Intervju sa Stelom Rade: “Najčešći klišej koji čujem je: Žensko si, ionak će te gledat, a ne slušat.“

Nedavno održana Dora je izazvala razne reakcije i kontroverze, jedna od kojih je bila i pjesma Stele Rade. Sa svojom pjesmom “Balkan pop” nije se uspjela plasirati na Doru na što su mnogi reagirali komentirajući kako je pjesma zapravo idealna za ovo natjecanje. Iako nije nastupala na Dori, Stela je objavila pjesmu na YouTube-u i svom Instagramu, te već ima preko 230 tisuća pregleda.

Publika je oduševljena, kao i mi, zbog čega smo joj se javili da saznamo više o njoj, među ostalim, što misli o neprolasku na Dori, zašto je odabrala baš harmoniku, kako se nosi sa negativnim komentarima i drugo.

Ti kad nešto zacrtaš, onda to i ostvariš. Tako si i predstavila ovogodišnju pjesmu s kojom si se prijavila na Doru. Na Doru nisi prošla – ali čini se da si kod publike prošla. Kako to komentiraš?

Šira masa je uvijek najbolji pokazatelj, a u ovom slučaju su pokazali da im se pjesma sviđa. Ne znam je li do teksta ili melosa ili obadvoje. Možda su samo prepoznali moju iskrenost u tome što radim.

Neprolazak na Doru nema potrebe puno komentirati. Razumijem i njihovu (doduše, ne znam točno čiju) perspektivu. Mislim da jednostavno nisu htjeli (doduše, ne znam tko) da Hrvatsku predstavlja istočnjački melos i nešto što u sebi ima riječ „Balkan“, bez obzira koliko se to narodu svidjelo.

„Ja od jutra nisam stala“ stih je iz tvoje pjesme, a zvuči kao mamager social media post. Otkud crpiš inspiraciju? Kako je nastala pjesma „Balkan pop“?

Haha, genijalna rečenica. Nerijetko ju čujemo ili izgovaramo. Tekst je nastao kroz zezanciju s mojom PR menadžericom Marselom Mrnjavac i Ivanom Belošević, a bile smo inspirirane životom na Balkanu i tome kako smo pod tim podnebljem u puno stvari iste. Ja sam imala neku okvirnu zamisao o čemu bi tekst trebao govoriti i nabacala sam neke ključne riječi, a one su to upakirale baš kako treba. Dakle, pjesma govori o situacijama popularnim na Balkanu i zato ime „Balkan pop“. Glavnu melodiju sam osmislila spontano, mjesecima prije, dok sam svirala harmoniku uz neku funky pozadinu. Inače, taj video je postao viralan na TikToku i Instagramu gdje broji preko 2 milijuna pregleda. Tad su me počeli pratiti ljudi iz cijelog svijeta i komentirali su upravo tu melodiju. Odmah sam znala da je idealna za ovu pjesmu i od nje je sve počelo.

Mamageri su žene koje mijenjaju igru, superjunakinje novog doba koje s rozom harmonikom stoje na bini. Kako si počela svirati harmoniku? Otkud ideja za baš tim instrumentom? Kako su ljudi oko tebe to prihvatili? Koje još instrumente sviraš?

Fora je u tome što sam odmalena okružena glazbom i glazbenicima, i uvijek je oko mene bilo raznih glazbenih žanrova. Između ostalog, bile su to sevdalinke i one stare narodne pjesme. Zaljubila sam se u zvuk harmonike i toliko sam bila fascinirana tim instrumentom da sam jednostavno poželjela znati kakav je osjećaj kad sam sebi možeš nešto odsvirati. Godinama nakon što sam dobila svoju prvu harmoniku (poklon za 18. rođendan), stalno bih počinjala i odustajala. Bilo je teško i nisam bila sigurna imam li živaca, ali i fizičke snage za taj instrument. Ipak, eto me. Ljudi su otpočetka bili oduševljeni i uglavnom sam dobivala podršku, pogotovo drugih muzičara koji znaju koliko je zeznuto. Osim harmonike, pomalo sviram klavir, bass gitaru i bubanj. Bubanj mi je postao draži od harmonike i planiram mu se posvetiti koliko god stignem.

