Moje dijete je izvan kontrole, kako dalje?

Djeca u ranoj dobi često gube kontrolu nad svojim emocijama i počinju vikati, vrištati, plakati, dobivaju napade bijesa koji njihov problem često udvostručuje. Dijete u tom trenutku uči svoju važnu životnu vještinu učenja o vlastitim emocijama i najbolje mu možemo pomoći tako da ostanemo mirni. Koliko god okolina bila spremna na osuđivanje i prijeke poglede, trebamo ostati smireni, koliko god znam da to nije lako. 

Dijete se već u najranijoj dobi uči nositi s osjećajima frustracije, ljutnje ili tuge. Djetetu koje je u trenutku izvan kontrole – potreban je strpljiv i miran roditelj. Sve što mu mi govorimo u trenutku dok djetetom upravlja onaj dio mozga koji osjeća samo najintenzivniju emociju, ono – ne čuje.

Djeca su najbolji testeri svih naših podsvjesnih sukoba i mogućnosti. Ona često puta svjesno ili nesvjesno testiraju naše granice i dovode nas do ruba izdržljivosti. No, ne trebamo zaboraviti da smo mi roditelji odgovorni za njihov odgoj i psihofizičko zdravlje. Najbitnije je stoga ostati dosljedan i postaviti jasna pravila i granice. 

Postavljanje pravila i granica

Na mom putu postavljanja pravila i granica najviše mi je pomogla knjiga Izvan kontrole autorice dr.sc. Shefali Tsabary. 

Pravila koja našoj djeci postavljamo trebaju biti onakva u kakva mi vjerujemo i kojih se možemo držati. Ne trebamo od naše obitelji i svakodnevnog života napraviti „mali vojni ordinarij“ s gomilom strogih pravila, ali isto tako trebamo od nečega početi. 

Djeca pravila uče već u prvim danima boravka u vrtiću i to im olakšava funkcioniranje u sklopu kolektiva. Sigurna sam da i u vašim domovima postoje neka pravila koja svi skupa nesvjesno poštujete i djeca su ih već u prvoj godini usvojila imitirajući vas. Primjerice, kada smo ušli u kuću izujemo se i operemo ruke i sl.

Djeca vole rutinu i vole poznavati pravila igre. 

Prema Unicefovim smjernicama ovo je deset zlatnih pravila svake kuće:

1. Ako otvoriš, zatvori!
2. Ako upališ, ugasi!
3. Ako otključaš, zaključaj!
4. Ako pokvariš, popravi!
5. Ako ne možeš popraviti, zovi onoga tko može!
6. Ako posudiš, vrati!
7. Ako uzmeš, pazi na to!
8. Ako zaprljaš, počisti!
9. Ako pomakneš, vrati na mjesto!
10. Ako ti ne treba, ostavi glupu stvar gdje jest!

Uspostavljanjem ovih pravila lako će se uspostaviti osnovni temelji uspješnog funkcioniranja s vašim mališanima. Ono što djeca nauče u ovoj najranijoj dobi pripremit će ih za sve ono što ih kasnije čeka u životu, a na prve probleme će naići već s polaskom u prvi razred osnovne škole. 

Pred psihu djeteta tada će biti postavljeni novi izazovi i zadaci te ako oni za njega budu prezahtjevni ili nezanimljivi, mogu postati prepreka s kojom će se dijete teško nositi u budućnosti. Svakom malom djetetu bitno je da roditelj zna kako se ono osjeća te su njihove reakcije često glasne, bučne i „teatralne“ kako bi privukli pažnju odraslih na ono što se njima događa. Djeca se ne rađaju sa saznanjima što je dobro, a što nije dobro. Trebamo ih tome naučiti. 

Zbog toga smo mi roditelji suočeni s izazovom postavljanja jasnih i razumljivih granica pred dijete. 

Kod postavljanja granica potrebno je voditi računa o djetetovim potrebama, onome što mu je važno i kako se osjeća. Mi roditelji prvenstveno trebamo izgraditi osjećaj povezanosti s djetetom, kako bi ono znalo da smo na njegovoj strani i da mu time dajemo potporu, a ne da ga učenjem pravila kažnjavamo.