Brač: Top 6 nezaobilaznih mjesta koja morate vidjeti ako ste na Braču 

Bili smo na Braču. Zaljubili se u otok. Resort. Prirodu. Konje. More. Kamen. Gradnju. 

Luksuzni resorti na Braču – smještaj uz more 

U resortu u Supetru, udaljen samo 150 metara od plaže smjestio se mirisni, all inclusive resort Labranda Velaris Resort & Village. 

Okruženi borovima, mediteranskim biljem, uglavnom mirisom jasmina smjestila se vila Vela luka gdje je bio naš suite – smještaj. Dočekao nas je complimentary board sa svježim i suhim voćem, vodom i bračkim vinom Bogomdon u prostranom hotelskom apartmanu iz kojeg se vidi i čuje more i na svakom koraku osjeti miris jasmina čiji vrt je doslovno ispred smještaja gdje sam svako jutro nakon doručka pokušala meditirati koliko bi mi to moj trogodišnji sin Rio dopuštao – dakle nisam. Ali sam htjela. Nema veze. Bitna je namjera.

Svako jutro u našem all inclusive boravku u resortu dočekala bi nas nasmijana Christina (pohvale i drugim kolegama) kojoj je ovo prvi posao u Hrvatskoj, a dolazi s Filipina. Kaže da je jako zadovoljna tako da well done Labranda kao poslodavac. 

Hrana je ovdje nevjerojatna, tako da se nakon full boarda ovdje pripremite na tešku dijetu i detox iako ponuda hrane obiluje salatama, voćem i povrćem – slatki stol je ipak iznad očekivanja. Tako da od ponedjeljka…zna se.

Od hurmašica, turskih kolača, i brutalnih baklava ponuda obiluje raznoraznim kolačima koji se svaki dan mijenjaju. Hrana je bila top, a i lokacija je brutalna. Od Supetra do našeg smještaja imate svega 18 minuta pješke lungomare. 

Ovaj godišnji ionako nije bio planiran dugo unaprijed, a i da je – kao da mi ne bi bio usran telefonskim pozivima. Sva sreća na novom timu ljudi u Mamageru koji mi daje nadu da postoje ljudi koji znaju što rade – no ovo nije tema ovog članka. Vratimo se na Brač i krenimo na Vidovu goru – tamo nema signala. Telefon ne radi. Multitasking na Braču ne radi. I to je ok.

Vidova gora

Vidova gora nezaobilazni je izlet na koji se mora poći when in Brač. Vidova Gora je najviši vrh na otoku Braču. Visoka je 778 metara, što je čini i najvišim vrhom svih jadranskih otoka. S vrha Vidove Gore vidjet ćete prekrasan panoramski pogled na Hvar i Vis, ali i na Zlatni rat koji je isto must see mjesto kad ste na Braču. Sreli smo prilično dosta planinara i biciklista pa ako ste jedan od njih – istražite si to.

Do Vidove gore vodi divna šuma, predivan put kroz koji možete vidjeti ovce ako imate sreće. I ako dođete u svibnju – kao mi, ovaj dio otoka bit će divno zelen. Vidova gora je inače poznata po prirodnoj ljepoti, flori i fauni. Biti u šumi daje mi poseban feeling, pogotovo za nas gradske ljude. Ovo je maltene bio healing moment kao i pogled s Vidove gore. Očaravajuće.

Plaža Zlatni rat 

Zlatni rat jedna je od najpoznatijih plaža na Jadranu. Nalazi se blizu Bola. Poznata je po svojoj jedinstvenoj formi koja se mijenja ovisno o vjetru i strujama, te je često opisivana kao “vještački rep” zbog svojeg izduženog oblika koji se proteže u more. Kažu da se nakon hrvatskih izbora 2024. godine pretvorila u oblik čizme. If you know what I mean. 

Anyway, plaža je popularna među turistima zbog svojeg kristalno čistog mora – kao i cijeli Brač ako mene pitate. Ovdje uvijek puše – tako da ćete tu uvijek naći stalne surfere ili jedriličare na dasci (i slične sportove) koji kako domaći kažu, su stalni turisti koji se vraćaju svake godine generacijski. Kažu da je puno Nijemaca i Britanaca u zadnje vrijeme, dok su Šveđani i Norvežani u zadnjih par godina podbacili naspram prijašnjih godina. C’est La Vie. Život ide dalje. Tako i mi. Propuh na Zlatnom ratu – propuh u glavi. Krećemo na sljedeći izlet. Ovaj put mamager vodi.

