Dvostruki standardi i stereotipi o seksualnosti: Zašto je muškarac frajer, a žena promiskuitetna?

Muškarci i žene, razlike i sličnosti. Vječna tema ponekih istraživanja, ali i kafanskih rasprava. S naglaskom da su u raspravama uvijek prisutni stereotipi (zamisli!).  A što je sa seksualnošću, koja je ionako pomalo tabu u nekim društvenim krugovima? Zašto se o ženskoj seksualnosti i dalje tiše priča, a mušku se naglašava i hvali na sva zvona? Prihvaćam sve odgovore i stavove osim da  ključ koji otvara svaku bravu je savršen ključ, a pokvarena je ona brava koju može otvoriti svaki ključ.

Ne znam što je gore, ovakvi zatucani komentari o seksualnosti, kriva očekivanja i stereotipi koji se na nju vežu ili činjenica da je tema i dalje donekle tabu. Znači, ništa ne valja! Ali tu smo da promijenimo igru.

Biologija

Krećemo od onoga što nije predmet stereotipizacije, a to je biologija. Jedan od ključnih bioloških faktora koji oblikuje seksualnost su hormoni. Kod muškaraca, testosteron igra ključnu ulogu u regulaciji seksualnog nagona, dok su to kod žena estrogen i progesteron. Možemo se složiti da često muškarci imaju snažniji i kontinuiraniji seksualni nagon, dok je kod žena seksualna želja složenija i može biti podložna promjenama tijekom menstrualnog ciklusa, trudnoće ili menopauze.

Društvo

Prije skoro 20-ak godina, novinarka Norah Vincent provodila je istraživanje u kojem je godinu i pol dana glumila da je muškarac. Jedan od zaključaka, barem što se seksualnosti tiče, bio je taj da je seksualni nagon kod žena nešto što se prvo zbiva u glavi, a tek onda u tijelu, odnosno genitalijama, dok je kod muškaraca to više manje fizički aspekt, koji ne zahtijeva puno razmišljanja.

Ipak, jedno su razlike, a drugo su dvostruki standardi koji su duboko ukorijenjeni u našem društvu, pogotovo ako govorimo o seksualnosti. Promiskuitetno ponašanje muškaraca često se tolerira ili čak ohrabruje, dok se isti tip ponašanja kod žena osuđuje. Ovaj fenomen poznat je kao slut-shaming kod žena i stud-bashing kod muškaraca.

Još uvijek smo stava da žena nešto „daje“ (čitaj: svoju nevinost), a muškarac to „uzima“. Žena bi trebala čuvati svoj krhki cvjetić, i što dulje to radi, to je više „prava žena“. Možemo li napokon prihvatiti da i žene imaju sex drive? Da ponekad nisu one te koje nešto „daju“ muškarcu, već da „uzimaju“ što žele? Vjerovali ili ne, i žene su seksualna bića. I one razmišljaju u seksu. I one ga vole. I one ga iniciraju. Nisu samo sporedna figura u cijelom procesu i nisu tu isključivo da bi udovoljile željama i potrebama muškarca. Isto tako, postoje muškarci koji ne razmišljaju samo o seksu, kojima nije potrebno imati odnose svakodnevno i koji se i sami bore s razinom seksualne želje.

Ali pazi sad, istraživanja pokazuju da su muškarci i žene suočeni s različitim društvenim očekivanjima kada je u pitanju seksualno ponašanje. Muškarci su ohrabreni da budu dominantni i aktivni u seksu, da osvajaju, dok se ženama često savjetuje suzdržanost i pasivnost, što može rezultirati osjećajem krivnje ili sramote zbog izražavanja vlastitih želja. Stereotipi o muškoj seksualnosti često uključuju pretpostavku da su muškarci uvijek spremni na seks i da imaju nezasitnu seksualnu želju, dok se žene percipiraju kao manje seksualne, s naglaskom na emocionalnu povezanost.

Ovo su još neki zaključci istraživanja provedenih na temu seksualnosti:

• na širokom spektru mjera, muškarci pokazuju veći seksualni nagon u usporedbi sa ženama
• u odnosu na muškarce, žene pridaju veći značaj predanim odnosima kao kontekstu za seksualnost
• agresija je snažnije povezana sa seksualnošću kod muškaraca nego kod žena
• seksualnost žena obično je prilagodljivija i sposobna za promjene tijekom vremena

I okej, uz sve ovo, postoje i neke evolucijske naznake da su ženke više usmjerene na povezanost i dugoročnost odnosa, a muškarci na „kratkotrajna osvajanja“, ali to nije pravilo. Pa valjda smo se u 2 tisuće godina dovoljno razvili da možemo prihvatiti da nije sve u društvu kako je bilo na početku i da se mijenjamo i razvijamo pod utjecajem različitih čimbenika.

Isto tako, ni evolucija, ni službeni podaci, ni istraživanja nikome ne daju za pravo da osuđuju nečije seksualne želje ni apetite.

Očekivanja

Možda najgora stvar u društvu su – očekivanja. Što će drugi misliti i što će selo reći. Zanima me gdje bismo dospjeli da svi marimo o tome što će drugi reći.

Kada govorimo o tome u kontekstu seksualnosti, i žene i muškarci snose određeni teret. Muškarci su pod pritiskom da se pokažu kao seksualno dominantni, dok su žene prisiljene prilagoditi svoju seksualnost društvenim normama koje favoriziraju suzdržanost. Long story short, očekivani ideal društva je dobra i mirna djevojka i macho muškarac.

Ovi pritisci mogu imati ogromne posljedice na seksualno zadovoljstvo i komunikaciju između partnera. Muškarci mogu osjećati pritisak da se ponašaju kao „osvajači“ čak i onda kada im to nije prirodno, da bi njegovali sliku sebe kao pravog muškarca, a žene će umanjivati svoju seksualnost kako ne bi ispale „lake ili nimfomanke“. Sve ovo dovodi do emocionalnog i seksualnog nezadovoljstva s obje strane.

I zato vas potičem da odbacite očekivanja i tradicionalne rodne norme. Otvoreno izrazite svoju seksualnost ili pak želju i potrebnu za emocionalnom povezanošću, neovisno o tome jeste li žena ili muškarac.

Seksualnost može biti samo fizičko zadovoljstvo, a isto tako ići ruku pod ruku sa emocionalnom povezanošću. Normalno je da vam jedan dan treba povezanost i emocija, a drugi samo seks i zadovoljstvo. Ali nije normalno dati si za pravo osuđivati nečiju razinu seksualnosti, odabire, broj partnera, fantazije ili nešto peto.

Izvor naslovne fotografije: Pexels