Kojeg je spola posao koji radiš ili kako stereotipi utječu na odabir profesije

Zamislite osobu koja radi u školstvu, građevini, vrtiću, frizerskom salonu, policiji? Mogu se kladiti da vam se nekako prirodno, bez razmišljanja, za neke od tih profesija u glavi pojavi slika žene, a za neke slika muškarca. Nekada vam tu pomognu i  nazivi samih profesija, jer koliko ste puta čule “medicinska sestra”, a koliko puta “medicinski brat”. Čujete li ili izgovorite češće  “teta u vrtiću” ili “tetak u vrtiću” (što, ruku na srce, ni ne postoji kao naziv).

Da, koliko god mi pričali i trubili o jednakosti, i dalje postoje neke profesije koje društvo smatra tipično muškima ili ženskima. I ne radi se samo o stavovima u društvu, neke profesije stvarno češće biraju muškarci, kao građevina, policijsku akademiju, elektrotehniku, dok u nekima prevladavaju žene, primjerice, školstvo, odgajateljstvo, beauty industrija (kozmetičari, frizeri).

Zašto do toga dolazi? Ima li ikakvih pokazatelja da su učiteljice bolje od učitelja ili da će vam muškarac koji je završio mehaničarsku školu, bolje popraviti auto od žene koja je završila isto?

Vještina je važnija od spola

Ako gledamo općenite stavove ljudi, oni vjeruju da su profesionalne vještine i kompetencije važnije od karakteristika temeljenih na spolu. Ipak, 74 % smatra da spol treba igrati ulogu pri odabiru karijernog puta, a 82 % ljudi vjeruje da su neki poslovi povezani s određenim spolom.

Ali znate koji mi je postotak osobno najteže pao? Taj da 59 % ispitanih smatra da postoje profesije u kojima žene nikada neće uspjeti, a 60 % vjeruje isto za muškarce. Nikad neće uspjeti. Evo, užas. Ljudi, molim vas shvatite da nas ima različitih. Razina naše sposobnosti, volje, dediciranosti i interesa ne ovisi o spolu ni rodu. Sve to ovisi o nama, o svakom pojedincu ponaosob.

I koji je zaključak? Razina stručnosti ne ovisi o spolu, ali zato ovise naše odluke oko odabira u koju ćemo se karijeru uopće upustiti.

“Nisam dovoljno pametna”

Rodni stereotipi mogu ograničiti našu sposobnost i naše težnje da odaberemo područje studija ili obuke, pratimo profesionalnu karijeru i donesemo neke još i jednostavnije životne odluke od profesije, poput odabira hobija.

Nemojte misliti da rodni stereotipi utječu na vas tek kada odrastete. Oni su duboko usađeni u društvo i u naše živote od najmlađih dana. Zato ih ponekad nismo ni svjesni. Razlike kreću od najmlađe dobi, od najbazičnijih stvari, poput odjeće do igračaka za djecu. Djevojčice i djevojke se potiče i usmjerava da biraju studije ili strukovnu obuku u području obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi i humanističkih znanosti, dok dečki češće biraju i prate studije ili strukovnu obuku u znanosti, tehnologiji, inženjerstvu i matematici (STEM).

Istraživanja nažalost pokazuju i sljedeće:

“Žene češće svoje uspjehe pripisuju vanjskim faktorima, kao što su sreća ili naklonost profesora (dobila sam 5 jer je test bio lagan), a muškarci su skloniji svoje uspjehe pripisati sebi (dobio sam 5 jer sam inteligentan).”

Možda i to ima veze s time što dečke uvijek nazivamo hrabrima i avanturistima i oni mogu sve. Nose superheroje na majicama i s njima se poistovjećuju. A žene i djevojčice? Njih se uči da su lijepe, nježni cvjetići, tihe princeze, pa se to nekako prelije na odrasli život.

“Čini se da je ženama možda ipak lakše pripisati sebi uspjeh u društvenim i humanističkim znanostima nego u STEM-u, što je dakako u skladu sa stereotipima da su za STEM nadareni, više-manje, muškarci.”

Često znam reći da se dečki i muškarci bacaju na glavu, pogotovo u poslu. Oni će većinom reći “mogu, napravit ću, znam” iako često ne znaju kako će to uopće odraditi, ali vjeruju u sebe dovoljno da se – bace na glavu. Žene će pak češće sumnjati u sebe, ako nešto ne znaju napraviti, neće lagati da znaju, već će biti iskrene i samokritične. Je li to možda razlog tome da je tek 8 % (!!!) žena na vodećim CEO pozicijama u kompanijama diljem EU?

Tržište rada i žene u Hrvatskoj se baš i ne vole

Ovdje ćemo nadodati i još jednu činjenicu, vezanu za tržište rada u Hrvatskoj. Sudjelovanje žena na tržištu rada u Hrvatskoj jedno je od najnižih u Europskoj uniji, točnije samo 66 % , u usporedbi s prosjekom EU-a od 73 % u 2019. Istina, podaci pokazuju da je na to na uvelike utjecala i pandemija (žene su većinom bile zaposlene u onim sektorima koji su najviše nastradali), ali vjerujemo da je za dio postotka odgovoran i patrijarhat, što pokazuje sljedeća brojka – 44 % Europljana smatra da je najvažnija uloga žene brinuti se o svom domu i obitelji.

I naravno da se odabir karijere, ali i (vodeća) pozicija na kraju veže i za financijska primanja. Naime, primjera radi, plaće u industriji njege u kojoj rade pretežito žene, mnogo su niže nego u energetskom ili građevinskom sektoru, u koji su u većoj mjeri dominantni muškarci. I to vam je taj neki začarani krug kojeg često spominjemo i kojeg smo odlučile razbiti. Ne samo zbog sebe i činjenice da želimo da se shvati da nismo tu samo da budemo lijepe mame u kuhinji, već da plaćamo svojim novcem, da smo sposobne i samostalne, poduzetne i snalažljive, hrabre. Ne samo za nas, nego i za one koje (i koji) tek dolaze i računaju na nas.

Izvor naslovne fotografije: Pexels