Blic intervju s tri tatagera: Natko Beck, Filip Lipnik i Petar Santini

Prvi tatager kojeg smo ulovili je Natko Beck, poznati doktor čiju emisiju “Dr. Beck” ste možda već gledali, a koji ima kćer koja je već tinejdžerica. Drugi je Filip Lipnik, poznati barmen, vlasnik Art of bar akademije i koktel cateringa te poznatog Blend bara, koji ima četverogodišnjeg sina. I posljednji tatager je fotograf Petar Santini koji ima jednoipolgodišnjeg sina te kojeg sam jedva ulovila između putovanja s obitelji.

Svatko ima drugačiju karijeru i lifestyle, i svaki od njih uspješno balansira posao i obitelj. Postavili smo im svima istih pet pitanja i dobili zanimljive i smiješne odgovore, kao i dobre savjete. Koje stvari su im bitne i što ih je roditeljstvo naučilo, saznajemo u nastavku.

T: Koja je najneočekivanija stvar koju si naučio o sebi kao tata?

Natko: Da umor nije ono što sam do tada mislio da je umor. Spoznao sam nove dimenzije umora nakon rođenja kćerkice.  

Filip: Biti tata naučilo me puno toga o meni i promjenama navika za koje nisam znao da sam sposoban. Bavim se ugostiteljstvom godinama i svake večeri idem leći oko 4 ujutro i dižem se oko 10-11. No, od kada sam otac bez problema se dižem u 7h i vozim Maura u vrtić. Nikada mi se nije teško dignuti zbog sina, kad god da dođem doma i koliko god sam umoran. Očinstvo mi je promijenilo prioritete, naučilo me strpljenju i percepciji koliko je vrijeme koje provodimo s djecom neprocjenjivo bitno.

Petar: Da sam spreman za roditeljstvo, iako se kaže da nikad nisi spreman. Spreman na način da sam prihvatio da je sve što sam do sada radio u životu bila priprema za roditeljstvo i zbog tog se ne pitam jesam li što propustio. Zbog toga sam spreman i prisutan u životima svoje obitelji.

T: Kada bi mogao odabrati bilo kojeg lika iz knjige, filma ili TV serije da ti bude pomoćnik u roditeljstvu, tko bi to bio i zašto?

Natko: Najviše bi volio da imam nekog robotskog pomoćnika koji može cijelo vrijeme spremati nered za nama.

Filip: Možda Aladin. Jer ipak on ima čarobnu svjetiljku. 

Petar: ⁠Indiana Jones. Dobar nastavak na prethodno pitanje… Uloga oca je, uz pružanje ljubavi i podrške, stvaranje i poticanje na avanture. Indiana je podsjetnik da svojim primjerom mogu svom sinu usaditi avanturistički duh, znatiželju, osjećaj hrabrosti, zainteresiranost za život i životna iskustva koja će pozitivno i negativno utjecati na formiranje njegovog karaktera. 

T: Koja je najsmješnija nezgoda koju si imao sa svojim djetetom?

Natko: Jedna od smješnijih koja mi sad pada na pamet je kad nismo gledali prognozu, činilo nam se da će biti hladno pa smo maloj obukli skafander i izašli u grad, a vani bila neka južina i skoro 20 stupnjeva pa smo malo skuhali dijete. 

Filip: Joj jedan dan smo nas dvoje bili sami doma, tada je Mauro imao skoro dvije godine. I ja sam nešto na brzinu otišao do kuhinje, a on je bio u dnevnom na nekoj dekici i igrao se. Vraćam se ja u dnevni, kad ono nema Maura. Ja gotov, idem u spavaću nema ga, idem u WC, nema ga. Ja se ponovo vratim u dnevni, nema njega niti se javlja. Imamo jedan mali stolić u dnevnom, ali baš mali i ja se sagnem da pogledam ispod jer više ne znam šta bi, a kad ono on ispod tog stolića (taman do vrha stola glava dođe) i mrtav hladan samo sjedi i gleda. (smijeh)

Petar: Prvo kakanje po tati. 

T: Možeš li podijeliti neki “dad hack” koji si otkrio, a koji roditeljstvo čini lakšim ili zabavnijim?

Natko: Najvažnije je shvatiti da sve što se čini teško i naporno ili kao da gubiš dio sebe zbog žrtve, čini samo prolazni dio života i da će ostaviti prazninu kad prođe i zato treba uživati u svakoj igri, mijenjanju pelena, učenju, zadaćama, treninzima i nepodopštinama. Sve to je čista ljepota. 

Filip: Hm, ja imam dečka od 4 godine i sad se već može sa njim lijepo razgovarati, i sad mu je bitno da ga ne gledaš kao malenog dečka nego on je sad već “veliki dečko”. Skužio sam da ga to jako “pali” kad mu kažeš “O ti si baš već veliki dečko”, onda si je sav super. Tako sam mu jedan dan rekao da veliki dečki sami spavaju i da ne moraju mama i tata bit uz njega. I on je stvarno rekao drugi dan već ženi kad mu je ispričala priču da izađe van iz sobe da će on sam zaspati i spavati. Ne moram govoriti da je to možda bio najponosni trenutak u životu (smijeh). I taj trik znam koristiti i kod nekih manje bitnih stvari, ali mislim da to nije laganje djetetu nego samo guranje naprijed za neke stvari.

Također, moram priznati da imam stvarno super dijete (smijeh). Biti i otac i prijatelj svom djetetu smatram bitnim segmentom svog roditeljskog stila. U Mauru vidim svog najmlađeg najboljeg prijatelja i želim da tako ostane cijeli život.

Petar: Meditiranje. Početak i kraj dana uz povezivanje sa sobom su moji kratki trenuci za usidravanje u stabilnost i mir. Ti trenuci su mi potrebni za održavanje mojih životnih vrijednosti kroz dan, a te vrijednosti su mi važne za nasljedstvo koje želim ostaviti svom sinu.

T: Kako za tebe izgleda idealan Dan očeva?

Natko: Ne doživljavam taj dan kao nešto posebno. Trudim se uvijek biti prisutan što više na pravi način, iako to nije uvijek moguće, ali je lijepo kad mi Lola i Tajana bar čestitaju taj dan da si malo dam na važnosti.

Filip: Uu pa možda neki fora hotel koji ima i bazene i neku dobru igraonicu. Pa da se možemo i kupati i igrati cijeli dan. Mislim da je najbitnije da se čim više igra i luduje jer djeca danas prebrzo odrastaju, najviše zbog tehnologije.

Petar: Priroda i putovanja sa sinom i njegovom mamom. To su mjesta i situacije gdje se najviše povezujemo i gdje se naše pozitivne strane najlakše izraze.