Kino preporuka – inspirativna priča o hrabroj ženi koja je promijenila brojne živote

Činjenica da je film sniman po istinitom događaju, odnosno da je nadahnut stvarnom ženom koja je prije više od 130 godina pokušala promijeniti način na koji gledamo na svijet, čini ga vrlo inspirativnim, do te mjere da se usred filma pitate, ma je li stvarno moguće da je sve ovo prošla i svejedno nastavila dalje?

Ostanite gdje vam je mjesto, Majko

Ova je rečenica prvi put izgovorena u prvih 10 minuta filma i već sam tada znala da će mi ostati urezana u pamćenje, ali i da će postati glavna rečenica u filmu i – nisam se prevarila. Ista je rečenica ponovljena 10ak puta kroz film, svaki put noseći sve veću poruku, ali i inat.

Cristiana Dell’Anna, talijanska glumica, uvjerljivo je odigrala ulogu redovnice Frances Cabrini, portretirajući je sasvim drugačije od slike koju većina ljudi ima u glavi kada zamisle redovnicu. Iako u glumačkoj postavi ne postoji nitko od najpoznatijih glumaca današnjice, cijela je priča prikazana vrlo uvjerljivo i autentično. Iako, moram priznati da je sama priča toliko snažna da na trenutke ni ne obraćate pažnju na glumu, koliko na rečenice koje su izgovorene i slike koje vidite na velikom platnu. 

Tko je Majka Cabrini?

Čak i  ako niste upozanti s poviješću ove hrabre redovnice i ako ne znate priču o njezinom životu, radnja filma će vam na vrlo jasan način predstaviti život Majke F. Cabrini.

Bila je redovnica rođena u Italiji, čija je želja bila otići na istok pomagati siročadi u Kini i Aziji, ali ju je tadašnji papa poslao na misiju na zapad, odnosno u New York, kako bi pomogla talijanskim doseljenicima koji su u to vrijeme vodili vrlo težak život u SAD-u, posebice djeca koja su mahom bila siročad.

Nakon upornih slanja brojnih pisama u Rim, majka Cabrini napokon uspijeva doći do Pape i uvjeriti ga u svoje vizije. Time postaje prva žena redovnica koja je dobila vlastitu misiju i preživjela prekooceansko putovanje, unatoč strahu od vode i nesreći iz mladosti koja joj je obilježila ostatak života. Cabrini se uputi u nepoznat svijet sa svojom malenom grupom redovnica, koje putem uči kako da budu jake, samostalne i odlučne, baš kakva je i ona. 

Prije nego što Papa odobri njenu misiju, daje joj do znanja koliko njezina ideja može biti važna povijesno. Kaže da će upravo ona i njezina misija dokazati što jedna žena može ili ne može postići. I Cabrini je stala iza te rečenice najsnažnije što je mogla, i to postajući prva redovnica koja je proglašena blaženom u SAD-u. A to je tek jedna stvar. 

Gdje su samo svi život koje je uspjela promijeniti za svog života, i oni na koje je utjecala nakon smrti. Jer Majka Cabrini nije samo spasila “svoju djecu” kako je nazivala siročad kojima je bila štićenica. Svojim je dijelom utabala put brojim useljenicima koji su došli u SAD i na neki im način, barem malo, otvorila vrata, dokazavši da su i oni vrijedni, da su i oni ljudi kao i svi ostali. A sustav je puno puta išao protiv nje. Bila je žena u stranoj državi koja je htjela napraviti velike promjene, a jedini način bio je preko muškaraca koji su bili na poziciji moći, i koji ne samo da su ju podcjenili zbog njezinog spola, već i zbog njezinog porijekla. 

A kako im je ona odgovorila? Hrabrošću, upornošću, empatijom, dobrotom. Zvuči kao bajka, vjerujem da je zato i proglašena blaženom.

Atmosfera filma

Već u prvim scenama filma možete pretpostaviti da će biti emotivan i na trenutke težak za gledanje. Osobno me se posebno dojmila glazba koja je nekako savršeno opisivala trenutke u filmu. Zvukovi klavira, violine i opere svaki su put bili savršena podloga za scene u filmu.

Film traje oko 2 i pol sata, ali nekako nemate dojam tog dugog trajanja, jer teško je u manje vremena utrpati priču i borbu dugu više od 20 godina. Na trenutke se film čak čini pomalo površan, odnosno da se prelako i prebrzo prelazi s jedne situacije na drugu, ali treba uzeti u obzir da je teško ispričati takvu priču, ali i držati pažnju gledatelja, što je ovaj film svakako uspio. 

Ipak, moram spomenuti da ga je, izuzev emocija i teških životnih priča, bilo teško gledati i iz drugih razloga. Nepravda koja se redovnici Cabrini znala događati, gotovo da me gušila. Bilo je teško gledati sve te poglede svisoka, ružne slike i diskriminaciju, tu golemu nepravdu koja je dio svjetske povijesti. Međutim, drago mi je da sam pogledala film i da sam se stavila u kožu doseljenika i migranata. 

Drago mi je da smo napredovali kao društvo i nadam se da ćemo tako i nastaviti. Nadam se da se više neće dogoditi da se nečiji život cijeni manje, da se nekoga gleda kao manje vrijednog, da ljudska bića mogu “preživljavati kao štakori”, a da ostali na te prizore okreću leđa.

Gledati ili ne?

Svakako preporučam da se upoznate s biografijom ove hrabre redovnice, neovisno o vašoj vjeri. Neki su kritizirali film jer se, po njihovom mišljenju, nije dovoljno dotaknuo kršćanstva i odnosa koji je redovnica Cabrini imala s Bogom. Ja pak smatram da je ona glavna pouka filma prekrasno prenesena – da bismo svi mi, prije svega, trebali biti ljudi, neovisno o vjeri, kulturi ili porijeklu. Da bismo se trebali sjetiti i nas samih i našeg puta, te puta naših predaka, prije nego što osudimo drugoga.  I da vjerujemo u moć i sposobnost žena.

Izvor naslovne fotografije: IMDB