Naprasno je odbijen tvoj nastup u Svetom Ivanu Zelini. Kako si se osjećala kad si to saznala i što si naučila iz tog iskustva?

Moram priznati da sam se osjećala pomalo poniženo jer sam znala da me određeni ljudi gledaju na neki drugi način od onoga što ja zapravo jesam. Ipak, brzo sam shvatila da su takve situacije skroz ok i naučila sam da me ne smiju doticati jer nije do mene. Svatko će na svoj način doživljavati i tumačiti svijet i ljude oko sebe. Nitko nije imao lošu namjeru, svi postupaju kako najbolje znaju u datom trenutku. Tko zna zašto je to dobro.

Doživjela si prometnu nesreću i krenula u novu životnu perspektivu. Je li te to iskustvo učinilo jačom i na koji način? Možeš li dati savjet ljudima koji se nose sa sličnim problemima?

Prometna nesreća mi je apsolutno promijenila pogled na život. Zvuči klišej, ali stvarno osvijestiš neke stvari nakon momenta kad si mislio da umireš. Počela sam dodatno cijeniti sve oko sebe i sve me počelo više veseliti. Savjet koji bi dala ljudima je, prije svega, prihvaćanje situacije. Bitno je shvatiti da je sve u redu i fokus staviti na stvari koje su i dalje pozitivne. Tad shvatiš da se imaš čemu veseliti i kad ti se događa nešto loše. I to loše ti poslije donese dobro, ali samo ako vjeruješ u to.

Moglo bi se reći da si uz sve i glazbena influencerica. Kako se nosiš s negativnim komentarima online? Možemo li ikad internet učiniti ljepšim mjestom? Kako?

To je zapravo super definicija, glazbena influencerica. Sviđa mi se. Uglavnom nailazim na pozitivne komentare, njih je uvijek više pa se na to i fokusiram. Nekad bude pametno osmišljenih ružnih komentara (da, to ljudi rade) pa počnem preispitivati svoje biće i sve što radim. Ubrzo shvatim da nije problem u meni… Internet možemo učiniti ljepšim mjestom na način da pružimo podršku onima koje „pratimo“ i čiji rad cijenimo, a ostale koji nam se ne sviđaju jednostavno zaobiđemo i PUSTIMO NA MIRU. I da ne objavljujemo sadržaj koji bi bilo koga mogao uvrijediti ili ga navesti da učini nešto loše sebi ili drugima. Treba biti odgovoran, pažljiv i razmišljati.

Nabrojali smo brdo uloga koje imaš. Kako hendlaš ulogu tetke uz sve uloge koje imaš? Sad kad živiš u Srbiji, pada li ti teško razdvajanje od obitelji? Koji je uopće razlog selidbe?

Joj, predivno. Ta mala mišica je nešto najljepše što mi se dogodilo u životu i voljela bih provoditi više vremena s njom, kao i sa ostatkom obitelji. Ipak, posao i put koji sam odabrala to čine teškim. S druge strane, sve to radim i za njih, samo je nekad teško pronaći balans. Hendlam okej, ali mogu ja to i bolje! Selidba u Srbiju je učinila svoje po tom pitanju, ali super je što svejedno dolazim dosta često. Razlog selidbe su bolje prilike u svijetu glazbe. Pritom mislim na kvalitetne muzičare i generalno kvalitetnije okruženje i energija za moju karijeru. Beograd je središte zbivanja i smatram da, ako uspiješ tamo, to je to; otvaraju se sva druga vrata. Svakako mi je u Hrvatskoj teže uspjeti jer smo još uvijek osjetljivi kad su glazbeni žanrovi u pitanju. Ipak, vjerujem da će me Hrvati podržati kad jednog dana, optimistično govoreći, održim veliki koncert.

Čini se da voliš eksperimentirati s različitim glazbenim izričajima i da glazba ima veliku ulogu u tvom životu? Imaš li neki poseban ritual prije nastupa?

