Margarita Tomić: Četiri stvari o razvodu koje ti nitko neće reći

Razvod će napokon riješiti sve tvoje probleme

Jer smatraš ako je uzrok tvojih/vaših problema on ili ona, dakle druga strana. Prava istina leži negdje u sredini. Teško je prihvatiti kako si ti možda razlog zašto ne možete funkcionirati i razgovarati, zašto nema strasti ili intimnosti. Prije nego se dignete na zadnje noge na ovu izvjavu, jer znam da ja jesam, let me explain.

Partnerski odnos može biti savršeno jednostavan, i s druge strane stravično kompliciran. Jednom sam pročitala, ne sjećam se više gdje, kako je biranje partnera za brak vrlo slično odabiru partnera za poduzetničke projekte. Naravno da ćemo se u poslu potruditi postaviti granice, ispregovarati najbolje uvjete i ostvariti se kroz suradnju. Radimo li to u partnerskim odnosima? Razgovaramo li o potrebama, maštanjima i željama, ili samo mantramo kako sve će biti u reduuu? Odličan tekst na temu o čemu je bitno razgovarati s partnerom PRIJE braka možeš pronaći ovdje.

Istini za volju, onda dvadesetak godina unazad, vjerojatno ni to ne bi bilo dovoljno da uspijem kvalitetno porazgovarati s partnerom, jer jednostavno nisam znala ni tko sam ni što sam, ni što točno želim. Da li je to fer? Ne znam. Znam samo kako danas znam točno što želim, i spremna sam iskopati najveće traume i uhvatiti se u koštac sa svim svojim demonima – samo da saznam koji su i kako ću s njima hodati kroz život. Bježanje u rastavu ili razvod dok se prethodno nismo pozabavili sami sa sobom može unijeti puno sumnje, previranja i nepovjerenja prema vlastitim odlukama i uvjerenjima. Samo ti si odgovoran/a za svoju sreću, wellbeing i ponašanje unutar odnosa, nitko drugi. Jednom kad preskočiš tu ogromu mentalnu prepreku, spreman si sam dočekati duboku starost sam/a s mačkama ukoliko se tvoj svemir ne poravna s nečijim. What you see is what you get.

Razvod će jako naštetiti djeci

Točno. I netočno. Stavimo li sa strane mišljenje okoline, crkvena uvjerenja ili postulate naučene i preuzete iz našeg, još uvijek patrijahalno usmjerenog društva, razvod može biti pravi odgovor i rješenje za sve. Ovo naravno vrijedi ako nije prisutno nasilje, ako ste oboje zreli i odgovorni i imate dobrobit vaše djece ispred vlastitog ega. Jednostavno za izgovoriti, ali teško za izvesti. Očekivanja, posebice ona nikad izgovorena, otrov su za svaku vezu. Partner ne može čitati vaše misli, ne može pogađati što želite, ne može beskonačno ugađati ili se mijenjati iz korijena svojeg bića. Upravo suprotno, rekla bih da u situacijama gdje ste opčinjeni osobom koja “čita vaše misli”, ista osoba vrlo vjerojatno manipulira vama. Nećemo se sada plastično držati primjera, jer znam da postoje ljudi koji su bazično toliko poravnati da zaista mogu jedno drugome završavati rečenice, ali ti isti ljudi jako puno razgovaraju, i provode kvalitetno vrijeme zajedno. Uvažavaju se, podržavaju, i jedna vrlo zanimljiva činjenica – obično su se našli u tridesetima.

Enivejs vratimo se na naslov ovog poglavlja jer držim crtu kao Ljubo Ćesić Rojs nekad davno u saboru. Malo motokultivatori, malo vanjska politika. Dozvolite si vrijeme da taj prijelaz bude postepen. Da vi budete relativno dobro u glavi. Možda pokušajte živjeti odvojeno neko vrijeme dok se ne očistite od usmjerenosti samo na ono negativno kod vašeg partnera. Pokušajte ne puštati nikoga novog u život u tome trenutku. Svjesna sam kako je ponekad distrakcija savršen način da prebrodite krizu, ali to je samo to – distrakcija od onog bitnog.  Između ostalog, rebound veze su kao Ljubo Ćesić Rojs nekad davno u saboru, svaka čast iznimkama.

Rezultat ovakvog ponašanja može vas iznenaditi. Djeca trebaju stabilnost i ljubav, pažnju roditelja. To mogu dobiti od jednog ili dva roditelja koji su dobro, ali nikako ne od dvoje ljudi koji su bijesni jedno na drugo, na sebe i cijeli svijet. Pokušajte zajedno stvoriti okruženje i komunikacijski model koji vas drži dovoljno bliskima da iskomunicirate što je važno za usuglašen odgoj djece, a opet dovoljno daleko da ne upadate u jedno te iste obrasce ponašanja koji su vas dovelo do te točke. I zapamtite, vrijeme zaista liječi sve. Ali samo ukoliko u tome vremenu ulažete u sebe, u vlastito metalno zdravlje i samopuzdanje. Pametnome dosta. 

