Mamager kolumna: Ispušni ventil jedne zaposlene mame

Nakon što sam rodila svoju prvu kćer, vlastitom željom sve sam podredila njoj i njenom tempu. Što je možda i za očekivati od novopečene majke. Povezivanje, uspostava dojenja, nespavanje, šetnje, nosanje, igra – sve sve svodilo na kako zadovoljiti potrebu jedne male bebe koja je tek stigla na ovaj svijet. 

Balansiranje obaveza i vremena za sebe

Takvi dani trajali su sve do njenog četvrtog mjeseca gdje mi se dogodila mala nezgoda. Bio je petak, popodne. Vidno iscrpljena i ne znajući više što da radim i kako da je smirim (bio je neki skok u razvoju), odlučila sam je okupati i tako primiriti. No, prije negoli smo započele kupanje i smirivanje ona je meni skliznula po rubu vešmašine i našla se na podu. Ne pitaj kog sam vraga išla to raditi na vešmašini, ne znam ni sama. Sjećam se koliko sam bila uznemirena i kako sam uopće dozvolila da mi se takvo nešto dogodi. Srećom, sve je prošlo u dobrom redu i malenu je više uplašila moja reakcija nego sam događaj. Tada, sve se u mojoj glavi okrenulo i ona poznata “Sretna mama, sretna beba” dobila je smisao.

Balans je ključ svega i ne mogu očekivati da ću dati svoj maksimum djeci i osobama koje su mi drage, ukoliko nisam nadmirila svoje potrebe, a kinesteta u meni jedva je čekao da to shvatim.

Terapeut koji daje utjehu kada je teško

Svaka životna faza donosi svoju dinamiku i zaista je nemoguće poistovjetiti se sa drugim osobama koje nisu u sličnoj životnoj  fazi kao i ti. Žongliranje između poslovnih i privatnih obaveza kroz duži vremenski period, ostavlja traga na nama. Sigurna sam da se svakodnevno trudiš da ti ne ispadne loptica.

Tek sam u svojim tridesetima shvatila da mene moj terapeut prati godinama, čak više od 25. Shvatila sam da trening nikada nije bio samo fizička aktivnost za mene, već proces oslobađanja negativne energije i stresa koji je posljednično davao osjećaš zadovoljstva i samopouzdanja. U tom procesu moje tijelo i um postaju sinkronizirani i mirni. Osjećam snagu u sebi i spremna sam osvojiti svijet.

U tih sat vremena, i manje, uspjevam izbaciti svu tjeskobu i nemir. Lice se ozari, srce kuca, disanje ubrzava, a ja se osjećam laganom. A znaš što je najbolje od svega? Što onaj estetski dio (izgled jel’?), poprima totalno drugačiju dimenziju i vidim promjene na sebi. Vježbam sa razumijevanjem i poznavanjem svoga tijela.

Briga o sebi je ključna za brigu o drugima

Vrijeme koje posvetiš sebi i treningu, nije luksuz već normalna ljudska potreba. Ukoliko si kinesteta kao ja, u pokretu ćeš pronaći svoj mir i prenostiti ga dalje na sve aspekte svoga života. To vrijeme za sebe nećeš gledati samo kao fizičku aktivnost već kao ulaganje u svoje zdravlje i dugoročno blagostanje cijele obitelji. 

Dakle, draga ti koja ovo čitaš, ne zaboravi na sebe. Pronađi svoj ispušni vetil, bilo da je to trening, čitanje, meditacija, slušanje glazbe, šetnja prirodom. Ti ćeš biti spremna suočiti se sa svim izazovima koji su pred tobom, a dragi ljudi oko tebe osjetiti će energiju koju im donosiš.

Izvor naslovne fotografije: Pexels