Sutivan

Sutivan je divan. Imaš feeling da si u Dubaiju. To znači da je čisto, smisleno i da ceste mirišu. Super je ta gradnja na Braču općenito. Imam dojam da ovdje minimalno ima neplanske bespravne gradnje. Sve kuće su obučene u kamen i imam dojam da sam na moru kao nekad. Kao kad smo bili mali dok nisu uništili hrvatsku obalu. Brač je definitivno (bar ovo što smo vidjeli) dio tog šarma Jadrana “od nekada”. To me oduševilo. Nisam znala da me toliko hiće ta gradnja. Ali kad vidiš Sutivan skužiš da – da. Bar za mene.

Muzej uja

Trebali smo tu doći odmah prvi dan. Muzej uja je hit. Dočekao nas je cirkusant Torontino, koji inače tu pere suđe i ponudio nam aperitiv. “Jeste za rakiju?” – pitao je. “Jel Papa katolik?” – odgovara mu Matija i trusi tu domaću višnju kao da mu je prva ili, još gore, zadnja. Vrhunska. Podsjeća na bakinu, ali je bolja. Dok čekamo Stefana da nas provede, Rio tuca bademe drvenim čekićem. Pretjeruje i divlja u svojoj neopisivosti jer je prošlo podne i da je u vrtiću već bi spavao. Ovako visi po nama i pretjeruje u svemu što radi. 

Stefano kreće s pričom koja je super zanimljiva. Jeste li znali da je nekada na otoku Braču bilo oko 2 milijuna maslina, taj broj se smanjio kad je peronospora napala vinovu lozu zbog čega su Francuzi počeli kupovati vino u Dalmaciji i na Braču. Bračani su prepoznali priliku u većoj zaradi za vino umjesto za ulje i počeli vaditi masline i saditi vinovu lozu. U to vrijeme zarada je bila veća od prodaje vina nego od maslinovog ulja. Velika procjena je da je na otoku Braču trenutno oko milijun stabala maslina.

Stefano kaže da se kvaliteta maslinovog ulja ne gleda po gustoći i boji – nego ukusu i mirisu. Te da pravo ulje uvijek mora peckati. Proveli su nas kroz proces proizvodnje maslinovog ulja, kakav je bio nekada. Ovo je jedina ovakva očuvana uljara na otoci Braču. Uređivali su ju gotovo 4 godine. Bilo je izrazito teško napraviti autohtoni krov. Svi stručnjaci za to bili stariji od 70 godina – govori nam kroz smijeh Stefano. Samo taj kameni krov su radili preko tri mjeseca angažiravši najmlađeg majstora za krov – kažu da je imao 72 godine. Na kraju je krov napravio njegov sin. Briljantno. 

Moji dečki su krenuli u fizikaliju i krenuli vrtiti kotač koji ima preko dvije tone, a koristio se za drobljenje maslina. Ni to nije izmorilo Ria. Pa su nas odveli da isprobamo njihove proizvode i maslinovo ulje. Prvo smo probali namaz od maslina i badema koji preporučam od srca – a to potvrđuje nagrada koju su dobili. Sve je tako domaće i u toj domaćoj atmosferi uz ćakulu sa Stefanom – bilo je još i finije. Na izlasku smo kupili marmeladu od smokve (najbolju koju sam probala u životu) i maslinovo ulje. Sad znamo kako prepoznati dobro od lošeg ulja i zašto su Rimljani uz sir jeli marmeladu. Ovo je must see place na Braču!

Vinarija Stina

Nismo očekivali da će se vinarija nalaziti uz samo more u Bolu. Ovo je top. Ovo je valjda jedina vinarija udaljena samo 7 metara od mora. Rio je zaspao pa nam je Matija otišao po čašu vina koju smo ispijali uz more. Baš imamo štofa. Pili smo plavac mali Majstor i čekali da se beba probudi. U središtu Bola, gdje od davne 1903. iznad starih vrata piše ”Prva dalmatinska vinarska zadruga” dočekao nas je Ivo. Ivo nas je proveo kroz vinariju i upoznao s procesom proizvodnje i autohtonim sortama od kojih smo neke i probali. 

