Kolumna Stele Rade: “Moj izgled ne utječe na kvalitetu onoga što radim”

Tko me ne zna, kaže mi da izgledam kao rokerica dok ne zapjevam i dok ne vide harmoniku. A onda kad shvate da sviram harmoniku i pjevam sevdah – mnogi budu zbunjeni i teško im je prihvatiti da dobro zvučim samo zato jer gledaju, a ne slušaju.  

Možda griješim, ali taj stav nije toliko izražen u svijetu kao na “Balkanu”. Ovdje se svi čude svemu što je imalo neuobičajeno i drugačije od svakidašnjeg. A možda je to moj stereotip, možda se varam. Kako god, ajde da mi luđaci i luđakinje s kosama u boji pokažemo da se možda zezamo sa svojim izgledom, ali ne i s kvalitetom toga što radimo. Jednako dobro (ili loše) ću pjevati i svirati kad ofarbam kosu u smeđe i prekrijem tetovaže. 

“Dobro sviraš, ali harmonika nije za žene”

Ovo je jedan od komentara na mom Facebooku, ispod videa gdje sviram harmoniku.  Ovo je tipični stereotip i uopće nemam pojma odakle dolazi.  

Što to čini harmoniku muškim instrumentom? Zaista, što? Vjerojatno njegova težina, ali ja  znam toliko fizički slabih muškaraca i toliko fizički jakih žena.  Kako god, često se susrećem s mišljenjima poput “pa ti ni ne moraš znati svirati, samo budi lijepa i ljudima će biti zanimljivo” – užas! 

Puno mi djevojčica i žena prilazi na nastupu i kaže da su počele svirati harmoniku od kada su vidjele mene da sviram. Zato, ajmo mi lijepo svirati taj “muški” instrument i istovremeno budimo lijepe. Možda se toga plaše, jer možemo sve. 

P.S. Ne vide nam se grudi dok sviramo harmoniku, možda se zato toliko bune.

“Kad se proslaviš, ne diži nos”

Slava i novac mijenjaju ljude – to sam i ja mislila.  

Zato što sam prisutna u javnosti i zato što se borim za mjesto na estradi, često oni koji me ne znaju misle da sam umišljena, a oni koji me znaju plaše se da takva ne postanem. Apsolutno razumijem ovo stajalište jer ima puno slučajeva zbog kojih se čini da to tako funkcionira.  

Zapravo se ljudi iznenade kad netko “poznat” nije umišljen – to je još jedan stereotip.

Svojom prisutnošću u javnom svijetu, okružena svime i svačime, shvatila sam da se takav ne postaje, nego si takav oduvijek, a okolnosti naprave da to izađe na vidjelo.  Dakle, novac i slava ne mijenjaju čovjeka, nego pokažu njegovo pravo lice.

Ima li smisla boriti se protiv stereotipa?

Ponekad mi se čini da nema smisla i načina boriti se protiv stereotipa. Ljudi će svakako uvijek misliti što žele. Na nama je samo da se ne suzdržavamo od onoga što želimo biti i kako želimo izgledati. Ne prilagođavajmo se tuđim očekivanja, nego budimo puni iznenađenja. Zbunimo ih svojim izgledom, a onda ponudimo ono što nisu očekivali. Normalizirajmo nenormalno. Budimo normalni u svojoj nenormalnosti. Sad sam samu sebe  zbunila, ali shvatili ste poantu.

Izvor naslovne fotografije: Stela Rade