A što s roditeljima koji nemaju kome ostaviti djecu cijelo ljeto?

Toga vikenda kada škola završi, a sva ona djeca školske dobi otplove prema Slavoniji, Dalmaciji, Lici , Istri ili Hercegovini svima onima koji ih željno iščekuju cijele godine na duže od nekog produženog vikenda, na površinu isplivaju svi oni koji se pod velikim navodnicima “nismo snašli”.

Sa žaljenjem se gleda i nas i tu djecu, jer eto… oni su tako maleni, a i po ovim nesnosnim vrućinama ne mogu negdje tapkati goli i bosi, nego moraju poštovati cjelogodišnju rutinu. Rutinu koju poštuju tijekom cijele godine, a koja započinje s “donesi čistu jastučnicu, preobuj se u papuče, jedi u terminu, spavaj u terminu, budi se kad i ostali i čekaj da te pokupe”, bez nekog odgojno-obrazovnog rada, jer smo preko ljeta tu samo za čuvanje, što je potpuno i logično, jer i odgojitelji koji većina njih od početka rujna nije bila slobodna ni dana, pa moraju na odmor.

Što kad nemaš druge opcije?

Nije nama roditeljima to drago i nekima od nas je žao, ali što ako zaista nemamo opcije? Da u potpunosti zatvore vrtiće, kao što je praksa u nekim sredinama gdje se koristi kolektivni godišnji i vrijeme za čišćenja i servisiranja vrtićkih objekata bez djece, bi li se snašli? Što ako nemamo dijete koje je spremno na dugo odvajanje ili što ako mi nismo spremni odvojiti se od vlastitog djeteta duži period?

Unatoč savjetima poput “učini to, plakati ćeš i ti i oni, ali čuj, proći će” , zar je to rješenje?  Ili ako nemamo žive roditelje, mada bi više od svega željeli da su tu i budu s djecom cijeloga ljeta? Ako su roditelji bolesni, stariji ili jedva brinu o sebi? Ako nisu spremni brinuti o djeci jer jednostavno nemaju takta i ne znaju s malom djecom jer se u njihovo vrijeme svaki “kme” rješavao batinom? Ili ako vas otvoreno odbiju riječima “nisam ti ja za to”?

Kako se snaći

Ako ste u kategoriji ovih “nesnalažljivih”, evo neki od savjeta koje možete ponuditi kao odgovor kada vas okolina pritisne što ste vi to poduzeli da i vaše dijete ima dugo toplo ljeto.

• Moje dijete je svjesno sebe i želi biti uz nas

Jedan od pokušaja odvajanja na nekoliko noći moj tada četverogodišnjak je na pitanje “Hoće li on ostati nekoliko dana, pa ćemo doći po njega?” jasno i glasno odgovorio – “Ja ne znam što bih tu radio bez vas, ni što ćete vi bez mene. Ja želim biti s vama”. Svaka rasprava je tu završila. Argument je svjestan i jasan.

• Moje dijete ne voli odvajanje

Naše dijete jednostavno nije spremno jer ne voli odvajanje. Smatramo da je za njega idealno vrijeme koje ćemo savršeno provesti bez da ono boravi bez nas na nekoj alternativnoj lokaciji.

• Moje dijete želi negdje bez nas, ali nemamo mogućnosti ostaviti ga nekome cijelo ljeto

Za djecu avanturističkog duha koja to vole i žele postoje razni dječji kampovi koji nude mnogo sadržaja u kratkom razdoblju i dostupni su za djecu starosti od 4 do 14 godina. Ljetni programi dostupni su u mnogim sportskim centrima u gradu (Olimpići, Medo sport itd.) kao i višednevni kampovi.

Puno kreativnih ideja možete pronaći u članku OVDJE.   

Sadržaji dječjih kampova su orijentirani od onih više orijentiranih na sport (jedrenje, kajak, sup, ronjenje) , do onih čiji je fokus na glazbi, umjetnosti i filmu. U svakom slučaju nude mnogo toga što dijete može proživjeti samo u ovo doba godine.  

Za kraj bitno je naglasiti, da nikako niste lošiji roditelji ako vaše dijete ljeto provodi kod kuće, niti ako vas toliko voli da se od vas ne želi odvojiti. Neke stvari takve su s razlogom i sve dolaze u svoje vrijeme. Najgore je bilo koju odluku forsirati protiv svojih uvjerenja pod utjecajem okoline.

Izvor naslovne fotografije: Pexels