Mamager kolumna: Kako sam promijenila posao i karijeru u tridesetima
Zamislite da su stvari tako jednostavne da kada niste sretni na poslu, jednostavno date otkaz te pronađete drugi posao. Ili, možda zaista je?
Jednostavno dati otkaz čim se ne osjećate sretno vam vjerojatno zvuči kao nešto što bi generacija Z učinila, a ne mi “stariji” koji smo lojalni, marljivi i ostajemo radeći u jednoj tvrtki godinama, ako ne i do mirovine. Tko je tu lud, a tko u pravu, rekla bih da je u pitanju zlatna sredina.
No isto kao i kad ste u vezi, što ste dulje zajedno, teže je otići. Ja sam nekako oduvijek išla za time da ako primjetim da više nisam sretna na poslu (kao i u vezi), dala bi si rok od par mjeseci gdje bi se baš jako potrudila poraditi na tome da bude bolje, i ako vidim da i dalje stvarno ne ide na bolje ni onda, shvatila bi da je vrijeme za prekid. Prilično zdravo, right? Ali je ipak malo teže kada si negdje dosta dugo ili ako nemaš neki drugi posao lined up.
ADVERTISEMENT
Otkaz i propitkivanje
Tako sam ja do prije par godina radila u jednoj firmi dobrih 8 i pol godina, točnije radila sam u turizmu, i taj posao me oblikovao u osobu koju jesam na neki način. Dao mi definiciju tko sam i čime se bavim, što volim raditi, što ne, u čemu sam dobra itd. Sve dok se nije pojavila pandemija i morala sam se zapitati, što ću raditi ako sad izgubim ovaj posao.
Igrom slučaja, u to vrijeme se pokretao novi portal čiji je glavni fokus bio održivost, a ja kao veliki zagovornik iste, pomislila sam kako je ovo idealan projekt u koji bi se mogla nekako uključiti. Dogovorila sam sastanak s osobom zaduženom za pokretanje projekta. Prvo sam mislila da ću samo dati neke savjete i prijedloge, no na kraju smo dogovorili da bi ipak trebala pisati članke. OK, oduvijek sam maštala da radim za neki kul ženski časopis, ali nikad nisam nešto po tom pitanju napravila. Rekla sam da ću pokušati.
Kako je vrijeme prolazilo, uz svoj full time posao, pisala sam 5 članaka tjedno. Svaki dan nakon posla po jedan. Kako je vrijeme prolazilo i moj broj napisanih članaka je rastao, uživala sam u tome jer su to bile teme oko kojih sam strastvena, no i dalje sam bila nesigurna u sebe i svaki napisani tekst. I dalje nisam vjerovala da ja sad mogu odjednom dati otkaz i započeti novu karijeru.
U isto vrijeme, na stalnom poslu sam se približavala burnoutu zbog čega sam ubrzo odlučila dati otkaz. Točnije, trebalo mi je godinu dana da skupim hrabrosti za to. Nikada prije nisam toliko sumnjala u sebe kao u tom trenutku kada sam htjela dati otkaz. Iako sam se dokazala u različitim sferama poslovanja, propitkivala sam sve. Što ja uopće znam raditi, hoću li moći naći drugi posao, da li ja zapravo mogu raditi drugi posao i još sto drugih pitanja. Ono što sam naučila je da – da, možeš! I ne samo da možeš naći drugi posao, onaj sljedeći će uglavnom uvijek biti bolji.
Probaj uzeti pauzu
Nakon davanja otkaza, vrlo brzo sam se snašla s drugim poslovima. Ponude su se brzo pojavile, sama sam se javljala i moja nesigurnost je vrlo brzo isparila. Ne samo to, shvatila sam da nema razloga za strah. Tko želi raditi, uvijek će naći posao. Tako da od tada duboko vjerujem u to da ako nisi zadovoljan na poslu, pogotovo ako se doista trudiš i dalje nije dobro, daj otkaz. Naći ćeš bolji posao. Ako ga tražiš, naravno.
Ja sam imala tu privilegiju da uzmem pauzu od svega (ok i dalje sam pisala par članaka tjedno cijelo vrijeme, ali to je za mene bilo kao godišnji uspoređujući s tempom kojim sam imala prije). Znam da to ne mogu svi, nikad prije nisam ni ja mogla, no po prvi put sam imala luksuz da uzmem tu pauzu dok je moj muž radio.
Osim što mi je trebao odmor nakon burnouta, htjela sam razmisliti što zaista želim. Radim od kad znam za sebe valjda, i nakon svega, ta pauza mi je trebala da dođem k sebi. Za to vrijeme sam polako učila, puno čitala, prošla nekoliko online edukacija i tečajeva, odmarala, razmišljala što volim i što me ispunjava, gledala što se traži, polako se javljala na razne poslove i na kraju, došla do onoga što želim raditi.
Dream job
Sretni su oni koji točno znaju što žele. No, vjerojatno su manjina. Da, skroz je normalno ne znati što želite čak i u tridesetima, kao i četrdesetima i isprobati puno različitih poslova dok se ne pronađete. Ali poanta je, nemojte nikada odustati. Znam, stabilnost je jako važna u životu, ali je bitno i biti sretan.
Razmislite samo, trećinu života provedete na poslu – ne bi li bilo onda važno da radite nešto što volite, u čemu uživate, gdje možete biti svoji, gdje možete učiti i gdje ćete, pa makar pola radnog vremena biti zadovoljni. I to je već bolje. Ako niste sretni i osjećate da to nije to, dajte si priliku. Tražite dalje, učite i obrazujte se i promijenite karijeru. Probajte nešto o čemu ste dugo maštali, ali nikad niste mislili da to možete. You never know.
Vaš dream job vas čeka.
Izvor naslovne fotografije: Tina King // Privatna arhiva
ADVERTISEMENT