Intervju s Idom Prester: “Nije lako biti žena danas, a žena-majka još i teže. Al’ nećemo puno kukati – samo glasno tražiti što nam pripada!”

“Baš si me uhvatila u krivo vrijeme, jedan sin je slomio nogu, drugi dobio gripu, bavim se kućnom školicom i oporavkom… kaos je”, govori mi Ida Prester, dok se sprema popeti na binu u zagrebačkoj Tvornici kulture. Tamo će, profesionalno i spremno kao i uvijek, sređena i skoncentrirana voditi još jednu dodjelu glazbenih nagrada Elector, dok nitko u publici neće ni naslutiti da joj ‘nije period’. Upravo to jest jedan od opisa pojma mamager, pojma koji posljednih dana često spominjemo, pokušavajući opisati sposobnost funkcioniranja na više zahtjevnih frontova. 

“Po meni je mamager svaka majka koja se želi ostvariti na više od jednog polja”, kaže mi svestrana Ida, koja zaista djeluje – i to uspješno – na više različitih polja. Ova diplomirana ekonomistica ostvarila se kao pjevačica, voditeljica, aktivistica, da napomenemo samo neke njezine strasti. Uz to sa suprugom Vanijem Peševskim odgaja dva sina, Roka i Ria, te trenutno planira dva velika koncerta. Prvi je na rasporedu 22. ožujka u zagrebačkoj Tvornici kulture , gdje će imati promociju svog prvog solo albuma ”Sad”, ujedno i proslavu svog rođendana i 20 godina glazbene karijere. Nakon toga, proslavu seli u Beograd, gdje će s istim povodom nastupiti 5. travnja koncertom u Domu omladine Beograda.

A kako sve to stiže? Koliko je zahtjevno uskladiti razvijanje vlastitog poslovanja s izazovima majčinstva, ali i s očekivanjima okoline?

Ida: Strašno teško. Bar je meni bilo. Biti roditelj, biti dobar roditelj, zahtijeva jako puno vremena, koncentracije i truda. Zadnjih godina uglavnom samo radim i bavim se s djecom. Vrijeme za mene samu ne postoji.

Koliko spomenuta okolina pomaže (ili otežava) cijeli proces?

Ida: Ne bendam puno okolinu. Svašta okolina očekuje, tko bi još i to stavljao u jednadžbu… i ovako mi je dosta stresa 🙂

Što ti je bilo najteže svladati/prilagoditi se, kako bi uspješno pomirila sebe kao poduzetnicu i sebe kao majku?

Ida: Konstantni umor. Ni dan danas ne mogu izaći na kraj s tim. Premorena sam, kronično. Da bih postigla sve što trebam, iscrpljujem se jako. Sanjam o par dana mira i spavanja.

Kad pričaš s prijateljicama/kolegicama o svakodnevnim izazovima, o izazovima multitaskinga, primjećuješ li neke ponavljajuće uzorke, probleme koji se nalaze kod većine žena u istoj ili sličnoj poziciji?

Ida: Sve imamo slične probleme. Razlikuju se jedino vanjski faktori koji mogu pomoći ili odmoći – dide i bake, babysitting. Svaka od nas koja ima privilegiju dobre logistike je sretnica. I naravno, unutarnji faktor je ključan – dobar i normalan muž. A to je najrjeđe 🙂

Što bi rekla, kako mediji prikazuju žene u našem društvu? Primjećuješ li neke stereotipe, primjerice fokus na izgled i stil, forsiranje jasne uloge žene u tradicionalnoj obitelji, zanemarivanje ženinih intelektualnih kapaciteta…? 

Ida: Sve to dobro znamo. Što god da radim, pitanje je – a tko ti čuva dijete? Muškim kolegama se to pitanje ne postavlja. A kad čujem pitanje – koliko vam muž POMAŽE u kućanstvu, dobijem mlade. Jer žena bi morala sve, i posao i djecu i kuhanje i ribanje, muž je tu slučajno, da pripomogne. O fašizmu ljepote i vječne mladosti da ne govorimo. Nije lako biti žena danas, a žena-majka još i teže. Al’ nećemo puno kukati – samo glasno tražiti što nam pripada!

Spomenuli smo usklađivanje majčinstva i karijere; a što je s održavanjem kvalitetnog odnosa s partnerom? Koji su neki tvoji tips&tricks kako u cijelom ovom našem izazovnom životnom periodu, ostati i partnerica, ili, jednostavno – žena?

Ida: Uh, taj dio mi je najslabiji. Jednostavno nemam vremena da budem i zavodljiva ljubavnica, ne mogu se utrostručiti. Mužu to jako fali, svako malo me doslovce otme i odvede na neki intimni put u dvoje. Ali toga je u tragovima. Meni su djeca trenutno u jako zahtjevnoj fazi i ona su mi prioritet. Muškarci se s tim dosta teško nose, ja to razumijem. Mislim da je većini njih žena na prvom mjestu, pa onda djeca. Nama je obratno. Trudim se naći neki kompromis i ugurati i nas kao par, ali iskreno da ti kažem, to baš šteka. I nemam pravi savjet ni odgovor.

Kako si olakšavaš dnevni multitasking? Čime i kako puniš baterije? Imaš li neki soundtrack uz koji lakše ideš kroz izazove dana?

Ida: Ma kakvi, dosta mi je muzike s nastupa, s ‘posla’ 🙂 najviše uživam u miru i tišini. A toga je u mikrodozama. Nemam neke rituale; najveći fetiš i luksuz mi je duga, vruća kupka kad svi zaspu. Kad to uspijem – najsretnija sam na svijetu.

Aktivna si sudionica hrvatskog (i regionalnog) društvenog života, jasno i glasno iznosiš svoje stavove i boriš se za teme i vrijednosti u koje vjeruješ. Koliko te to, ako uopće, znalo koštati? Emotivno, profesionalno, statusno? Kako se nosiš s tim izazovima? 

Ida: Puno me koštalo, i poslova i živaca. Al’ to nije stvar izbora. Neke stvari ne mogu odšutiti, takva sam i jbg. I mislim da ne bi ni trebala. Često dobijam neke bolesne komentare, ali navikla sam na to. Zahvalna sam na tome da imam priliku dati neku poruku javnosti koja nije samo o modi i šminki. Volim ja i modu i šminku, i muziku i umjetnost, ali nije to sve. Živimo u jako izazovnim vremenima, u svakom smislu, od ratova, klimatskih kriza do suludog tempa tehnoloških promjena. Mislim da svi trebamo puno više razgovarati i razmišljati što i kako dalje.

Jesi zadovoljna sa sobom  u ovoj fazi života, na čemu ti je trenutni fokus? Koji su daljnji planovi?

Ida: Joj nemam pojma. Trenutno sam baš umorna. Ulovila si me u tom periodu, mali mi je slomio nogu, drugi dobio gripu, zadnja dva tjedna se bavim kućnom školicom i oporavkom. U zagrebačkoj Tvornici kulture 22. ožujka imam promociju albuma, pa cijelu promotivnu turneju, ne stignem se baviti time kako treba, jer opet – majčinstvo 🙂 I tata daje svoj obol, ali on je puno više na terenu zbog posla, ja sam se baš razletila oko djece. Čim skinemo gips bit ću bolje i optimističnije 🙂