“Muškarci ne plaču” i ostale stereotipizirane percepcije muškosti

Koje sve osobine treba imati muškarac u suvremenom digitalnom dobu, pitanje je na koje će svatko dati svoj osobni stav i odgovor, no u svakodnevnim razgovorima i situacijama i dalje ćemo nerijetko imati prilike čuti da roditelji dječacima od malena govore kako pravi muškarci ne plaču.

Iako je utemeljen na zastarjelim konstrukcijama rodnih uloga, ovaj stereotip i dalje ima snažan utjecaj na odgoj i ponašanja suvremenih muškaraca, što ga čini izuzetno važnim za isticati, osvijestiti i u konačnici – razbiti.

Društvena konstrukcija muškosti

Povijest je muškarce izgradila kao ratnike, zaštitnike i vođe kojima je i najmanja naznaka pojave emocija bila najveći neprijatelj. Shvaćanje emocija kao znaka slabosti svakog muškarca i dalje su ostale zarobljene u većini modernih muževa. I danas nije rijetkost čuti izjave poput ovih:

• Ne plači kao curica!
• Budi snažan kao pravi muškarac!
• Nisi mala beba, samo bebe plaču.
• Budi muško i preboli to.
• Dodaješ loptu kao cura.

Iako se često ističu biološke razlike, poput razine testosterona, koje mogu utjecati na emocionalno ponašanje, istraživanja pokazuju da ove razlike ne objašnjavaju u potpunosti razliku u emocionalnoj ekspresiji između muškaraca i žena. Primjerice, hormonski čimbenici poput oksitocina, koji je poznat kao “hormon ljubavi” i potiče emocionalnu povezanost, prisutan je i kod muškaraca i kod žena. Stoga, iako biologija može igrati ulogu, mnogo značajniji utjecaj ima društveno i kulturno poimanje muškosti.

Ranjivost u fokusu moderne svakodnevice

Mentalno zdravlje danas je toliko u fokusu da je svakome tko imalo drži do sebe jasno kako se ono mora njegovati svaki dan, bez obzira na spol. Budući da je većina muškaraca od malena odgajana na način da emocije moraju znati držati u sebi, mnogi od njih danas su skloniji stresu, depresiji i anksioznosti. Brojna istraživanja potvrđuju da suzdržavanje od plakanja i pokazivanja emocija može imati ozbiljne psihološke posljedice, kao i da može dovesti do destruktivnog ponašanja i nesposobnosti izgradnje zdravih odnosa s drugim ljudima. Sve to ovaj stereotip svrstava u mnogo širi kontekst od bezazlenog individualnog problema.

Ranjivost je ključna za izgradnju autentičnih odnosa i emocionalne povezanosti, a na muškarcima je odgovornost da izađu iz ograničavajućih okvira koji ih u tome obeshrabruju. To potvrđuje i psihologinja dr. Brené Brown, koja se bavi temama ranjivosti i ljudskih emocija te naglašava da suzbijanje emocija ne čini pojedince jačima, već slabijima.

Emocionalna pismenost

Suvremeni odgoj kao bazu bi trebao imati svakodnevno prakticiranje emocionalnog opismenjavanja, osobito dječaka, kako bi mogli naučiti prepoznavati načine na koje društvo oblikuje mušku emocionalnost i u svemu tome pronaći ispravan pristup vlastitim emocijama. Uz zajednički trud kućnog odgoja, roditeljskog i obiteljskog pristupa, obrazovnih programa i u konačnici medijske slike muškosti, današnji dječaci će se osjećati sigurnije prihvatiti i bez razmišljanja iskazivati svoju emocionalnost bez ikakvog straha od ismijavanja ili osude.

Izvor naslovne fotografije: Unsplash