Moje dijete je izvan kontrole, kako dalje?
Ako ste roditelj malog djeteta, sigurno se često nađete u situacijama u kojima se dijete pred okolinom neželjeno ponaša. Nerijetko vas zbog toga krivo gledaju osuđujućim pogledom, kao da ste upravo vi krivac za takvo ponašanje djeteta i činjenicu da dijete nije od 0-24 sata nasmiješeno kako bi okolini bilo oku i uhu ugodno.
Djeca u ranoj dobi često gube kontrolu nad svojim emocijama i počinju vikati, vrištati, plakati, dobivaju napade bijesa koji njihov problem često udvostručuje. Dijete u tom trenutku uči svoju važnu životnu vještinu učenja o vlastitim emocijama i najbolje mu možemo pomoći tako da ostanemo mirni. Koliko god okolina bila spremna na osuđivanje i prijeke poglede, trebamo ostati smireni, koliko god znam da to nije lako.
Dijete se već u najranijoj dobi uči nositi s osjećajima frustracije, ljutnje ili tuge. Djetetu koje je u trenutku izvan kontrole – potreban je strpljiv i miran roditelj. Sve što mu mi govorimo u trenutku dok djetetom upravlja onaj dio mozga koji osjeća samo najintenzivniju emociju, ono – ne čuje.
Djeca su najbolji testeri svih naših podsvjesnih sukoba i mogućnosti. Ona često puta svjesno ili nesvjesno testiraju naše granice i dovode nas do ruba izdržljivosti. No, ne trebamo zaboraviti da smo mi roditelji odgovorni za njihov odgoj i psihofizičko zdravlje. Najbitnije je stoga ostati dosljedan i postaviti jasna pravila i granice.
Postavljanje pravila i granica
Na mom putu postavljanja pravila i granica najviše mi je pomogla knjiga Izvan kontrole autorice dr.sc. Shefali Tsabary.
Izvor: Pexels
ADVERTISEMENT
Pravila koja našoj djeci postavljamo trebaju biti onakva u kakva mi vjerujemo i kojih se možemo držati. Ne trebamo od naše obitelji i svakodnevnog života napraviti „mali vojni ordinarij“ s gomilom strogih pravila, ali isto tako trebamo od nečega početi.
Djeca pravila uče već u prvim danima boravka u vrtiću i to im olakšava funkcioniranje u sklopu kolektiva. Sigurna sam da i u vašim domovima postoje neka pravila koja svi skupa nesvjesno poštujete i djeca su ih već u prvoj godini usvojila imitirajući vas. Primjerice, kada smo ušli u kuću izujemo se i operemo ruke i sl.
Djeca vole rutinu i vole poznavati pravila igre.
Prema Unicefovim smjernicama ovo je deset zlatnih pravila svake kuće:
- Ako otvoriš, zatvori!
- Ako upališ, ugasi!
- Ako otključaš, zaključaj!
- Ako pokvariš, popravi!
- Ako ne možeš popraviti, zovi onoga tko može!
- Ako posudiš, vrati!
- Ako uzmeš, pazi na to!
- Ako zaprljaš, počisti!
- Ako pomakneš, vrati na mjesto!
- Ako ti ne treba, ostavi glupu stvar gdje jest!
Izvor: Pexels
Uspostavljanjem ovih pravila lako će se uspostaviti osnovni temelji uspješnog funkcioniranja s vašim mališanima. Ono što djeca nauče u ovoj najranijoj dobi pripremit će ih za sve ono što ih kasnije čeka u životu, a na prve probleme će naići već s polaskom u prvi razred osnovne škole.
Pred psihu djeteta tada će biti postavljeni novi izazovi i zadaci te ako oni za njega budu prezahtjevni ili nezanimljivi, mogu postati prepreka s kojom će se dijete teško nositi u budućnosti. Svakom malom djetetu bitno je da roditelj zna kako se ono osjeća te su njihove reakcije često glasne, bučne i „teatralne“ kako bi privukli pažnju odraslih na ono što se njima događa. Djeca se ne rađaju sa saznanjima što je dobro, a što nije dobro. Trebamo ih tome naučiti.
Zbog toga smo mi roditelji suočeni s izazovom postavljanja jasnih i razumljivih granica pred dijete.
Kod postavljanja granica potrebno je voditi računa o djetetovim potrebama, onome što mu je važno i kako se osjeća. Mi roditelji prvenstveno trebamo izgraditi osjećaj povezanosti s djetetom, kako bi ono znalo da smo na njegovoj strani i da mu time dajemo potporu, a ne da ga učenjem pravila kažnjavamo.
Izvor: Pexels
ADVERTISEMENT
Potrebno mu je pružiti iskreno suosjećanje i staviti se u dječju perspektivu, ali pritom voditi računa da postavljanjem granica dijete usvaja i određene lekcije. Trebamo također biti dosljedni i pridržavate se onoga što smo se dogovorili.
Većina roditelja je svjesna da su granice nužne, no paralelno žele da su djeca uvijek sretna i zadovoljna, što je dvosjekli mač s kojim se svi skupa borimo. Tada popuštaju postavljene granice i kada vide tužno dijete udovoljavaju im i rješavaju njegov problem umjesto njega. Primjerice – dijete pokušava samo odjenuti jaknu ili tenisice i plače pritom jer mu ne uspijeva.
Roditeljima je teško prihvatiti da su i neugodni osjećaji sastavni dio djetetova života i da se ono s njima treba moći suočiti kako ne bi u budućnosti postali nesigurni i nesretni ljudi. Pomaganje djetetu i ispunjavanje zadataka umjesto njih činimo mu „medvjeđu uslugu“.
Potrebno je voditi računa i da se u postavljanju granica ne pretjeruje. Bitno je s djetetom održati povezanost i obostrano suosjećanje. Imati na umu da su sukobi i različita razmjena mišljenja s djecom važni te da kroz njih također upoznajemo jedni druge.
Djeca kroz sukob s roditeljima upoznaju granice koje je postavio roditelj i vlastite granice. Bitno je istražiti zbog čega je do sukoba došlo i kako će se on riješiti. Često, zaista, nije lako spustiti se na razinu ispod metar visine i vidjeti život djeteta njegovim očima, ali je za njegovu zdravu budućnost nužno njegov život usmjeravati ka povezivanju i istraživanju.
Izvor naslovnice: Pexels