Volim eksperimentirati i to mi nekad dosta otežava jer ja želim sve. A ne može baš sve. Ili možda može, vidjet ćemo. Nemam posebne rituale prije nastupa, osim upjevavanja barem 10 minuta, čisto da mi je lakše početi pjevati.

Opiši jedan dan sa Stelom Rade.

O joj, svaki je toliko drugačiji. Uglavnom sam uvijek negdje na putu ili idem s mjesta na mjesto. Rijetki su dani kad imam vremena biti produktivna u udobnosti doma, ali takvi su mi dani najdraži pa ću opisati dan u tom slučaju.

Dakle, budim se oko 8:00. Skuham kavu ili čaj uz koje obavezno imam rutinu od cca. sat vremena gdje u tišini nešto zapisujem u bilježnicu, a to su ili tekstovi potencijalno novih pjesama ili jednostavno neki procesi misli koje mi se motaju po glavi pa ih na taj način sama sebi pokušam definirati i objasniti. Čudno zvuči, ali ne znam kako drugačije da vam to objasnim. E onda obavezno odgovorim na prioritetne poruke, mailove, upite za svirke itd., napravim neki plan za ostatak dana. Plan u ovom slučaju uključuje pjevanje, sviranje i stvaranje nove glazbe. Ovisno o raspoloženju, uvijek jednu od tih stvari radim većinu dana. Nekad je to vježbanje instrumenta, a nekad pjevanje satima. Nekad imam ideju za novi aranžman pa glumim producenta i sjedim cijeli dan nad jednim projektom i na kraju skužim ili da je genijalno ili da je totalni promašaj. Jedna stvar se nikad ne mijenja; nakon „totalni promašaj“ momenata, uvijek se vraćam na pjevanje. Pjevanje je jedina stvar koja me nikad ne živcira i koju uvijek mogu raditi. Tako da, u najgorem slučaju, slobodan i produktivan dan provedem s puno pjevanja.

Osim tih stvari, u danu uvijek imam moment kad samo slušam muziku. Doslovno legnem, stavim slušalice i uživim se u pjesme koje su mi tih dana aktualne. Najčešče na taj način tugujem ili prolazim kroz razne emocije. Namjerno pustim pjesme koje me čine extra tužnom ili koje me extra podsjećaju na nešto ili nekoga i onda tugujem. Nije uvijek tuga u pitanju. Nekad isto to napravim kad sam jako sretna i uzbuđena oko nečega pa pustim sebi pjesme uz koje zamišljam sebe tamo gdje želim biti i radeći ono što želim. Uglavnom, super fora za nositi se s raznoraznim emocijama jer ih često poričemo ili ih ne želimo proživljavati, a to isto nije zdravo. Pored svega ovoga, natjeram se da izađem na zrak i prošetam makar 10 minuta prije nego legnem u krevet jer inače imam osjećaj kao da sam bila previše mirna taj dan i da neću moći zaspati. Prije spavanja pustim neki film ili edukativni video. Svakako je nebitno jer zaspim za 6 minuta.

Da možeš dati savjet mlađoj sebi – koji bi bio?

Samo radi ono što osjećaš da moraš, koliko god nelogično bilo.

Da tvoj život ima soundtrack – što bi sviralo u pozadini?

Uuu, koje pitanje, a odgovor mi je došao skoro bez razmišljanja. To je definitivno „Vivaldi: Četiri godišnja doba“, ali sva četiri se promjene u jednom mom danu.

Ima li neki klišej ili komentar koji si doživjela u svojem okruženju samo zato što si žena? Podijeli ga s nama.

Ma da, uvijek isto. Tiče se sviranja, uglavnom harmonike. Komentar uvijek zvuči ovako nekako: „Ma joj, kaj te briga, ti ne moraš ni znat svirat harmoniku. Žensko si, ionak će te gledat, a ne slušat.“ To najčešće bude kad kažem da još moram dosta vježbati prije nego bi izašla pred ljude sama s harmonikom i da uopće nije lako svirati i pjevati istovremeno. Eto, ja sam žensko pa ne moram biti kvalitetan muzičar