otpad jedan je aspekt digitalnog zagađenja i odnosi se na beskonačno mnogo online podataka koje držimo na našim cloudovima, mailovima i drugdje, a nisu nam potrebni i ne koristimo ih. Često koristim usporedbu da je digitalni otpad kao plastične slamke. Gotovo svatko od nas online čuva razne dokumente, slike, newslettere, razne podatke korištene jednom ili dvaput, a onda ih ostavi i zaboravi. Nismo još svjesni da sve te stvari zauzimaju memoriju, odnosno mjesto na nekom fizičkom serveru na farmi servera.

Farme servera koriste ogromne količine energije za održavanje i hlađenje tih ogromnih pogona. Energija koju koriste nekako mora nastati, a najčešće nastaje iz neobnovljivih izvora, odnosno iz fosilnih goriva. Digitalna održivost bori se da se što više servera prebaci na obnovljive izvore energije. Dok se ta tranzicija ne dogodi, i mi možemo nešto učiniti – počistiti svoje smeće. Kad bismo redovito čistili svoje nepotrebne online podatke, puno bi manje tog “otpada” trebalo mjesto i struju.

Osim pojedinaca, važno je naglasiti i da veliku odgovornost imaju velike kompanije koje skupljaju jako puno podataka. Istraživanja pokazuju da 90 % prikupljenih podataka nikad ne bude analizirano, što znači da se resursi nepotrebno troše i za prikupljanje i za spremanje tih podataka. Kada bi kompanije održivije prikupljale samo one podatke koje žele analizirati, stvar bi već bila puno bolja. Nedavno smo radili istraživanje o digitalnoj održivosti najvećih hrvatskih kompanija i na rezultatima se vidi da postoji puno mjesta za napredak. Ako nekoga zanima, na našem webu mogu se vidjeti detalji istraživanja.

K: Jesmo li kao ljudi pomalo nesvjesni o činjenici kako je Internet zapravo također veliki zagađivač okoliša?

Martina Đ: Jesmo, rekla bih da smo dosta nesvjesni. Recimo, jako se puno govori o tome koliko zagađuje avionska industrija, a IT industrija zagađuje više od toga i o tome gotovo nitko ne priča. 

Martina N: Moguće da je to djelomično i zbog jezika – svi smo “online”, podatke pohranjujemo u “oblaku”. Zbog toga nam je teško predočiti koliko je internet zapravo fizički i koje su njegove konkretne, opipljive posljedice. Sve što radimo online, bilo da surfamo, igramo igrice, šaljemo emailove, snimamo tik tokove ili streamamo Netflix, zahtijeva energiju. Svaka informacija koju čuvamo online, svaki spam e-mail koji smo primili i nikad obrisali zauzima fizičko mjesto na serveru u nekom data centru i troši energiju za održavanje. Ta energija još uvijek najčešće dolazi iz neobnovljivih izvora i pri njenoj se proizvodnji oslobađa značajna količina CO2.

K: Kakva je zainteresiranost klijenata za takvom vrstom web stranica?

Martina N: Važno je naglasiti da su to i dalje obične web stranice. Kad otvorite web stranicu koja je napravljena na održiv način, vi to ne znate i ne morate znati. Ali to možete osjetiti. Održiva web stranica je brza, brzo se učitava, brzo nalazite potrebne informacije, nema viška informacija i općenito imate jako dobro korisničko iskustvo. Čini mi se da većina klijenata još uvijek nije osvijestila pitanje digitalne održivosti i misle da bi s takvim praksama mogli dobiti manje atraktivnu web stranicu lišenu sadržaja i interakcije. Kad objasnimo o čemu se radi, sve im je brzo jasno i obično budu jako zainteresirani i oduševljeni našim pristupom. To je zato što u takvom dizajnu i razvoju nema viškova, proces je transparentan i u potpunosti prilagođen njihovom poslovanju. Nedavno smo Martina i ja držale predavanje o digitalnoj održivosti pred dijelom poslovne zajednice i ponovno si potvrdile koliko je važno o tome pričati i koliko je njima važno čuti kako im možemo pomoći, pogotovo imajući u vidu sve regulacije vezane za održivost kroz koje sad moraju navigirati.

K: Kolika je prednost, a koliki izazov biti prvi u Hrvatskoj i regiji koji nude ovakvu vrstu usluga, s obzirom na to da je možda apstraktnije nekima za shvatiti postojanje digitalnog otpada kao i benefite vaših usluga za okoliš?