Nikad se nećeš oporaviti od razvoda

Prvo će biti jako, jako loše, onda će biti dobro. Možda i izvrsno.

Ovo pišem iz osobnog iskustva, jer moguće je da situacija uopće ne bude tako drastična. Što prije krenete raditi na sebi u smislu detektiranja trigera koji utječu na vaše ponašanje unutar veze i pronađete unutarnji kompas, tim prije ćete izaći iz pakla koji se zove razvod. Trebalo mi je dobrih par mjeseci da uspijem prožvakati pojmove rastava – živjeti odvojeno, i razvod – niste muž i žena u legalnom smislu. Meni je to sve bilo jedno veliko, užasno sranje.

Razočarala sam roditelje, razočarala sam djecu,  upropastila sam priliku da imamo skladan obiteljski život. Ja, ja, ja. Ja sam sve kriva. Mogla sam ovako, trebala sam onako. Da je baba muško, zvala bi se Duško. Žene poput mene,  milenijal generacije s daškom social-federativnog GenX u glavi vrlo teško prihvaćaju kako nismo isključivo mi krive za sve pizdarije koje se dešavaju oko nas. Pišem krive, mislim odgovorne. Muškarci s druge strane padaju s Marsa, ne shvaćaju što ih je pogodilo, gotovo nikad ne potraže pomoć (jer to je za papke), vrlo rijetko se povjere prijateljima. Ovo sam primjetila u gotovo 70% slučajeva oko mene. Oni će to stoički, muški podnijeti, kako ih je društvo naučilo. 

Trebalo mi je dobrih par mjeseci psihoterapije da odvojim pojmove krivnja i odgovornost, zatim još par mjeseci da prestanem vrtiti film unatrag i tražiti sve greške koje smo radili. Znaš kako kažu, sve stvari se dešavaju onda kada se dogode, a dogode se s razlogom baš tada. Ne možeš to baš tempirati. Tu sam da ti kažem kako je okej da se osjećaš loše, usamljeno i slomljeno. Normalno je da nisi okej. Normalno je da se osamiš. Normalno je da potražiš pomoć koja će ti omogućiti da svoje unutarnje monologe usmjeriš na to da sutra budeš mrvicu bolje, prekosutra još bolje. Nema univerzalne formule koja će riješiti baš svaku situaciju, ali znam ako dozvoliš dovoljno prostora, imaš adekvatnu pomoć/savjetovanje, daš dovoljno vremena (koliko je tebi potrebno, ne koliko priručnik ili frendica kaže da bi trebalo) stvaraš temelje za postepeno vraćanje u normalu. Vrlo važno je pritom postaviti (napokon) svoje granice ma koliko “ružno” nekome zvučale, jer one su tu da štite tebe. Ideš u bunker, snajper je na poziciji, kasnije ćemo kafenisat.

Ostat ćeš zauvijek sam/sama

Tek kada uđeš u klub “razvedenih” vidiš kako ljudi funkcioniraju u najneobičnijim kombinacijama. I gledaš na to drugim očima. Sada si i ti jedan/jedna od tih likova i odjednom ti sve djeluje drugačije. Iskreno rečeno, u ranim četrdesetim šanse da upoznaš nekoga sličnih godina bez djeteta, vrlo su tanke. To znači da tvoj život odjednom ima i druge dimenzije, koje možda jesi, možda nisi spremna prolaziti. I to je okej. Imaš naravno opciju zgodnog TikTokera od trideset i kusur koji živi u maminom i tatinom podrumu i vozi Golf osmicu GeTe turbo R štajaznam. S druge strane sada si u godinama kada možeš hodati s tatom i sinom, pa ako ti se hoće – go for it gurl.

Ostaviti ću ovo poglavlje eseja najkraće jer se ionako moramo vratiti na točku broj tri, a to je biti dobro sa sobom, pa ćeš biti dobro i s nekim. Ako nećeš, opet dobro – jer dobro si sa sobom. Usamljenosti s druge strane možeš doskočiti na brojne načine – odi na koncert, promjeni/pokreni svoj posao, učlani se u neki planinarski klub, ili upiši tečaj fotografije. Napravi nešto čega se bojiš. I vidjet ćeš koliko si hrabra. Toliko da možeš i biti sama. Ne treba ti nepresušno nitko, but if your vibe vibes my vibe, you’re welcome to stay. Tako nekako ja to vidim.

Xoxo, Margot.

Izvor naslovne fotografije: Margarita Tomić // Foto: Ana Babić