Tribidrag je sorta crnog grožđa koja je autohtona za Dalmaciju, posebno Brač. Poznata je i kao jedna od sorti koje se smatraju predcima poznate sorte Zinfandel u Sjedinjenim Američkim Državama. Tribidrag se tradicionalno koristi za proizvodnju visokokvalitetnih crnih vina, a u posljednjih nekoliko desetljeća doživljava revitalizaciju i raste interes za njegovim uzgojem i vinarstvom. Tako raste i potražnja za njim u Stini. On je malo lakši od plavca. Ali nije da sam školovala. To je moj osobni dojam. Sjajno vino – svakako.

Stina također proizvodi i druge sorte, ali i maslinovo ulje. Čuvaju svoje vino u hrastovim bačvama koje su jako cijenjene i skupe. To vinu daje poseban taste i pušta, kako Ivo kaže vino da diše koliko mi to treba i daje mu posebne note. Kažu da Stina vino želi inspirirati svakoga tko ga kuša. Zato su etikete prazno bijelo platno koje poziva svakoga da se kreativno izrazi. 

Specifičnost prvog Stina single vineyard vina, Stina plavac mali Stipančić, je da dolazi iz teško pristupačnog kamenitog bračkog vinograda koji se obrađuje na padini pod ekstremnim nagibom. Upravo taj nagib dočarava njegova etiketa koju svatko može sam oslikati kako želi i to vinom – kaže se da si nakon par čaša kreativniji. Za to vino, za dizajn etikete dobivaju i nagradu (Bruketa&Žinic). Svakako, vinarija Stina je nezaobilazno mjesto koje morate posjetiti kad ste na otoku Braču.

Wild Brač 

Ovo je nezaobilazno iskustvo koje morate doživjeti kad ste na Braču. Radi se o kupanju, ali s konjem. Nažalost i konjima i nama je za prvi maj bilo ipak malo prehladno za kupanac, plivanje i fotku koja je must have ako imalo držite do sebe i svoje instagramične scene pogotovo ako ste utjecajnik tako da ovo iskustvo prepuštam kolegici Margariti. Dok, naravno ne skupim hrabrost i pratitelje, ali i vrijeme za fotkanje u vodi s konjem jer biti mamager je ipak pitanje vremena i multitaskinga – htjeli mi to ili ne. 

Na ranču nas je dočekao presimpatični Vicko koji se nakon gej bara u Dubrovniku odlučio za život na ranču s dečkom Stivenom. Kaže da kad je ugledao muškarca na konju – to je bilo to! Pretpostavljam da je svog princa na bijelom konju Vicko pronašao, a vi imali ga ili ne – možete imati fotku na bijelom konju. Ako ništa drugo. Tako da kolegice, konj je samo tvoj.

Presimpatični Vicko upoznao nas je s Esmom i drugim životinjama koje imaju na svom ranču, a imaju preko 10 vrsta domaćih životinja o kojima samostalno on i Stiven brinu uz pomoć prijateljice Sare. Nakon razgledavanja došli smo i do princa i onda je apsolutno bilo jasno zašto se Vicko preselio na Brac. On je istrčavao konja u suton, i to je bio takav prizor koji je pratio pogled na more.

Stiven kao da je namjestio set kad je odlučio istrčati konja u zlatni sat (eng golden hour). Ubi me romantika. U isto vrijeme, koze su divljački krale mrkve namijenjene konju iz Robertina torbe koja se spremala na jahanje – što je najviše zabavljalo Ria kojemu se na ranču toliko svidjelo da nije htio doma nakon cijelog dana prepunog iskustava i novih prijatelja kao što je Vicko. Ove divne ljude morate upoznati, ali i životinje. One su ipak puno bolji od ljudi.

Svakako, Brač nas je pozitivno iznenadio. Žalimo za kojim danom više, a iz Zagreba do tamo nam je trebalo drito 5 sati door 2 door. Vratit ćemo se sigurno. Imamo još puno toga za vidjeti, a sad i ljude koje želimo vidjeti opet. I pokoju životinju. I more. I resort.

Izvor naslovne fotografije: Blanka Kovačec // Privatna arhiva