Martina Đ: Trenutno je izazovno jer je pred nama velik zadatak podizanja svijesti o problemu digitalne održivosti. Zato držimo i edukacije. Ono što je ponekad problematično jest to što neki misle da low-carbon stranice moraju biti jako jednostavne i staromodne. Stvarnost je upravo suprotna – low-carbon stranice su lijepe i moderne, samo se način na koji se dizajniraju i razvijaju razlikuje u odnosu na klasični dizajn i razvoj.

Martina N: Naša prednost u razumijevanju potreba kompanija po pitanju i zahtjevu smanjenja njihovog utjecaja na okoliš i nefinancijskom izvještavanja o tim aktivnostima. Ovdje nije riječ samo o digitalnom otpadu jer je to samo jedan aspekt digitalne održivosti. Kad klijentima optimiziramo neki digitalni proizvod, mi možemo prilično precizno izračunati koliko tona CO2 manje on sada proizvodi i koliko je kompanija smanjila svoj pritisak na okoliš. Optimizacija digitalnih proizvoda može se uključiti u njihove izvještaje, a mi smo trenutno jedini koji se trenutno bave artikulacijom i smanjenjem tih utjecaja, a onda i izvještavanjem o pozitivnom doprinosu.

Za kompaniju je ovo što mi radimo win-win jer mogu jako brzo krenuti smanjivati svoj otisak, a da se pritom ne moraju brinuti koliko će im to vremena oduzeti, pitati se otkud da uopće krenu smanjivati svoj utjecaj, hoće li im to smanjiti profit i slično. Web stranice s boljim korisničkim iskustvom bolje konvertiraju, ostavljaju bolji dojam, ljudi na njima duže ostaju i na njih se radije vraćaju. Na nama je da to dobro predstavimo i da svi krenu raditi tako.

K: Koja su najčešća pitanja s kojima se susrećete u komunikaciji s klijentima i potencijalnim klijentima?

Martina Đ: Prvo nas pitaju kako se mjeri digitalna održivost, a zatim kako se do nje dolazi. Mi tada ukratko objasnimo naš proces analize i mjerenja digitalne održivosti te korake prema poboljšanju rezultata.

Martina N: Još jedno pitanje koje često dobijemo je koliko web stranica mora biti velika da bi je se moglo optimizirati. Odnosno, ljudi često misle da je održivi software nešto što nema veze s njima jer oni imaju neku web stranicu. Ako ta mala web stranica proizvodi po nekoliko grama CO2 svaki put kad se učitava, a ima desetke, stotine tisuća ili čak milijune mjesečnih posjetitelja, to su tone i tone CO2 koje su nastale bespotrebno. Kad optimiziramo neku web stranicu, ona je barem 70 posto učinkovitija i toliko manje CO2 se proizvodi da bi radila. Nijedna web stranica nije premala. Dva istraživanja koja je Martina spomenula, u kojima smo analizirali web stranice vodećih hrvatskih kompanija i utjecaj 20 najposjećenijih hrvatskih web stranica pokazala su da, akumulirano, najposjećenijih 20 hrvatskih web stranica proizvodi čak 4.5 milijuna kilograma CO2 u jednoj godini! A netko bi rekao da su to male web stranice koje posjećuju samo ljudi iz Hrvatske i regije, pa koliki uopće može biti njihov utjecaj. Zamislite onda koliko tek zagađuju velike i poznate svjetske web stranice i platforme.

K: Kako ste generalno zadovoljni održivošću ovog dijela Europe, ali i Hrvatske? Krećemo li se u dobrom smjeru ili povremeno zalutamo?

Martina Đ: Iako u Hrvatskoj i regiji radimo vrhunske digitalne proizvode, primijetili smo da ovaj dio Europe dosta kaska za zapadnom Europom po pitanju razumijevanja održivog interneta! No, imamo sreću da smo dio EU koja usmjerava naše kompanije i lokalne zajednice prema više održivih praksi. Teško je u zemlji koja se još uvijek gospodarski gradi nametnuti održivost kao glavni prioritet, no mi smatramo da su održivo poslovanje i održive navike dugoročno bolje i za poslovanje, pogotovo u svjetlu toga da mladi mnogo više vjeruju i kupuju od kompanija koje su posvećene održivosti. Zato bismo voljele vidjeti Hrvatsku koja još jače ide u smjeru održivosti i postaje lider u tom polju. Po pitanju digitalne održivosti, budući da smo otvorili tu temu, smo svakako lideri u ovom dijelu Europe.